3
Baš sam uživala, tvoj stil pisanja je tako interesantan, da meni gotovo nepoznat kraj približiš na taj način, da ga počnem voljeti skoro kao Murterani.
4
S obzirom na cinjenicu da licno nisam nikada bila na ovom otoku, ali sam imala priliku u jednoj emisiji neke od hrvatskih TV kanala videti kratak prilog;dopao mi se ali tek sada imam jasniju predstavu kako sve to izgleda zahvaljujuci Vasem predivnom clanku.
5
Mislim da te razumijem kao što ja imam dijelić svog Raba koji mi je mama utkala u mene.Za mene je to oaza mora ,mira plavetnila, zelenila.Iako imam svoju kuću sada i vrta i zelenila neki dio uvijek ostaje samo tvoj.Prekrasna priča zaista…
6
Predivan članak s puno duše i osjećaja za svaki djelić tog otoka.Nisam nikada bila na Murteru, ali prijatelji imaju vikendicu i toliko su ga zavoljeli da pričaju o njemu kao da su oduvijek tamo.
7
Najbliže Murteru sam bila u Tisnom na kopnenoj strani mosta i očarao me pogled na njega, a kao otočanka mogu razumjeti tvoju ljubav prema njemu, očaravajući stil pisanja naveo me da članak pročitam u jednom dahu.
8
Čitajući redak po redak ovog raskošnog članka upoznali smo na osebujan način taj tvoj divan otok, koji tih davnih spomenutih godina posjetismo tek “u prolazu”.....hvala ti Vesna što si nam dozvolila da Murter pogledamo tvojim očima i kroz tvoju dušu…..
9
puno sam naučila, jer na žalost, nikada nisam bila na Murteru, ali sam doživotno zaljubljena u prirodu, obožavam sve, a ti si me približala tom otočiću, svojom neprikosnovenom ljubavi, hvala ti baka
10
Vjerujem u to da svatko od nas ima svoj “otok”, pa bio on bukvalno otok, ili kalnički brežuljak ili nepregledne slavonske ravnice…. Naime bez obzira (čak) na ljepotu prirode bitno je da negdje “punimo baterije”, da negdje ne osjećamo svakodnevne terete, brige. Opuštanje, skupljanje snage, a onda i za ljubav ima mjesta. Moja je ljubav, eto, Murter.
11
moje osjećaje prema onome “otoku” u dalmatinskoj zagori, onome mjestu u kojem sam “pala na glavu” i time ostala obilježena za cijeli život, upravo te osjećaje sam ovdje u ovome tekstu prepoznala. hvala ti od srca, divan ti je članak pun ljubavi …
12
tvoj emotivni nacin pisanja me odnovo odusevljava… sve sam vise ubedjena da je vase more najlepse na svetu i steta sto ne mogu da ga posecujem tako cesto kako bih zeljela…sada je vec i “tvoj” otok moja zeljena destinacija. Prekrasan clanak :)
13
Bila sam davno na poluotoku Murter u moje mladosti.Tamo sam upoznala mog muza.Znaci hvala puno sto si me potsetila na te dane.Imalo je puno nudistickih plaza, skakali smo sa karpama okolo studenskog odmoralista…bla, bla sentimentalno sam povezana gde si me nasla, isli smo u Zadar…bla, bla Puno pozdrava
14
p.s sva ova moja prica desila se u Tisno kak ti zoves a po mome Tjesno ko zna…Jos jednom hvala puno i ako zivim u Makedoniji jos uvek Jadran nazivam mojim morem i to ce ostati iako finansije sad su problem da skoknem do moje more.
15
Ima, ima Dragice još uvijek nudističkih plaža (Mali Doci, Podvrške), onih divljih, mislim. Tamo nitko nikoga ne poznaje, svatko na svom kamenu, svatko u svom dijelu prozirnosti i pijeska. A Tisno…da, do prije nekih 15-tak godina i jest nosilo naziv Tijesno, a onda se vratilo svom izvornom, dalmatinskom.
18
Procitala u jednom dahu! Prelijepo! Na Murteru sam bila na svom prvom ljetovanju bez roditelja… :) Moja omiljena plaza zvala se Slanica ako se dobro sjecam… more je bilo predivno, plavo i bistro… Nezaboravni dani!!!!!!!! HVALA na prelijepom clanku!!!!
20
Prekrasna priča, u potpunosti sam prepoznala svoju pripadnost Belom, pa mi ostaje osjećaj krivnje što nisam p
osvetila pažnju i njegovoj povijesti jer je isto tako prebogata.Odličan rad, draga!!!
22
Nikada nisam bila na Murteru, ali je moja pokojna sefica godinama ljetovala i bila zaljubljena , kao i Ti, u taj otok. Hvala Ti sto si nam bar malo priblizila Murter. Predivan clanak !!!
24
svake godine mu se vraćam bar na par dana…kao što kažete taj otok ima neku čarobnu moć kad jednog ga posjetiš da mu se iznova vraćaš…sve što ste napisali je istina….prvi puta bila sam tamo sa 12 godina…naučila plivati…ljetno kino je bilo zakon…kozjim stazama kad dođeš do vrha…pred tobom se pruža prekrasni pogled na kornate…i nešto me je mučilo skoro 25 godina..prilikom tog prvog posjeta bili smo kod jedne gospođe koja je bila predobra kao meni..vodila me je kao dijete svukuda…čistili smo bob..pravili pekmez..brali smokve…prava težačka žena kojoj je muž umro kad je bila mlada..othranjujuči svoje sinove radeći i radeći…nisam je bila vidjela 25 godina…i proše godine otišla sam kod nje …još je bila živa…poseban osjećaj…sve se to ljetovanje vratiol na tren…ali zbog nećeg sam ostala tužna…prije 25 godina kuća je bila jedna od najljepših…a sada djeca su u inozemstvu..nitko joj ne pomaže osim jednog sina koji je ostao sa njom…tužno…možda sam ja glupa…ali mrzim djecu za koju se roditelji cijeli život pate i muće..a oni im vrate na način da nemaju vremena za njih…vidjela sam tugu u njezinim očima…punim suza…kako će takva napustiti ovaj svijet…tužna i nesretna…...otišla sam kod nje i ove godine…više ne hoda..leži u krevetu…sama…sa svojim uspomenama….znam da neće još dugo živjeti…ali joj želim..da zaboravi na sve ružno i samo sanja ….
25
Oh, moja draga, znaš da to nije usamljeni slučaj. Ono što me istinski pogađa je nemoć ljudi (i životinja). Nemoć slabih, neiskusnih, poniženih, prevarenih….djece, staraca. I dok se djeci može stvoriti neki drugi svijet/život, za stare je to nemoguće.
Što se tiče murterskih žena, često su predstavljale prototip otočkih žena: muževi ili na brodu, ili na Kornatima, ili čak u emigraciji, dok one podižu djecu i brinu o škrtoj zemlji. Sjećam im se pogrbljenog hoda a nisu bile starice.
28
Prepoznala sam se do u detalj u tvome članku. Naime, ja ljetujem na Murteru već 11 godina, otkako sam upoznala muža čija je mama rođena Murterinka. Vratili smo se prije par dana, ali ja još uvijek kao da sam tamo. Taj otok je čaroban i tko jednom ljetuje tamo, uvijek će se vraćati. Hvala ti na ovome lijepom podsjetniku i možda se i vidimo iduće godine :)))
35
I mene si podsjetila na ljetovanja na Murteru nekada davno u nekom drugom, dječjem svijetu. Isto odmaralište samo drugog “preduzeća”. I sjetila si me na zaboravljene mirise, Slanicu, oguljena koljena i ljekovito maslinovo ulje u bočici punoj bilja od kojeg je svaka ogrebotina zarastala za par dana. Tamo sam naučila plivati s 4 godine i još i sad se sjetim okusa progutanog mora dok sam se pokušavala otisnuti na vodi bez ičije pomoći. Podsjetila si me na uspomene koje su bile zatrpane negdje duboko, a sad su izbile poput gejzira i preplavile me. Hvala.
36
.....otok….koji veže puno ljudi i sudbina….i ja…64..kratko ljetovanje moga puberteta, buntovnosti na velike vrućine, kamenjar, ponegdje koji grmić smilj, velike galame mještana u jutarnjim satima, karocama težaka…sve me to odbijalo, samom pomisli ,na moju zelenu, pitomu Istru…sa obečanjima samoj sebi da više NIKADA neću doči, tu na Murter, i “mučiti ” se sa svim tim nedačama, punih sunca, bura, komaraca, vručine, i galama…..i kako to inače biva u životu, desi ti se nešto neobično….da baš tu nakon par godina, desi ti se, ljubav, obitelj, prijatelji….i prolete ti 32 dvije godine, sada već u tvome mjestu, sa tvoim ljudima, morem, suncem, ježincima, nebom….i prekrasnim pogledom, najljepšim pogledom na svijetu, sa Karavaja…..otocima, plesom valova, galebova…kormoran…...svakim, grmom, koji je to sada drvo,šuma…rasli smo zajedno…stasali u godine kada si velik, jako veliki…....i tada se opet sudbina poigra…i uzme ti sve to, i more, i pogled i sunce…..ljude ,obitelj, prijatelje…..i vrate te tamo ,odakle si i došao..neki zločesti ljudi….i puste, da u tvome pogledu, sa terase, prema Učkoj, ja vidim moje more(magla u dolini Mirne)otoke,(Grožnjan, Motovun, Oprtalj…)čujem u svojoj duši šum mora, glasove dragih ljudi, miris smilja…....sve je nestalo u trenu…mojih, samo moih 32 godina….moga i vašega Murtera…..ali, kažu da ti nemože nitko iz srca uzeti nešto što je samo tvoje….pa neka to onda bude naš Murter…i dozvolite, da u mojoj jeseni života, sa sjetom i mislima budem sa vama ….na vašem, i nekada mojem….našem Murteru…hvala vam na ovim divnim sjećanjima koje možemo zajedno podijeliti i izmjeniti…......
37
Predivan clanak i sta vise reci. Dobro poznajem taj kraj i nosim ga u srcu i dusi. Nekad mi se cini da osecam i miris kamena i zdrace, miris mora. Ja sam samo malo juznije, iz Tribunja, koji je isto tako predivan. U dusi nosim sve uspomene vezane za detinjstvo, gde sam provodila sve letnje raspuste kod dida i babe…o tome bi se moglo nasiroko pisati. Mozda jednom i ja napisem nesto. Dotle, cekam leto i moj ponovni dolazak tamo gde pripadam.
38
Kakav sentimentalan clanak, no pitam se zasluzuju li Murter i njegovi mjestani takvo romantiziranje i glorifikaciju…
Istina je da Murterini iskazuju ljubav spram svog iskonskog podneblja no upitna je njihova ljubav spram putnika namjernika i gostiju. Tim tvz. “malim ljudima” nikada dosta materijalne dobiti premda se uglavnom ponasaju kao da su im gosti neki neprijatelji od kojih imaju vise stete nego koristi.. Stoga se pitam cemu uopce turizam na Murteru..? Mjestani neljubazni, cijene visoke, riva nikakva, kulturni i zabavni sadrzaji takodjer… a domaci iznajmljivaci apartmana neprestano naricu nad svojom teskom sudbom. Posebno je uocljiv animozitet prema “strancima” koji su kupili nekretnine u neposrednom susjedstvu. Zivim u Nizozemskoj, Hrvatsku obozavam ali Murter necu preporuciti niti jednom Nizozemcu…. jer gostu nisu dovoljne samo prirodne ljepote, vazan je i ljudski cimbenik.
39
Draga Dijana, ovaj je članak upućen Murteru: otok me davno osvojio, uživam u povratcima, u mirisima, u ozračju. Ljude sam upoznavala i upoznala u svojih ..preko 40 godina dolazaka. Ispočetka, da, stekla sam i ja takav dojam, ali kasnije kad sam malo bolje upoznala mentalitet ljudi shvatila sam da kao i svugdje na svijetu, sve je stvar individue. Ima nas ovakvih i onakvih i ne zamaram se više uopće nekakvim generaliziranjem. Usput, članak nije turistička promidžba, jer kako sam i navela murterski je turizam u silaznoj putanji ali to isto možemo tvrditi za mnoga mjesta uzduž jadranske obale. A gostoprimstvo? Istrani su primjerice puno bolji domaćini, sve će iseliti, ako je potrebno iz kuće kako bi turistima pružili smještaj, ali i dobro naplatili.
40
Kao i svaki put ostajem zatecena, poslije svakog clanka koji ispises, toliko umjeca da covjeka prosto vuces za sobom da dozivi sve ono sto je tvoje oko vidjelo, da se sazivis sa zivotom tu sa tobom to je nesto sto ja jednostavno nemogu opisati jer za to mi nedostaje rijeci.Koliko nosis ljubavi ,za svako mjesto u kome se nadjes, jednostavno nas natjeras da i sami volimo, sve ono sto je tako ljepo docarano, tvojim umjecem pisanja,,,,
2009.god kad si napisala ovaj predivan članak komentirala sam da nisam nikada bila na Murteru,a danas baš s veseljem mogu reći da sam bila za Uskrs i tako mi je toplo pri duši dok sam prepoznavala neke staze kojima sam i ja prošla.Još jednom hvala na tvojim besplatnim putovanjima
Krasan, krasan članak! Tvoj mi je stil nekako prisan i jasan. Jasan po duši. Zaista je rijetko pronaći dobar članak kojeg čitaš u kontinuitetu. Barem meni. Hvala ti na ovome! Bila sam jedno u tvom Velikom selu, ali morat ću doći ponovno da ga pokušam osjetiti ovako kao što si napisala. Pa možda i ja postanem losos što se vraća.
Umag-0280
© Podravka d.d. 2003.—2012.
42 komentara do sada…
osvetila pažnju i njegovoj povijesti jer je isto tako prebogata.Odličan rad, draga!!!
Što se tiče murterskih žena, često su predstavljale prototip otočkih žena: muževi ili na brodu, ili na Kornatima, ili čak u emigraciji, dok one podižu djecu i brinu o škrtoj zemlji. Sjećam im se pogrbljenog hoda a nisu bile starice.
cestitam!
Istina je da Murterini iskazuju ljubav spram svog iskonskog podneblja no upitna je njihova ljubav spram putnika namjernika i gostiju. Tim tvz. “malim ljudima” nikada dosta materijalne dobiti premda se uglavnom ponasaju kao da su im gosti neki neprijatelji od kojih imaju vise stete nego koristi.. Stoga se pitam cemu uopce turizam na Murteru..? Mjestani neljubazni, cijene visoke, riva nikakva, kulturni i zabavni sadrzaji takodjer… a domaci iznajmljivaci apartmana neprestano naricu nad svojom teskom sudbom. Posebno je uocljiv animozitet prema “strancima” koji su kupili nekretnine u neposrednom susjedstvu. Zivim u Nizozemskoj, Hrvatsku obozavam ali Murter necu preporuciti niti jednom Nizozemcu…. jer gostu nisu dovoljne samo prirodne ljepote, vazan je i ljudski cimbenik.
2009.god kad si napisala ovaj predivan članak komentirala sam da nisam nikada bila na Murteru,a danas baš s veseljem mogu reći da sam bila za Uskrs i tako mi je toplo pri duši dok sam prepoznavala neke staze kojima sam i ja prošla.Još jednom hvala na tvojim besplatnim putovanjima
Krasan, krasan članak! Tvoj mi je stil nekako prisan i jasan. Jasan po duši. Zaista je rijetko pronaći dobar članak kojeg čitaš u kontinuitetu. Barem meni. Hvala ti na ovome! Bila sam jedno u tvom Velikom selu, ali morat ću doći ponovno da ga pokušam osjetiti ovako kao što si napisala. Pa možda i ja postanem losos što se vraća.