O mozzarelli

Mozzarella je vrlo ukusan, vrlo hranjiv, ali i vrlo kaloričan sir. Sadrži niz vrijednih sastojaka kao što su bjelančevine koje pogoduju našim mišićima, nezasićene masne kiseline koje štite naše srce i krvotok te vitamin D i kalcij koji jačaju naše kosti. Mozzarella je tako vrijedna da joj se bez problema može oprostiti i 44% masnoće i vrtoglavih 227 kalorija na 100 g. Za usporedbu, tanjur mozzarelle težak je baš kao i cheeseburger s Coca-Colom ili manje pečeno pile.

Legende govore da je mozzarella u Italiji prisutna od pamtivijeka, pa su još u antičkom Rimu ljudi u 1. stoljeću nakon Krista spremali sličan sir od ovčjeg mlijeka. Zahvaljujući mozzarelli u povijest su ušli i redovnici samostana San Lorenzo di Capua koji su je pripremali u 3. stoljeću. Vrlo je vjerojatno da je zahvaljujući baš njima i njihovoj širokogrudnosti loptasti sir u specifičnom rasolu i dobio svoje ime. Naime, oni su svakoj gladnoj duši koja je pokucala na njihova vrata odrezali i dali komad sira i kruha. Sir kojem je kasnije produljeno ime, u ono se vrijeme nazivao kratko mozza što izgleda da dolazi od talijanske riječi mozzare i znači - odrezati.

Iako mozzarella ima dugu povijest, najkvalitetnija i najcjenjenija vrsta ipak je ona koja se počela dobivati tek u 16. stoljeću u Kampanji, od nepasteriziranog, gustog i aromatičnog mlijeka poludivljih bivolica, potomaka indijskih bizona koji su u to vrijeme na pašnjake te južne talijanske pokrajine došli iz Azije. Spomenuta izvorna bivolja mozzarella - mozzarella di bufala Campana, prava je poslastica u kojoj zbog specifične konzistencije i aromatičnog, pomalo slatkog mošus okusa treba uživati bez velikih kuharskih intervencija. Najbolje ju je konzumirati samu, kao desertni sir ili kao poznati specijalitet u talijanskim nacionalnim bojama, insalata Caprese, okruženu kriškama zrele rajčice i začinjenu najfinijim ekstra djevičanski maslinovim uljem, svježe mljevenom morskom soli i paprom te netom ubranim nježnim listićima bosiljka. Izvorna mozzarella savršeno se slaže s najkvalitetnijim mladim, suhim bijelim vinima.

Mozzarellu dobivenu od običnog pasteriziranog kravljeg mlijeka naprotiv ne treba čuvati "daleko od vatre". Treba je "rastapati" i darovati nepcu na stotine načina, primjerice na bijelim i crnim kriškama kruha, na rajčici, patlidžanima i tikvicama, nebrojenim vrstama tjestenina ili usitnjenu na mladoj zelenoj salati. Mozzarella je neobično ukusna na roštilju, ali i panirana i pržena u dubokom ulju (mozzarella in carrozza) te punjena dimljenim lososom, kuhanom šunkom ili tunjevinom.

Naravno, mozzarella je idealan sastojak raznih pizza na kojima se po prvi put pojavila daleke 1889. godine u Napulju. Tada se zahvaljujući svojoj snježnobijeloj boji, zajedno s crvenom rajčicom i zelenim bosiljkom našla na pizzi u nacionalnim talijanskim bojama ispečenoj u čast kralja Umberta I i kraljice Margherite po kojoj je i dobila ime te kasnije postala jedna od najomiljenijih i najpoznatijih pizza na svijetu.

Autor slike: Zeetz Jones