Sijedi čovjek u smeđem habitu svaki dan pokraj kamenog zida Brancusijevog ateljea drži večernju propovjed golubovima.
Sijedi čovjek u smeđem habitu svaki dan pokraj kamenog zida Brancusijevog ateljea drži večernju propovjed golubovima. Da bi ga čuo što im govori, i na kojem jeziku, trebao bi mu se približiti. Ali onda bi ptice odletjele. Jedna od onih stvari u kojima nikad neću moći sudjelovati, jer bi moja prisutnost mogla samo sve pokvariti.
Čudno, ponekad je potrebno korak unazad napraviti da bi se čovjek nečemu mogao približiti.
:(Još nema komentara