Nije samo more
prepuno zdrave i ukusne ribe. I brojne vrste iz slatkih voda, rijeka, potoka i
jezera mogu i trebaju završiti na našim tanjurima. Na naše veselje i dobrobit i
riječni asovi, som, smuđ, pastrva i štuka mogu se pohvaliti ne samo svojim
okusom već i hranjivim sastojcima.
Pecanje je nastalo kao puka potreba za preživljavanjem, ali je vremenom razvilo cijelu jednu infrastrukturu: specijalizirane trgovine sa ribičkom opremom, udruge i klubove, natjecateljske turnire, ribolovni turizam...
Nutricionistički gledano, riba na lešo vrlo je zdrava. Budući da je prisutna jedino vlastita masnoća ribe, ne radi se o visokoj energetskoj vrijednosti. Vitamini se gube preko 50%, ali minerali su uglavnom sačuvani.
Tek nakon navršene dvije godine dijete može dobiti pečenu ribu, ali ne prečesto i u malim obrocima, pod uvjetom da se riba priprema na djevičanskom maslinovom ulju.
Iako je veliki dio Zemlje pod vodom, samo manji dio otpada na slatku vodu, bez koje na našem planetu nema života. Nažalost, onečišćavanje voda najstariji je i najopsežniji oblik zagađivanja.
Nutrijenti
koji se nalaze u smuđu sudjeluju u mnogim metaboličkim procesima proizvodnje
energije, čime doprinose reduciranju iscrpljenosti, depresiji, slabosti i umora
te poboljšavaju raspoloženje.