Šećerna bolest

Šećerna bolest se smatra najučestalijom bolesti žlijezda s unutarnjim izlučivanjem. Posljedica je neodgovorajućeg rada gušterače, točnije jednog njezinog dijela koji se naziva Langerhansovi otočići.

Šećerna bolest ovisna o inzulinu primarno je posljedica razaranja ß-stanica u otočićima u gušterači koje proizvode inzulin. U inzulin neovisnom tipu bolesti glavna obilježja su poremećeno stvaranje i izlučivanje inzulina iz gušterače i otpornost perifernih tkiva na inzulin. Zbog otpornosti tkiva na inzulin glukoza ne ulazi u tkiva i hrani ih nego ostaje u krvi što se očituje u porastu vrijednosti glukoze u krvi.

Sve osobe koje boluju od šećerne bolesti, bilo da su na tabletama ili inzulinu moraju biti na odgovarajućoj preharni.

Klinička slika, odnosno očitovanje bolesti zavisi o tipu šećerne bolesti. U osoba s tipom 1 šećerne bolesti javlja se pojačano mokrenje, pojačano žeđanje, pojačan glad te gubitak na težini kao posljedica neodgovarajućeg iskorištavanja glukoze iz krvi. Osobe s ovim tipom šećerne bolesti ako ona nije liječena gube na tjelesnoj težini. Ne zamijeti li se na vrijeme, dovodi do razvoja ketoacidoze koja je stanje koje ugrožava život.

U osoba s tipom 2 bolesti smetnje dugo vremena mogu izostati jer se inzulin izlučuje iako to može biti oslabljeno, ili je opet njegovo djelovanje na tkiva oslabljeno. Iskorištavanje glukoze u tkivima ipak postoji. Osobe s tipom 2 šećerne bolesti češće imaju povišenu tjelesnu težinu. Upravo debljina je uzrok da se glukoza ne iskorištava dovoljno u tkivima. Tek kasne komplikacije su one koje ponekad ukažu na samu bolest. Bolest je upravo opasna zbog razvoja kroničnih komplikacija na očima, bubrezima, živcima te krvožilnom sustavu.

U liječenju šećerne bolesti neizostavna je odgovarajuća dijetalna prehrana te primjerena fizička aktivnost. Odgovarajuća edukacija bolesnika o šećernoj bolesti i njenim komplikacijama omogućit će bolje razumijevanje bolesti te kontrolu bolesti.

U bolesnika s tipom 1 šećerne bolesti u regulaciji glikemije neophodan je inzulin. Danas postoje razni pripravci inzulina koji zamjenjuju nedovoljno stvaranje inzulina u organizmu.

U tipu 2 šećerne bolesti, ne postigne li se dijetom zadovoljavajuća glikemija, primjenjuju se lijekovi koji mogu pojačati stvaranje inzulina u gušterači ili iskorištavanje glukoze u tkivima. U slučaju da se lijekovima, uz odgovarajuću dijetu, ne postiže zadovoljavajuća razina glukoze u krvi, neophodno je i u tipu 2 šećerne bolesti primijeniti inzulin.

Važnost adekvatne prehrane

Sve osobe koje boluju od šećerne bolesti, bilo da su na tabletama ili inzulinu moraju biti na odgovarajućoj preharni. Ponekad se liječenje u tipu 2 šećerne bolesti provodi samo prehranom. Ona podrazumijeva sljedeće:

Hrana koju treba izbjegavati su namirnice koje sadrže šećer:
bomboni, kolači, gume za žvakanje sa šećerom, keksi, med, džem sa šećerom, marmelada sa šećerom, žitarice s dodatkom grožđica i šećera, puding sa šećerom, kandirano voće, zašećereni jogurt, voćni sokovi i gazirana pića s dodatkom šećera, voćni sirupi i čokoladni preljevi sa šećerom i slično.

Bolesnici lakše drže dijetu otkako su Američko društvo za dijabetes i Američko dijetetično društvo sve namirnice podijelili u šest skupina.

Skupina 1. Kruh i zamjene

• sve vrste kruha, brašna, tjestenina, riža, proizvoda od žitarica, gotova jela i povrća koji sadrže veću količinu škroba (suhi grah, grašak, kesten, soja).

Skupina 2. Meso i zamjene

• sve vrste mesa, ribe, mesnih prerađevina i gotovih proizvoda koje uzimamo kao zamjenu za meso. Prema sadržaju masnoća, ta je skupina podijeljena u tri podskupine: Meso I – tu se nalazi se mršavo meso (bez vidljivih masnoća); u podskupini Meso II - nalazi se meso s malo masnoće, jaja, mesne prerađevine i masni sirevi sa 25% mliječne masti. U skupinu Meso III - svrstana su jako masna mesa, mesne prerađevine i punomasni sirevi sa 45% mliječne masti. Ova podskupina nije pogodna za dijetnu prehranu.

Skupina 3. Povrće

• sve povrće, osim onoga koje sadrži veću količinu škroba i nalazi se u skupini 1. Tu se nalazi i povrće s malom energetskom vrijednosti, koje se uzima po želji.

Skupina 4. Voće

• svježe i suho voće, gusto ukuhano voće bez šećera te voćni sokovi bez dodatka šećera.

Skupina 5. Mlijeko i zamjene

• konzumno mlijeko sa 1% mliječne masnoće, obrano trajno mlijeko sa 1,6% mliječne masnoće, mlijeko sa 2,8% mliječne masnoće (djelomično obrano mlijeko), mliječni proizvodi (jogurt, kiselo mlijeko i acidofil) i stepko sa 1% mliječne masnoće.
• U ovu se skupinu ubraja mlijeko sa 3,2% mliječne masnoće (punomasno mlijeko) i mliječni proizvod od punomasnoga mlijeka (jogurt, kiselo mlijeko i acidofil) koji nisu primjereni u dijetnoj prehrani.

Skupina 6. Masnoće i zamjene

• Masnoće dijelimo na masnoće životinjskoga i biljnoga podrijetla. Masnoće životinjskoga podrijetla sadrže, osim zasićenih masnih kiselina, i kolesterol.
• Masnoće biljnoga podrijetla sadrže jednostruko i višestruko nezasićene masne kiseline. Nezasićene masne kiseline imaju značajnu ulogu u prehrani osoba oboljelih od šećerne bolesti.

U šećernoj bolesti važna je odgovarajuća prehrana, te pridržavanje uputa o terapiji uz redovite kontrole glukoze u krvi koje će omogućiti što bolje liječenje. Na taj način spriječit će se nastanak i pogoršanje komplikacija šećerne bolesti koje mogu znatno otežati život bolesnika.

Autor: Spomenka Ljubić, dr. med.

Radi kao liječnik specijalist internist, endokrinolog-dijabetolog na Sveučilišnoj klinici Vuk Vrhovac, trenutno na mjestu rukovoditelja Odjela za bolesti metabolizma. Doktor je znanosti iz dijabetologije i magistar znanosti iz kliničke farmakologije.