Šampanjac – igra mjehurića

Grožđe od kojeg se dobiva klasični šampanjac, a među njima i najslavniji na svijetu Dom Perignon, već se stoljećima bere ručno.

Šampanjac, neizrecivo ukusan, otmjen i jednostavno savršeni napitak kruna je svake svečanosti. U ovom se iskričavom napitku može beskrajno uživati jer, kao što je to davno otkrila slavna madamme Pompadour, šampanjac nam ni nakon većih količina ne oduzima dostojanstvo, nego nas čini još čulnijima i maštovitijima.

Naravno, našem tijelu i duši najviše godi nepatvoreni, izvorni pjenušac koji dolazi iz pokrajine Champagne. Naime, jedino šampanjac, koji je stvoren po strogim i arhaičnim pravilima od plodova loze specifičnog podrijetla i uzgoja, može posjedovati osobine koje nas oduševljavaju - onaj specifično rezak, aromatični i osvježavajući bouquet kojemu prethodi teatralni prasak te oslobađanje iskričavog, prirodnog ugljičnog dioksida koji u čaši tvori specifičan vijenac od pjene i izaziva dugotrajnu atraktivnu igru mjehurića.

Pjenušavi užitak

U šampanjcu, jedinstvenom pjenušcu strogo kontroliranog podrijetla koji potječe iz istoimene pokrajine u Francuskoj, od samih početaka uživaju oni koji znaju živjeti, dakle zakleti hedonisti. Iako ga je (koje li ironije!) stvorio redovnik benediktinac, kojemu su ovozemaljski užici bili zabranjeni, šampanjac je oduvijek prisutan ondje gdje se slavi život u svoj svojoj punini.

Okrunjene glave, pripadnici plemstva te slavni i bogati kroz stoljeća su, baš kao i danas, slavili šampanjac i njime obogaćivali svoj život. Mnogi od njih posvećivali su mu nadahnute retke, u njemu tražili, ali i nalazili inspiraciju, koristili ga za slatku utjehu i bijeg iz dosadne ili ružne svakodnevice.

O šampanjcu je, primjerice, pisao Voltaire, Dumas je u igri mjehurića u šampanjskoj čaši tražio nadahnuće, a Capote se uz šampanjac mnogo lakše nosio sa svojim pesimističkim razmišljanjima o smrti.

Šampanjac su obožavale, i uvijek će ga obožavati, i slavne filmske ljepotice. Marilyn Monroe je smatrala da je šampanjac piće koje se ne odbija te je njime isticala svoju putenost, a Catherine Deneuve jednom je priznala da ga obožava jer već nakon prvog gutljaja slijedi ljuljuškanje na ružičastom oblaku koje nikako ne prestaje.

Proizvodnja šampanjca

Catherine Deneuve jednom je priznala da ga obožava jer već nakon prvog gutljaja slijedi ljuljuškanje na ružičastom oblaku koje nikako ne prestaje.

Champagne, područje oko 200 km udaljeno od Pariza, domovina je šampanjca, vina koje se odlikuje jedinstvenim svojstvom - pjenušanjem. Na specifičnom, vapnenastom tlu prekrivenom debelim slojem humusa i u specifičnim uvjetima u kojima se miješaju atlantska i kontinentalna klima uzgajaju se tri temeljne sorte vinove loze, chardonnay, pinot noir i pinot meunier, od čijih se plodova, na poseban način koji je otkrio i usavršio redovnik, benediktinac Dom Pierre Perignon (1639.-1715.), dobiva pjenušac koji jedini može nositi ime šampanjac.

Grožđe od kojeg se dobiva pravi, klasični šampanjac, a među njima i najslavniji na svijetu koji je dobio ime po svojem tvorcu Dom Perignonu, već se stoljećima bere ručno, a potom ne mulja nego odmah preša u velikim prešama.

Nakon što mošt odleži i u bačvama prvi put odvrije, dobiveno se vino pretače i ostavlja preko zime. U proljeće se vina dobivena od triju različitih sorti miješaju u različitim, strogo utvrđenim i strogo čuvanim omjerima o kojima ovise svojstva budućeg šampanjca. Da bi se izazvalo naknadno, drugo vrenje u bocama i specifična pjenušavost koju će osigurati transformacija šećera u alkohol i ugljični dioksid, temeljnoj se mješavini, sastavljenoj od već provrelih različitih vina, dodaje šećerni sirup i vinski kvasac.

Vino se potom pretače u boce zapremine 0,8 l od debelog stakla tamne boje i zatvara posebnim čepovima osiguranima metalnim kapicama. Naknadno vrenje u buteljama započinje relativno brzo, ali zbog specifičnih uvjeta traje dugo.

Butelje se čuvaju u podrumima na temperaturi od 10 do 12°C, na kosim policama s grlom prema dolje, najmanje godinu, a nerijetko i do četiri godine. Svaka se boca, svakoga dana, ručno okreće i protrese te stavlja u sve više okomiti položaj kako bi se talog pomicao i skupljao u grlu.

Nakon što odstoji i postane spreman za istančano tržište, posebnim se postupkom, ponovno na klasičan način, odstranjuje talog. Bocama se ručno, vrlo vješto odstranjuje talog, pri čemu zbog tlaka ugljičnog dioksida izleti malo vina koje se nadoknađuje dodavanjem posebno pripremljenog likera od temeljnog vina s posebnim dodacima u istoj količini. Butelje očišćene od taloga zatvaraju se specifičnim čepom s povezima od žice.

Autor: Valerija Rodek, diplomirani pedagog

Piše tekstove s područja pedagogije, psihologije, poslovnih vještina, zdravog života, gastronomije…