Cvijet ima svoje značenje u našim životima, od dana rođenja pa sve do onog posljednjeg zar ne... ima svoju simboliku i prati nas kroz cijeli naš vijek, bilo u radosnim ili onim drugim životnim trenucima... ponekad je dovoljan i jedan najmanji cvijet da izrazimo svoju pažnju prema drugome, ne mora to nužno biti odmah ogroman buket najskupljeg cvijeća iz cvjećarnice, savršenih dimenzija , ponekad i onaj maleni žuti maslačak ima svoje značenje, a preduvjet za to je tako jednostavan... iskrena i čista želja da se netko dariva i usreći zar ne...
Na mjestu za glavnu sliku, možda ste očekivali i nešto više, ljepše ili bolje, ali kada sam danas vraćajući se kući s posla, vidjela ovaj grmić ljubičica kako proviruje i raste u pukotini nogostupa, kojemu bi inače među nama govoreći, trebala pod hitno " dobra obnova ", nisam odoljela, a da ih ne zabilježim slikom i ponekom rječju...
Za početak, onako za uvod... nekoliko redaka koje sam pronašla na jednoj staroj razglednici, kojom smo nekaada davno znali upućivati dobre želje za rođendane i imendane zar ne... vremena bez mobitela i sms poruka... vremena pisane riječi...
Kao što cvijet ujutro započne istinski živjeti, kada na sebi
osjeti zrake sunca, tako i čovjek počinje stvarno živjeti, kada
osjeti srce i ljubav drugoga.
Cvijeće veoma volim... najviše od svega ruže... i to bijele i crvene... povezujem ga nekako uz moje odrastanje, roditeljski dom, jer su moji bili i ostali veliki ljubitelji cvijeća, zato evo jedan dijelić te ljubavi prenosim i vama...
Proljeće je, vrijeme prepuno cvijeća svih vrsta, počevši od prvih ljubičica, tratinčica, žutih maslačaka, narcisa, zumbula, pa sve do tulipana svih vrsta i boja... tratinčice i maslačke, nekako vezajem za djetinje dane, kada smo ih brali i od njih pravili cvjetne vjenčiće za kosu, narukvice... u sjećanje mi dođe susjedov voćnjak, zelena trava, a u njoj tisuće malenih tratinčica, u punom sjaju, sve do prve proljetne košnje, ali one bi ubrzo nakon toga ponovno procvale... malen je i žilav taj cvjetak, ne da se zar ne... sjećate li se, da smo kao dijeca kidali latice cvijeća i igrali onu igru " voli me , ne voli...." gotovo uvijek bi ispalo ono voli me... ma cvijeće nam je služilo za svašta zar ne...
Dovoljan je tek jedan cvjetak u vazi da nam uljepša stol... kada se radi o cvijeću, nikada ne možete pogriješiti, uvijek je dragi i prigodan poklon, barem većini...
S cvijećem se možete igrati i u odrasloj dobi, kao napr. ovako...
Dakle ovo na slici je ruža zarobljena u čaši s vodom naravno, a na drugoj su ušećerene latice ruže, koje možete koristiti za ukrašavanje... ma nema ništa ljepše od cvijeća zar ne...
Ovo je moj maleni doprinos ovotjednoj vikend temi grupe cool intermezzo...
A za kraj jedna slika kako i stara betonska cijev, može imati svoju namjenu i to veoma efektnu...
:(Još nema komentara