Moj profil

Put putujem - Turska

Ima razno-raznih načina koji vas odvedu na neko putovanje, želja za avanturom, želja za odmorom, želja za  vidjeti i naučiti nešto novo, upoznati nove ljede, steći nove prijatelje ili možda način mog G i mene da vam djeca poklone kupone, pa krenete i ostvarite sve gore navedeno ;)

  Avlija, behar, boja, bubreg, čarapa, čelik, čizma, duhan, džep, jorgovan, kapija, kutija, papuče, rakija, sapun, jastuk, jorgan, kaiš, kajmak, kula, marama...

Uz puno priča već odslušanih vezanih za Tursku i s puno turcizama koje mi u Slavoniji koristimo svakodnevno, uputili smo se preko jedne agencije u taj dio svijeta.  Osim dva poluprazna kofera krenuli smo s velikom količinom pozitivne energije i velikim očekivanjima ;) 

Let je bio u ranim jutarnjim satima, tako da smo u prvom hotelu već oko 8,00 sati uživali u turskom doručku. Taj i svi ostali obroci bili su posluženi kao švedski stol s bezbroj jela. Neka od njih su mi dobro poznata, ali veći dio  bilo je za mene sasvim novo gastronomsko iskustvo s novim nepoznatim, ali uglavnom ugodnim okusima i mirisima. U Tursku sam išla s predodžbom kako se tamo samo jedu kebabi i baklave, a s puta sam se vratila gotovo uvjerena da im kuhinja počiva na povrću i mliječnim proizvodima. Paprike, patlidžani, paradajz, riža, svo korjenasto i lisnato povrće, masline, kukuruz, napravljeni i posluženi u svim zamislivim i nezamislivim kombinacijama gospodare njihovim trpezama. Uz to imaju veliki broj sireva i ostalih mlječnih prerađevina, a čorba je neizostavni početak svakog objeda, kao što su hurmašice, tulumbe i baklave neizostavni desert na kraju.

Kod hotelskih objeda sam uglavnom bila pristojna i kuhare ostavljala na miru, ali sam zato u solo odlascima na ručak u lokalne restorane sve to nadoknadila 😉 . S konobarima najprije uspostavite dobar odnos pozivajući se na Slavena Bilića, Modrića, a ako im dodate još i Mandžukića možete tražiti i pitati što god 😉🙂 ... Zapravo ne morate reći ništa, jer su jako, jako ljubazni kako bi vaš naum o ispijanju jedne kavice pretvorili u cijeli ručak s nekoliko slijedova i da, u tome redovno uspijevaju 😉🙂 ... zapravo sam bila fascinirana tolikom pažnjom kojom obasipaju svoje goste, u stanju su sve napraviti, a ako nešto nemaju to će stvoriti, posuditi, kupiti, ali vi ćete dobiti ono što ste tražili. Naravno da sve to uredno na kraju i naplate, ali vi odlazite s lijepim osjećajem da ste tih sat, dva bili nekome jako važni 😉🙂

   Dio gdje se također jako trude nije me toliko veselio, a to je kupovina 😉🙂 ... bazara ima na sve strane i svi vam nešto žele prodati, izvikuju cijene od kojih vas glava zaboli, a onda kreće cijenjkanje i uspjevate vi u tome, ali redovno odlazite s novom stvarčicom i imate osjećaj kako je cijena mogla biti još bolja i još niža. Budući nisam navikla na takvu kupovinu, baš mi je bila tlaka nešto kupiti, jer samo ako usmjerite pogled prema nekoj stvari stvore se kraj vas i nepuštaju vas što rječima što djelom 😉🙂 , a oko vas se sve šareni i ne možeš ostati na sve to ravnodušan 😉 .     

Znam da vam s ovih par rečenica ne mogu dočarati sve te mirise, okuse, doživljaje, njih jednostavno treba osjetiti, kao što prirodne ljepote i ostatke turske bogate povijesti treba vidjeti. U  nekim trenutcima mislite da ste u Grčkoj u drugima da ste negdje u oblacima, a trećim da ste o Turskoj znali nedovoljno i da vas sve ovo što vas okružuje impresionira više nego što ste se nadali 😉🙂

I kad pomislite da ste obilazeći Efes, Aphrodisias i Antalyu vidjeli najljepše djelove toga djela Turske, put vas odvede do Pamukkala i shvatite da ste u čarobnom dijelu zemlje 😉🙂 ... Pomislite il' je snijeg il' su labudovi 😉 , a to je zapravo prirodni fenomen slijevanja termalne vode preko vapnenačkih stijena onako jednostavno rečeno 😉 ... kako god to nastalo, djeluje nestvarno i nikoga ne ostavlja ravnodušnim 😉

Bilo mi je interesantno vidjeti izradu nadaleko poznatih turskih tepiha od prirodnih materijala, svile, vune i pamuka. Način na koji to rade ove žene je vrijedan divljenja i čuđenja. Cijene su vrtoglavo visoke, ali podatak da 3- 4 godine treba za izradu jednog tepiha ostavlja prostora za razumjevanje tih velikih brojeva 😉 ...

 Naravno da smo bili sudionici turske večere s plesačicama, da u Turskoj ima bundeva i to kakvih bundeva 😉🙂 ... da su im u ovom mediteranskom dijelu sva polja obrađena, da imaju nepregledne plantaže zrelih mandarina, naranči, banana, nara, pamuka, kukuruza ... 

 Hoteli u kojima smo odsjedali bili su fantastični, vrijeme savršeno, temperatura mora oko 24 st. C.

I što reći za kraj uz nezaobilazu šalicu crnog turskog čaja, kojeg piju u svim prilikama i nude vam ga u svim prilikama, čak bih se usudila zaključiti da vam nerado daju kavu, tursku kavu, a nikako nećete uspjeti nagovoriti konobara da vam u tursku kavu stavi malo mlijeka 😉 ... Uživala sam cijelo vrijeme u odličnom društvu i svemu do sada spomenutom. 

Poluprazni koferi su na odlasku bili puni, čak što više pridružila im se još i jedna torba 😉.  I dok ovo pišem pijuckam crni čaj, zadovoljna što sam vidjela sve to, ali moram priznati i stoga što živim tu gdje živim 😉🙂 ... ne mogu protiv sebe 😉 , a sada odoh tražiti recept za tursku pizzu - pide, koja je malo je reći fantastična i baklavu s pistacijama čijih ću se okusa sjećati još dugo, dugo ...

Teşekkür ederim na strpljenju koje ste pokazali čitajući ovaj članak 😉

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.