Od svega po malo, kažu da je to pouzdan način za dobiti i postići mnogo toga, eto da ga isprobamo..Dolazi nam ljeto, već je tu i službeno, trebali bismo se malko i odmoriti, prema najavi glavnih i odgovornih, zbog toga sve u duhu dosadašnje tradicije, još nekoliko redaka, sve do jeseni, kada ćemo nastaviti naše druženje vikendima, ali ne samo njima ....
Neka priča počne.... Eto danas je ono što se kaže slobodan dan, ima se vremena, pa ga valja dobro i produktivno iskoristiti zar ne.... neki dan kaže vinica, da je u iščekivanju onoga što će izaći ispod moga " pera ", ha,ha,ha, kako ne bih voljela da ju razočaram, prije ljetnih ferija još malko misli i redaka, naravno uz pokoju sliku.... tradicija je tradicija i valja je se držati, zato krenimo....
Što bi sadržavalo to " od svega po malo... "prije svega još uvijek je mjesec lipanj, moj favorit, jer u njemu cvate moje omiljeno drvo, to je lipa... lipov cvijet.... za njega me vežu lijepe uspomene i najsretniji trenuci u životu.... jutra.... večeri protkane tim finim mirisom.... počevši od najranijih dana, zaigranog djevojčurka, mladosti, ljubavi, pa sve do današnjih dana, kada mi pogled kroz prozor često skrene dok radim, na ovih nekoliko stabala lipe i stari bunar. Odškrinem prozor i sve je odmah lakše. sjećanja naviru... vratim se načas pod moju staru lipu na prašnjovom sokaku.
Eto zato ja volim lipu i miris njenog cvijeta.
Na prošla vremena me podsjećaja i ova slika u nastavku, ovaj zeleni drveni sanduk s cvijećem., slične smo imali davnih dana, naime u takove su se nekada sadili oleandri, bijeli i roza boje, ali i onaj neki cvijet bijeli poput truba, koji je širio uokolo prekrasan miris u ljetnje večeri. Onaj žuti točak dio je to zaprežnih drvenih kola, kojih je u mome kraju bilo prije jako puno, vukli su ih konji vranci, lipicanci, jedan ili dva, već kako je tko imao..Eh tu se sjetim moga uje, njegovih kola, Eme bijelo-sive lipicanke koja ih je vrijedno vukla, zamislite sliku, tek pokošena djetelina natovarena u kola, ujo naprijed na sjedalu, a mi djeca na toj djetelini posjedali, smijemo se, pričamo i uživamo u vožnji, stara Ema vrijedno kaska starim prašnjavim drumom, koje li ljepote. Evo i slike....
Iako u ovoj grupi nisu uobičajene fotografije hrane, eto na samome kraju jedan maleni izuzetak....
Ovo su vam domaće buhtle s pekmezom od marelica i šljiva, za jedno malo veće društvo.... jedan kolač s starinskim prizvukom, koje su mijesile još i ruke naših baka i mama.... nekada davno znale su se peći i u krušnoj peći....
Onako iz samog kutka sjećanja, izvukla sam još jednu sliku, snimljenu nedavno onako iz auta kraj puta.... tu je naime smjestena jedna poljo-farma gdje se bave između ostalog i uzgojem cvijeta kamilice. To je kao što je poznato jedna ljekovita i vrijedna biljka, prvenstveno za čaj, tko još nije čuo za čaj od kamilice. on u mojoj obitelji ima izuzetno mjesto, koristimo ga za sve boljke. .Nisam jednostavno odoljela da ne sačuvam ovu sliku polja kamilice u punom cvatu.
Toliko od mene za ovaj put., ugodno ljeto. doviđenja nekom drugom zgodom, možda na jesen, s prvim kišama.... lijepi pozdrav!
:(Još nema komentara