Kad je pozvonila, kava s mlijekom bez šećera kakvu pije bila je već u šalicama pokraj tanjurića s čokoladnim kremšnitama. Baš sam bila zadovoljna kako su mi ispale. Prošli sam put imala problem s otapanjem čokolade, ovaj sam je put otopila na pari, pa izlila na papir za pečenje i ostavila da se ohladi. Sad je bio zadovoljen i estetski dojam.
Neke nove kremšnite
Pospremala sam kuhinju nakon ručka, kad je zazvonio kućni telefon. Mogućnost da to bude neka agencija za ispitivanje tržišta je otpala, danas je nedjelja. Podigla sam slušalicu.
"Šta radiš?"-pitala je Helena tonom koji je govorio da je to zapravo ne zanima, gori od želje da mi nešto ispriča, a ovo je samo uvod.
"Upravo sam očistila kuhinju nakon ručka i mislim bi li išla spavati ili bi čitala Austera."-rekla sam, provirujući u dnevnu sobu.
Kiša je uzela slobodan dan, pa su Igor i Nora otišli u park.
"A što misliš o tome da skuhaš kavu?"-upitala je .
"Za koliko si tu?"-odvratila sam.
"Za 15 minuta."-rekla je i poklopila slušalicu.
Bilo mi je drago. Kada se razvela kod mene je dolazila gotovo svakog dana, sjedila sam s njom na kauču, slušala i dodavala joj maramice. Za vrijeme tih seansi Davor je najčešće odlazio s djecom u kino. Onda je uslijedilo razdoblje smirivanja, nakon kojeg je nastupila društvena inicijacija. Helena je otkrila svijet sredovječnih ljudi, koji preko tjedna rade, izlaze na afterwork u kafiće koji su u blizini njihovih firmi, a petkom i subotom navečer krstare središtem grada. Otada se naše druženje svodi na duge telefonske razgovore i povremene kratke kave.
Kad je pozvonila, kava s mlijekom bez šećera kakvu pije bila je već u šalicama pokraj tanjurića s čokoladnim kremšnitama. Baš sam bila zadovoljna kako su mi ispale. Prošli sam put imala problem s otapanjem čokolade, ovaj sam je put otopila na pari, pa izlila na papir za pečenje i ostavila da se ohladi. Sad je bio zadovoljen i estetski dojam.
"Znala sam."-rekla je čim je ušla u kuhinju i skinula sunčane naočale.
"Što si znala?"-upitala sam.
Izgledala je pomalo iscrpljeno, poput filmskih zvijezda kad ih slikaju na ulici dok idu u park s djecom ili se vraćaju iz samoposluge. Hoću reći da je izgledala sjajno. Imala je ležernu frizuru, crveno nalakirane nokte i haljinu koju dosad nisam vidjela, a rado bih je imala u ormaru.
"Znala sam da imaš neki kolač."-rekla je i dohvatila tanjur s kremšnitom.
Ako postoji nešto na čemu zbilja zavidim Heleni, onda je to blagoslov koji je dobila genetikom, da može jesti što želi, a linija joj ostaje ista.
Bilo je dovoljno da mi kaže da sam smršavila, pa da i ja dohvatim tanjur. Ako sam smršavila, mogu pojesti čokoladnu kremšnitu bez grižnje savjesti.
"Bila sam sinoć vani do 3."-rekla je između zalogaja.
"Gdje?"-upitala sam u nevjerici.
Njeni podočnjaci nisu puno vidljiviji od mojih, a ja liježem najkasnije u ponoć.
"U jednom kafiću na Cvjetnom."-rekla je i spustila prazan tanjur.
Počastila me tada pričom o visokom, crnokosom muškarcu koji je sjedio za šankom sa svojim prijateljem i gledao u njenom pravcu. Sjedila je s Lucijom, novokomponiranom prijateljicom s kojom izlazi. Lucija radi s njom, ali se druže otkako se Helena razvela, nije se nikad udala i mlađa je od nas pet godina.
U kafić je negdje oko ponoći ušla žena koja prodaje cvijeće, prošetala naokolo i zastala pokraj njih dvije. Helena ju je pogledala i u idućem trenutku joj je žena stavila u krilo svo cvijeće koje je držala u naručju. Zbunjena Helena ju je upitala što radi, a žena je pokazala muškarca za šankom i rekla da joj je gospodin kupio i poslao to cvijeće.
Pogledala je tada Luciju kojoj se otelo "Svaka čast." Žena se udaljila, prišao je konobar, koji je za njihov stol donio posudu s ledom i bocu šampanjca koju je pred njima otvorio. Muškarac je tada podigao čašu i onda su nazdravili. Nakon toga se naklonio i otišao iz kafića.
"Što si uradila s cvijećem?"-upitala sam, nemam pojma zašto.
"Dala sam ga Luciji, imala je danas neki rođendan pa joj je dobro došlo. Nisam ni sad sigurna jesu li bile ruže ili karanfili"-rekla je popravljajući rub haljine.
To je tako bilo nalik Heleni. Sjetila sam se epizode kad smo studirale i dobile ružu od njenog tadašnjeg dečka koji nam je došao u posjetu. Ona ih je išla skratiti u kuhinju, jer nisu stale u vazu koja je bila plitka. Kuhinjskim je nožem rezala peteljku na dasci za rezanje mesa, ruže su otpale u toj operaciji, pa ih je zalijepila selotejpom i stavila u vazu.
Vau, pomislila sam, kakva večer. Dok ja spavam, odvijaju se drame.
"Pa znaš li tko je on?"-upitala sam ono što me zapravo zanimalo.
"Ne znam."-odvratila je.
"Mislim da je oženjen."-dodala je onda zamišljeno. "Nije prišao da se upoznamo, što bi svaki muškarac u toj situaciji napravio, na odlasku mi se učinilo da na ruci ima prsten. Mislim da je dobro da se nismo upoznali, tako da mogu sanjariti o njemu."-dovršila je i popila gutljaj kave.
Davor je tada otvorio vrata, natečen i razbarušen od spavanja. Prišla sam mu i cmoknula ga u obraz.
"Daj mi kremšnitu."-rekao je i uštipnuo me između rebara, tako da sam prasnula u smijeh.
"Malo mi idete na živce."-rekla je Helena i ustala.
"Gdje ćeš?"-viknula sam za njom.
"Lucija me čeka, sad sam dobila poruku"-odgovorila je i izašla.
Za njom je ostao oblak divnog parfema, slijedeći put ću je pitati kako se zove. Onda sam zagrlila svog oženjenog gospodina koji je mljackao nasred kuhinje, poluzatvorenih očiju.
:(Još nema komentara