Sačuvajmo šume

Iako borba za njihovo očuvanje ima međunarodni značaj, prema procjenama stručnjaka godišnje nestane oko 170 000 km² tropskih kišnih šuma.

Dinamična ravnoteža uzajamne povezanosti čovjeka i prirode, koja je u svoj svojoj punoći postojala samo u početnim fazama čovjekova razvoja, iz vijeka u vijek polako se narušavala, da bi u suvremeno doba dostigla drastične razmjere.

Iz dana u dan sve je više stanovnika, naselja, industrijskih pogona, prometa, elektrana i toplana, a sve manje potoka, jezera, močvara, livada i šuma, te biljnih i životinjskih vrsta.

Čistoća voda, zraka i tla žrtvovana je na račun razvoja novih i uglavnom štetnih tehnologija u industriji, poljoprivredi, energetici i prometu.

Upravo skretanjem rijeka iz njihova prirodnog toka, isušivanjem vodenih površina te nemilosrdnim krčenjem šuma, a posebno tropskih, čovjek je izazvao ogromne, štetne i dalekosežne posljedice, koje ozbiljno ugrožavaju opstanak svih živih bića, pa i njega samog.

Šume su čuvari prirode

One čuvaju i pročišćavaju vodu, štite od poplava, a za vrijeme suše opskrbljuju vodotoke. Čuvaju i tlo, štite ga od isušivanja i osiromašenja, te klizanja i erozije. Također, šume su i čuvari mnogobrojnih biljaka i životinja.

No nažalost, danas je šuma, koje su davno prije pojave čovjeka prevladavale u kopnenim dijelovima, na Zemlji sve manje. One se već stoljećima nemilosrdno krče da bi se stvorio prostor za nova naselja, poljoprivredne površine, tvornice i prometnice, te nerazumno i pretjerano sijeku i koriste za drvenu građu, ogrjev i industrijsku preradu.

Uništavanjem šuma nastaju ekološke promjene s opsežnim i dalekosežnim štetnim posljedicama, među kojima su prvenstveno promjene tla i klime, te nestanak mnogih biljnih i životinjskih vrsta.

Tlo koje nakon siječe šume ostaje ogoljelo i bez zaštite drveća i njihova korijena postupno odnose rijeke, oborine i vjetrovi. Osim što je izloženo eroziji, ono u velikoj mjeri gubi sposobnost apsorbiranja vlage, te se rasipa i postaje neplodno. Sječa šuma dovodi i do velikog smanjenja biološke raznolikosti na određenom području, pa nestaju brojne i nekad vrlo raširene vrste biljnog i životinjskog svijeta. Uz to, na područjima u kojima nestaju šume, koje su regulatori temperature i vlažnosti, neizbježne su i promjene klime. Primjerice, sječa šuma uvjetuje promjene temperature i smanjenje vlažnosti, kao i povećanje brzine vjetra.

Osim što svojim intervencijama u prirodi čovjek uvjetuje njihovo nestajanje, on zagađivanjem svoje okoline posredno uništava i postojeće šumske ekosisteme. Zagađenje voda i onečišćavanje zraka uzrokuju propadanje biljnog i životinjskog svijeta šuma, pa su postojeće šume nažalost pokazatelji stanja onečišćene biosfere određenog područja i našega planeta u cjelini.

Kišne šume su oaze biljaka i životinja

Čistoća voda, zraka i tla žrtvovana je na račun razvoja novih tehnologija u industriji, poljoprivredi, energetici i prometu.

Čovjekov razorni utjecaj na prirodu u cjelini, pa tako i šume, najviše dolazi do izražaja u uništavanju tropskih, kišnih šuma, koje u ekološkom smislu imaju vitalnu ulogu na našem planetu. Iako danas prekrivaju tek manji dio površine Zemlje u vlažnim tropskim područjima oko ekvatora, one predstavljaju oazu biološke raznolikosti, u kojoj živi više od polovine svih biljnih i životinjskih vrsta na svijetu.

U tim najstarijim ekosistemima na Zemlji, biljne i životinjske vrste, a posebno insekti, broje se u tisućama. Primjerice, neki podaci govore da na površini od desetak kvadratnih kilometara živi više od 1500 biljnih te 700 životinjskih vrsta. Osim što su kišne šume utočište mnogih biljnih i životinjskih vrsta koje ne postoje nigdje drugdje na svijetu, one su i obitavalište posljednjih domorodačkih plemena na našem planetu.

Iz kišnih šuma potječu i mnogobrojne vrste voća, povrća i začina bez kojih bi naša prehrana bila nezamisliva, primjerice banane, avokado, kikiriki, kakao, kokos, kava, paprika, rajčica, vanilija i cimet. Uz nebrojene vrste drveća, primjerice tikovinu i mahagonij, koje se nemilosrdno sijeku, kišne šume predstavljaju stanište i za više od 30 tisuća različitih cvjetnica, pa bismo, nastavimo li ih uništavati, mogli ostati i bez materijala za mnogobrojne lijekove i čajeve, te različitih kemijskih tvari.

No, tropske kišne šume nisu samo rezervati nebrojenih biljnih i životinjskih vrsta, već imaju i važnu ulogu u izmjeni kisika i ugljičnog dioksida, koji predstavljaju uvjet opstanaka života, pa su s pravom proglašene plućima našega planeta.

Nažalost, unatoč spoznaji o životnom značaju kišnih šuma, one se i dalje nerazumno sijeku i uništavaju. Primjerice, u 19. stoljeću zauzimale su oko 20% kopnene površine, a krajem prošlog stoljeća ispod 7%.

Iako borba za njihovo očuvanje ima međunarodni značaj, prema procjenama stručnjaka godišnje nestane oko 170 000 km² tropskih kišnih šuma. Nastavi li se taj trend, one bi oko 2030. godine mogle potpuno nestati. Jednako je alarmantna i procjena da bi do 2020. godine moglo izumrijeti čak i do 150 različitih vrsta biljaka i životinja, od kojih čovjek mnoge, s obzirom na njihovu zapanjujuću brojnost, neće stići ni upoznati.

Kako do toga ne bi došlo, pokrenute su mnogobrojne inicijative. Primjerice, proglašavanje zaštićenih područja, prodaja samo drveća dobivenog selektivnom sječom, te poticanje proizvodnje začina, ljekovitog bilja i kaučuka, koje mogu donijeti veću dobit od prodaje posječenih stabala.

Autor: Valerija Rodek, diplomirani pedagog

Piše tekstove s područja pedagogije, psihologije, poslovnih vještina, zdravog života, gastronomije…