Kada bi hrana pričala, rekla bi nam puno toga. Ispričala bi nam priču o evoluciji, obredima, ratovima i ljubavi, pričala nam o hedonizmu, osjetu okusa, mirisa i nijansama koje nas međusobno
razlikuju, došapnula bi nam kako je na našem tanjuru cijeli jedan mikrokozmos. Pričala bi nam o pronalasku vatre, prvim hladnjacima, električnim štednjacima, tosterima i odlasku u svemir. Kada
bi mogla pričati, hrana bi nam opisivala lijepe rituale za stolom kazujući nam u stvari koliko nas oplemenjuje.
U Egiptu, faraoni ni na drugi svijet nisu odlazili bez svojih kuhara i pekara, tj. njihovih statua, a u Grčkoj u hrani nisu samo uživali, nego su o njoj i raspravljali. U srednjem vijeku pripremanje hrane postalo je tako komplicirano da se pojavljuju i prve kuharice.
Uz jelo na tren možemo postati gosti na kraljevu dvoru, prijatelji kineskih mudraca ili osjetiti dašak pokrajine Champagne. Hrana zorno dočarava ljude i vremena, zahvaljujući njoj možemo "otputovati" ne napustivši vlastitu kuhinju.
Američkim i ruskim astronautima nudi se preko 250 vrsta hrane i pića. Hrana je, naravno, raznovrsnija na letovima koji traju 6 mjeseci i dulje nego na onima koja traju 18 dana.
Otkrićem vatre život se naših predaka potpuno promijenio, pa tako i način pripreme hrane. Različiti oblici termičkih obrada namirnica razvijali su se paralelno uz razvoj posuđa i kuhala kako bi nam omogućili bolju aromu i probavljivost hrane.