Redoslijed namirnica kod dohrane dojenčadi

Novorođenče ima odmah po rođenju razvijen osjet za četiri osnovna okusa: slatko, gorko, slano i kiselo. No, tek razvojem djeteta ono uči promatrati i osjećati svijet oko sebe.

Hrana mu se može svidjeti ili ne i zbog okusa, ali i izgleda i o tome treba voditi računa posebice kada je dojenče starije (9-10 mjeseci). Obrok kašice od jabuke i banane s rižom ili keksom vjerojatno će mu se dopasti, ali pogled na zeleni sadržaj zdjelice može biti odbojan.

Koje namirnice uzeti za prve obroke?

To su obično voćne kašice i to od one vrste koje se daju dobro usitniti (izmiksati), najčešće jabuka, banana, kruška. Ove vrste voća ugodno su slatkaste, ne previše aromatične i sadrže malu količinu kiseline (jabuka). Za početak se daje 2-3 žličice voćnog soka pripremljenog od svježeg voća kako bi se dojenče priviklo na okus koji je različit od mlijeka.

Riba i jaja uvode se u prehranu krajem prve godine radi mogućnosti pojave alergije.Potom dolaze na red voćne kašice pripremljene kao pire od voća, a kada se količina povećava, mogu se dati žitarice, a najbolje je početi s rižinim pahuljicama kao npr. Rižolino ili jednostavno s raskuhanom i usitnjenom rižom, a kasnije i drugim vrstama žitarica čime se znatno povećava energetska vrijednost obroka i osigurava količina minerala i vitamina, posebice skupine B.

U početku osjetljiva dojenčad neće odmah prihvatiti hranu drugačijeg okusa, gustu i na žličicu te je stoga dobro započeti dohranu voćnim sokom, a voćna kašica može biti rjeđa i dojenčetu će se svidjeti novi okus na dudu s većom rupicom. Čim dojenče prihvati novi okus, možete pokušati sa žličicom. U voćnu kašicu može se dodati i malo mlijeka (mliječna formula s oznakom 2) kako bi se dijete lakše priviklo na novu hranu.

Na sličan način može se uvoditi nakon voća i povrće, koje se lako usitnjava, nema previše celuloze i neutralnijeg je okusa (npr. mrkva, tikvice, krumpir). Stavovi o dohrani znatno su se promijenili u posljednja dva desetljeća kako u pogledu početka uvođenja dohrane, tako i pripreme obroka. I u ranoj dobi počinje se voditi računa o zdravoj prehrani, a to znači što manje jednostavnijih ugljikohidrata (šećera), a sve više složenih koji većim dijelom osiguravaju upravo žitarice.

Slično je i s mastima: umjesto maslaca, koji se uvelike rabio u pripremi dojenačkih kašica od povrća (lagane zaprške od maslaca i bijelog brašna otišle su u povijest), danas se već od prvih obroka uvodi u prehranu djevičansko maslinovo ulje zbog sadržaja nezasićenih masnih kiselina. Može se koristiti i ulje suncokreta. Maslac je vrijedan izvor vitamina A i ne bi ga trebalo potpuno izbaciti iz jelovnika dojenčadi i male djece pod uvjetom da njegova količina bude ograničena i da se daje povremeno, a ne kao redoviti sastojak.

Što je sa špinatom?

Nekad vrlo popularan špinat djeci je obično mrzak. Špinat se najčešće preporučao (pa i danas) kao izvor željeza što i nije točno jer se željezo iz špinata teže iskorištava. Ovo povrće ne uvodi se prerano u prehranu dojenčeta zbog sadržaja nitrata koji prelaskom u nitrite izaziva promjene u krvnoj boji - hemoglobinu, s posljedicom smetnji u prijenosu kisika. Špinat treba odmah dobro oprati, skuhati i usitniti pasiranjem ili miksanjem i tada se može uporabiti sljedeći dan, tj. držanje u hladnjaku neće mu škoditi kao ni zamrzavanje što nije slučaj ako se svježe povrće drži u hladnjaku i priprema tek sutradan. Bolje ga je uvesti u prehranu starijeg dojenčeta.

Lisnato povrće (blitva, špinat) sadrži folnu kiselinu potrebnu za rast djeteta, ali je i vrlo korisno u prehrani odraslih osoba u prevenciji bolesti krvnih žila.

Oprezno sa začinima

Obrocima voća ne treba dodavati šećera, a važno je napomenuti i da se obrocima od povrća i mesa ne dodaje sol. Mahunarke (leguminoze: grašak, grah, leća) su povrće koje sadrži vrijedne bjelančevine, puno minerala, ali i dosta celuloze. Pasirani grašak može se dati dojenčetu u obliku juhe ili pirea nakon navršenih 9 mjeseci, a leća i grah kasnije s navršenih 12 mjeseci.

Kada uvesti meso?

Unos mesa značajan je zbog znatne količine iskoristivog željeza i bjelančevina koje sadrže esencijalne aminokiseline koje naš organizam ne može stvarati. Ova biološki visoko vrijedna namirnica uvodi se u prehranu kada se dijete već naviklo na okus nemliječne hrane u dobi od 7-8 mjeseci. Obično se male količine vrlo usitnjenog mesa stavljaju u povrće kako bi se dijete lakše priviklo na njegov okus. U dohrani dojenčadi koristi se meso mlađih životinja koje je lakše probavljivo (teletina, janjetina) te bijelo meso peradi (pileće i pureće meso). I bijelo meso sadrži dovoljnu količinu željeza i ne zaostaje u kvaliteti za crvenim.

Lisnato povrće (blitva, špinat) sadrži folnu kiselinu potrebnu za rast djeteta.Tamno meso peradi daje se dojenčetu s navršenih 9 mjeseci, a crveno meso (junetina) nakon godine dana. Djeca često odbijaju meso, ono im nije privlačno i ne treba nastojati pod svaku cijenu da ga prihvati. Pokušajte ponovno nakon kraćeg vremena, možda će vaše dojenče promijeniti odluku.

A riba i jaja?

Ove vrijedne namirnice uvode se u prehranu tek krajem prve godine radi mogućnosti senzibilizacije na bjelančevine koje sadrže, tj. pojave alergije. Poseban oprez potreban je u dohrani dojenčadi s atopijskim dermatitisom (ekcemom). Za ove namirnice važno je da su potpuno svježe. Kad se riba počinje uvoditi u dohranu, najbolji je izbor pastrva (živi samo u čistoj vodi), a od morske ribe list i oslić zbog lake probavljivosti.

Koje mlijeko dati dojenčetu?

Kravlje mlijeko iako biološki kvalitetna namirnica ne uvodi se u prehranu dojenčadi u svom izvornom obliku tj. neprerađeno odnosno nefermentirano, zbog moguće alergije na bjelančevine kravljeg mlijeka, ali jogurt i posebno priređen sir za dojenčad vrlo su korisni obroci za starije dojenče.

Kada dijete zamijeni više obroka na prsima ili mliječne formule za obroke nemliječne hrane (voće, povrće, žitarice, meso) ono mora svakodnevno dobiti 500-600 ml mlijeka, što znači da treba nastaviti s dojenjem (pa i u drugu godinu), a ako je dojenče bilo na umjetnoj prehrani, nastavlja se kao osnovna mliječna formula koja nosi oznaku 2, odnosno +2. Za stariju dojenčad preporučuje se 1-2 obroka mliječne formule koja nosi oznaku 3, bogate kalcijem, vitaminima i željezom, koja može biti mliječni obrok za predškolsko dijete.

Osnovnoj mliječnoj formuli (s oznakom 2) mogu se dodati žitarice (cerealije), tj. pahuljice riže, kukuruzne pahuljice, a potom i pahuljice od drugih žitarica (mliječna kašica) i na taj način dojenče dobije drugi obrok dohrane, koje mu daje osjećaj sitosti, jer mlijeko osigurava dodatni energetski unos te vitamine skupine B. Dohrana se može započeti i mliječnom kašicom, a tek potom uvesti voćna kao drugi obrok, čime se povećava energetski unos te dodaju vitamini skupine B i minerali.

Kruh, keksi, tjestenina

Keksi bez glutena (obično granulat keksa) mogu se dati već u početku dohrane kao dodatak mliječnom obroku (mliječna formula koja nosi oznaku 2). Kruh (korica i dvopek) te keks daju se dojenčetu kada navrši osam mjeseci i obično ima dva mliječna zuba i pokazuje da se samo hrani.

Tjestenina se daje obično kao dodatak obroku mesa ili povrća, a obrok špageta začinjen pasiranom rajčicom, maslinovim uljem i parmezanom može biti ukusan obrok za dojenče u dobi od 9-10 mjeseci.

Voda

Već od prvih mjeseci života dojenčetu je najkorisnije za piće ponuditi vodu. Konzumiranje voćnih sokova djeca obično jako vole, ipak bilo bi ih korisno ograničiti, osim svježeg voćnog soka bez dodatka šećera. Ako već kupujete voćne sokove, kupujte one kvalitetnije, negazirane i bez dodatka šećera.

Nikada ne treba zaboraviti činjenicu da mala beba može biti žedna, čak i ona koju majka doji, ako su dani naročito vrući. Inače dojenčetu na prsima nije potrebno davati vodu jer mu prirodna prehrana osigurava sve. Dojenče na umjetnoj prehrani treba dobiti i dodatnu količinu vode, jer može ožedniti (dijete ubrzo nakon obroka može plakati kao da je gladno, no prvenstveno treba misliti na žeđ). Najbolje je dati čistu izvorsku vodu (kontrolirani proizvod u originalnom pakiranju s malim sadržajem minerala).

Kod kuće priređena hrana ili gotovi dječji obroci?

Roditelji nikada ne štede na djeci i ako je ikako moguće, kupit će i kvalitetne papice iako su skuplje nego priređene kod kuće. U početku dohrane, kad beba pojede tek žličicu ili dvije voćne kašice, uputno je (i ekonomično) da majka sama priredi te prve obroke. Kasnije odluka ovisi o okolnostima, ali i mogućnostima obitelji.
Kruh (korica i dvopek) te keks daju se dojenčetu kada navrši osam mjeseci.

Danas ni nabava namirnica nije lak posao jer ste uvijek u sumnji: nema li previše pesticida ili drugih štetnih sastojaka, sadrži li ta hrana genetski modificirane sastojke, itd. Velike industrije dječje hrane imaju mogućnost kontrole uzgoja voća i povrća te prehrane stoke i peradi pa jamče kvalitetu proizvoda. Praktična pakiranja obroka velika su pomoć majci, osobito na putovanjima za vrijeme godišnjeg odmora ako je već prethodno započela dohranu, pri odlasku na dulju šetnju ili vikend. Jednom otvorena bočica hrane može se čuvati u hladnjaku najduže 24 sata (prema uputama većine proizvođača), jer dječja hrana ne sadrži konzervanse.

Autor:
Prim. mr.sc.dr. Ružica Duplančić-Šimunjak, pedijatar