Prehrana kod bubrežnih bolesti

Važnost dijete u prevenciji bubrežne bolesti poznata je prije više od 30 godina. Pri tomu treba naglasiti da univerzalna dijeta ne postoji, nego se mora prilagoditi svakom pojedinom bolesniku. Ona se prilagođava vrsti bubrežne bolesti, stupnju oštećenja bubrežne funkcije, pratećim poremećajima vode, elektrolita, krvnog tlaka.
Neophodno je smanjenje unosa kalija, minerala koji je zastupljen u praktički svim prehrambenim proizvodima.

Visokim unosom bjelančevina dolazi do opterećenja i jetre i bubrega. Dokazana je važnost proteina, masti, soli i fosfata iz hrane za napredovanje bubrežne bolesti osobito u osoba s kroničnim zatajenjem bubrega.

Bjelančevine

Povećani unos bjelančevina dovodi do povećanog protoka krvi kroz bubrege te do povećane glomerularne filtracije. Glomerularna filtracija osnova je urednog rada bubrega što se ogleda u urednom mokrenju. Odvija se preko osnovnih jedinica u bubrezima koje nazivamo glomerulima i nefronima. Budući da je količina nefrona u osoba s kroničnim zatajenjem bubrega smanjena, preostali nefroni budu preopterećeni. Smanjen unos proteina djeluje pozitivno dovodeći do smanjenog protoka po svakoj jedinici u bubregu i smanjenja njegovog opterećenja. Bolesniku treba preporučiti namirnice koje sadrže proteine životinjskog porijekla (meso, jaja, mlijeko, sir), ali naravno u smanjenim količinama, jer sadrže veći postotak esencijalnih masnih kiselina. Donja granica unosa je 0,5 g/kg tj. težine na dan.

U bolesnika s nefrotičkim sindromom preporučuje se manji unos proteina. Visokim unosom bjelančevina dolazi do opterećenja i jetre i bubrega. Dostatnim se smatra 1 g/kg proteina na dan.

Takvi bolesnici trebali bi izbjegavati unos tzv. niskokvalitetnih bjelančevina, kao što su bjelančevine koje se unose kruhom, žitaricama, voćem i povrćem koje više opterete bubreg, a manja je korist od njih. Potrebe za ipak neophodnim količinama bjelančevina trebali bi zadovoljavati mlijekom, mliječnim proizvodima i jajima iako, kao što je navedeno, u umjerenim količinama.

Masti

Masti imaju nepovoljan učinak na razvoj ateroskleroze čime su pogođene i krvne žile bubrega. Dolazi do razvoja nefroangioskleroze. Isto tako neke stanice bubrega izvan krvnih žila koje nazivamo mezangijem, imaju receptore za lipide. Ulaskom lipida u spomenute stanice mijenja se njihova funkcija. Dolazi do skleroziranja funkcionalnih jedinica bubrega - glomerula.

U prehrani treba preporučiti smanjen unos masnoća životinjskog porijekla i alkohola, a u bolesnika s povišenim trigliceridima i unos ugljikohidrata.

Sol

Unos soli treba ograničiti kada postoje edemi (posljedica su povećanog volumena tekućine u organizmu izvan krvnih žila) i povišeni krvni tlak. Radi se o ograničenju na 0,5-2 g na dan.

Potrebno je reducirati unos natrija pa je potrebno smanjiti soljenje hrane, a ponekad obroke pripremati u potpunosti neslane.

Također, neophodno je smanjenje unosa kalija, minerala koji je zastupljen u praktički svim prehrambenim proizvodima. Vrijednosti kalija izvan normalnih vrijednosti mogu dovesti do teških poremećaja rada srca. Međutim, s obzirom da je izrazito topiv u vodi, redukcija kalija vrši se duljim kuhanjem i ispiranjem hrane te izbjegavanjem sirovog voća i povrća, kao i pržene ili pečene hrane. Od namirnica koje sadrže povećane količine kalija te koje je potrebno izbjegavati u osoba sklonih hiperkalijemiji su banane, rajčica, trešnje, breskve, grah.

Fosfor

Fosfor kao i proteini, ali znatno manje, utječe na hemodinamičke promjene u bubrezima. Može doći do odlaganja fosfata u tubulima i nastajanja kalcifikata. Unos fosfata treba ograničiti na oko 600 mg/dan. Time se sprječava i nastajanje sekundarnog hiperparatireodizma, što dalje utječe na strukturu kostiju.

Preporučljivo je izbjegavati kavu, kakao i jači čaj, a žeđ zadovoljavati običnom vodom ili vodom obogaćenom kalcijem i magnezijem (izbjegavati mineralnu vodu bogatu fosforom).

Homocistein

Homocistein je protein u krvi koji u povećanoj količini doprinosi oštećenju endotelnih stanica krvnih žila. U bolesnika s bubrežnom insuficijencijom, osobito u osoba sa šećernom bolesti, zamijećene su povišene vrijednosti.

Dok se ne donesu konkretnije preporuke vezane uz prehranu i razinu homocisteina, u prehranu treba uključiti velike količine voća, povrća, žitarica, a manje količine mesa. Pri tome treba ograničiti unos voća koje sadrži kalij. Uz to normalizaciji vrijednosti homocisteina doprinosi i primjena vitamina B skupine te folata.

Bolesnici sa zatajenjem bubrežne funkcije podložni su brojnim metaboličkim poremećajima te su redovne kontrole i konzultacija liječnika i nutricionista glede prehrane neobično bitni u prevenciji daljnje progresije bolesti. Na temelju rizičnih čimbenika u svakog bolesnika i nalaza nekih gore navedenih parametara definirat će se najoptimalnija prehrana.

Autor: Spomenka Ljubić, dr. med.

Radi kao liječnik specijalist internist, endokrinolog-dijabetolog na Sveučilišnoj klinici Vuk Vrhovac, trenutno na mjestu rukovoditelja Odjela za bolesti metabolizma. Doktor je znanosti iz dijabetologije i magistar znanosti iz kliničke farmakologije.