mdubravcic
Kada strana bjelančevina, na primjer neka bakterija, uđe u naš organizam, u akciju stupaju barem dva sustava. Prvi je prirođeni imunitet. Organizam ima neke općenite podatke o tomu kako izgledaju ti "uljezi" koji se razlikuju od tvari koje već postoje u vlastitom organizmu. Općenita slika te bakterije dopušta stvaranje protumjera, ali one, od slučaja do slučaja, nisu uvijek jako djelotvorne.
Tijekom života čovjek dobiva sve veće imunološko iskustvo, a broj stanica koje poznaju strane bjelančevine što ulaze u organizam sve je veći.
Istog trenutka počinje se odvijati drugi proces, takozvani adoptivni imunitet koji je zapravo čudesan. Stanice imunološkog sustava (limfociti) počinju, svaka za sebe, stvarati po jednu sliku tog "uljeza", pa tako nastaju milijarde takvih slika. Organizam pak među tim milijardama izabire onu koja je najsličnija "uljezu". Kada je nađe, limfocitu koji je stvorio najsličniju sliku daje nalog neka se hitno razmnožava, a sve ostale pušta da propadnu. Tako nastaje "klon" limfocita koji izvrsno poznaju stranu bjelančevinu i napadaju je gdje god je nađu. Kada borba (uspješno) završi, broj limfocita "poznavatelja" u organizmu bitno se smanji, ali ih određeni broj ipak ostane. Mi ih nazivamo "stanicama koje pamte" (memory cells) i one omogućavaju da kod ponovnog ulaska tog mikroorganizma u organizam cijeli postupak bude mnogo kraći jer organizam tada ne treba stvarati i izabirati najsličniju sliku: on je već ima i treba je samo opet umnožiti.
Razliku između ta dva imuniteta možemo zorno prikazati vratima koja osiguravaju neku prostoriju. Posjedovanje ili ne posjedovanje ključa može biti ona razlika po kojemu ta vrata propuštaju ili ne propuštaju. No, ključevi su prilično nesigurni: i sličan ključ može otvoriti, moguće ga je ukrasti, napraviti kopiju ili jednostavno obiti bravu. Tek kada se vrata otvaraju po konfiguraciji dlana koju analizira kompjutor, koji po tome određuje hoće li koga propustiti ili neće, u prostoriju će moći ući samo pozvane osobe.
Imunološko iskustvo
Tijekom života čovjek dobiva sve veće imunološko iskustvo, a broj stanica koje poznaju strane bjelančevine što povremeno ulaze u organizam sve je veći. Dijete se, kad krene u vrtić, najprije vraća s čestim malim zarazama, ali kako vrijeme prolazi, stanice koje prepoznaju te zarazne klice sve su raznolikije i sitnih zaraza sve je manje.
Kada strana bjelančevina uđe u naš organizam, u akciju stupaju barem dva sustava. Prvi je prirođeni imunitet a drugi tzv. adoptivni imunitet.
No, nije iskustvo samo pozitivno. Učenjem kako treba reagirati nastaju i neka pogrešna učenja. Prvo je da organizam na neku tvar s kojom dođe u doticaj (hrana, lijekovi, pelud u zraku i slično) počne prejako reagirati. To je alergija, a reakcija može biti tako jaka da ugrožava i život – anafilaksija. Druga znatno neugodnija greška je pojava kada organizam neke svoje bjelančevine počinje prepoznavati kao strane, stvara sve ove obrambene reakcije protiv vlastitog tkiva ili stanica, pa onda nastaju takozvane autoimune bolesti (neke vrste reumatizma, neke bolesti krvi, kronične upale štitnjače).
Pojačati imunitet možemo samo izlaganjem ili neizlaganjem doticaju stranih bjelančevina (bakterija, virusa), cijepljenjem (kada ponudimo organizmu oslabljene ili mrtve bakterije da po njima izgradi sliku po kojoj će imunološki sustav reagirati), davanjem već gotovih imunoloških proizvoda drugih ljudi ili životinja, ali nikako hranom ili nekim pripravcima.
Mogli bismo zamisliti da pojačanjem postojećeg imuniteta promičemo dvije neželjene pojave: pojačavanje alergije, a proširenjem raspona djelovanja i autoimune bolesti.
Do sada znamo za samo dvije iznimke:
- Kod ozbiljno pothranjenih organizama (npr. kod teške gladi, kod iscrpljujućih bolesti) smanjuje se brzina i opseg imunoloških reakcija, a očito se sužava i obujam već naučenog kroz život te se prema tome smanjuje i imunitet. Nadohrana tih ljudi po znanstvenim principima, kroz usta (oralno) ili kroz krvnu žilu (intravenozno), može bitno popraviti brzinu imunološke reakcije.
- Kod AIDS-a/SIDA-e, kada zapravo drastično pada imunitet, davanjem dodatnih vitamina (B grupe, C i E) smanjuje se brzina napredovanja bolesti. Iako je to zaustavljanje kudikamo manje nego što to postižemo do sada poznatim lijekovima, ipak se može "nekažnjeno" pokušati. I tu, ako je bolesnik pothranjen, stručnom dohranom možemo malo pripomoći.
© Podravka d.d. 2003.—2012.
10 komentara do sada…
vadim krv za KKS onda je sve u redu.Imam problem sa
hladnoćom, zima mi je i u ljetu.Šta da radim?
U ovo prohladno vrijeme voćne salate doista mogu podići imunitet. Nabavite mnogo različitog voća crvene, zelene, žute, narančaste i ljubičaste boje, narežite na kriške i posipajte kvalitetnom Stesweet stevijom. Osjećat ćete se bolje jer stevija može itekako pomoći u izgradnji imuniteta.
Moj sin se spasio otkad svaki dan uzme par kapi propolisa na kockicu šećera; alergija se pojavi u slabom obliku i kratko potraje.
moja obitelj i ja imunitet smo riješili redovitim uzimanjem aloe vere....prekrasna čudotvorna biljka
Iputar5# provjeri stitnjacu, tako je meni bilo zima, pa su otkrili da mi stitnjaca neradi dobro...
super stvar za imunitet - napraviti kašu (pomoću štapnog miksera ili u multipraktiku) od sirove cikle, sirove mrkve, jabuka i meda. 2 žlice te kaše (1-2 puta dnevno) umiješati u sok (ili npr. griz) i popiti / pojesti... otkad to radim, ne znam za prehlade.... a ni moji, hdB!
Predobar članak!
...naša curica je nakon bolesti jako oslabila, pila je duže mjesecima antibiotik, i također, sirova cikla, po mogućnosti domaća iz vrta, nas je spasila, bolest se nije vraćala dok smo god papali ciklu u raznim kombinacijama.....s medom, jabukom, bananom.......ona to zove specijalna kašica i rado ju jede....iako okusom i nije baš nešto......mislim da je cikla odlična......
Zimi uzimam nativni propols i kod mene se pokazao odličnim izborom.