Ne bih mijenjala ideju MFF-a!

"Tajna uspjeha" MFF-a je i njegova lokacija; ona mu daje poseban ugođaj, okus, miris, i zbog toga je on jedinstven.

Izvršna direktorica Motovunskog filmskog festivala utkala je vlastiti entuzijazam i znanje o kulturnom menadžmentu, stečeno na sveučilištima u Dijonu i Bukureštu, u stvaranje festivala kojeg, osim zanimljivog nezavisnog programa, prati i epitet odličnog mjesta za provod.

"Filmski Woodstock", koji je tako prozvan još od prvog "događanja" 1999., posebno je omiljen među studentima, ali i svim mladim ljubiteljima filma i ležerne zabave.

Ključna riječ Igora Mirkovića za Festival je "veselje". A za vas?
Složila bih se s Igorom, jer je veselje, uostalom, povezano s porijeklom riječi ''festival'' (svečanost, fešta, proslava).

Kako izgleda vaš radni dan za vrijeme Festivala?
Vrlo veselo i vrlo naporno. Radi se od jutra do sutra, ali čovjeka takvo što veseli, jer na licu mjesta vidi rezultate.

Što se radi preko godine, između dva Festivala?
Priprema se i osmišljava sljedeći Festival, osoblje se šalje na obuku i obrazovanje, posjećuje se druge filmske festivale u okviru tog obrazovanja, kontaktira se sa sponzorima i ugovara međusobna suradnja...

U organizaciji je mnogo žena. Koje su ženske prednosti u ovom poslu i nailazite li na više prepreka nego muškarci?
Da, stvarno, dosta je žena u Festivalu! Vidite, nisam o tome nikad prije razmišljala. Ne znam zašto je tome tako. Valjda je među onima koje privlači rad na organizaciji kulturne manifestacije – više žena. Sigurno nije riječ o tome da je bilo tko iz ureda MFF-a birao suradnike po spolu. Što se tiče prepreka, nisam primijetila da ih imamo suviše… osim ako ne govorite o onim poslovima na Festivalu koji se sastoje od podizanja golemog filmskog platna – tu su obično korisniji neki dobro nabildani muškarci. Šalim se, naravno. Sigurno bi ga jednako lako podigle i dobro nabildane žene.

O Festivalu i kinematografiji

Kako ocjenjujete današnje stanje hrvatske kinematografije?
To je isto kao da me pitate kako ocjenjujem današnje stanje u hrvatskom bilo čemu - privredi, kulturi, glazbi, sportu… Kao i u svim drugim segmentima "hrvatskog", i u hrvatskoj kinematografiji ima popriličan broj talentiranih pojedinaca, ali i popriličan broj onih koji se "švercaju". Neki za svoje zamisli pronalaze sredstva i način ostvarenja, neki ne. U Hrvatskoj je situacija složena i teška, potrebno je puno truda za držanje glave nad vodom. U posljednjih par godina primjećuje se stanovito poboljšanje, ali još uvijek nije lako. Isto je i s hrvatskom kinematografijom. No, iako je teško, ne znači da nema zanimljivih momenata, ostvarenja, ljudi s vizijom, uspješnih filmaša. Kao uostalom i u svemu ostalom u Hrvatskoj, zar ne?

Koji događaj s Festivala pamtite kao najluđi?
Pa, prošlogodišnji projekt "Humanog preseljenja plaže Zlatni rat u Motovun" bio je prilično lud performans. Svake smo večeri prije glavne projekcije u kinu Trg imali filmsku kroniku o tome kako "hrabri akcijaši" prenose šljunak kroz cijelu Hrvatsku, a zadnju smo večer u dolini rijeke Mirne imali Beach party. Ako to nije bilo ludo, ne znam što je!

Kada pogledate unatrag, postoji li nešto što biste promijenili?
Uvijek postoje stvari koje bi čovjek učinio drukčije i to se obično naziva trijumfom "naknadne pameti". No, sasvim sigurno ne bih mijenjala osnovni koncept Festivala i ideju koja stoji iza njega – to bih ostavila isto i nadam se da će tako i ostati, te da se MFF neće pretvoriti u nešto pedeseto.

Kome biste preporučili posjet Festivalu?
Svima koji vole film, koji se ne boje filmskog izazova i iskoraka iz klasične distributerske ponude, svima koji imaju kondicije za gledanje velikog broja filmova i… za penjanje po strmim motovunskim ulicama.

Oko i uz MFF

Uvijek postoje stvari koje bi čovjek učinio drukčije i to se obično naziva trijumfom "naknadne pameti".

Što donosi "zemlja partner"?
Ovogodišnja zemlja-partner je Beč. Inače, projektom zemlje-partnera htjeli smo na MFF, festival koji njeguje sve individualno, lokalno i svojstveno pojedinom podneblju, dovesti druga podneblja i njihove jedinstvenosti, ono po čemu se razlikuju od globaliziranog svijeta koji ih okružuje. Tako ćemo ove godine na MFF-u predstaviti Beč, sve ono što taj grad predstavlja sa svojim carskim, valcerskim i "bontonskim" nostalgičnim ugođajem, ali i sa svojim suvremenim zvucima i prizorima. Imat ćemo tradicionalnu školu valcera, prikazivat ćemo filmove povezane s Bečom bilo preko tematike, bilo preko autora, koncerte će održati neki suvremeni austrijski bendovi, i tako dalje.

Jeste li već postavili ciljeve za budućnost ili idete korak po korak?
I jedno i drugo. Kao što uvijek ponavljam, naš je primarni cilj ostati vjeran izvornom konceptu koji se kod mnogih festivala zna izgubiti s rastom, razvojem i popularnošću. Nama je osnovni cilj i dalje se fokusirati na prikazivanje neovisnih filmova i filmova manje zastupljenih standardnom distribucijom. Svakako, nadamo se proširivanju nekih sadržaja kao što je Motovunska filmska škola, ali ipak smo ponajprije posvećeni tome da svake godine prikažemo što kvalitetniji program.

Što se jede i pije na MFF-u?
Što se stigne! Festival se održava u Istri, pa ljudi uvijek mogu isprobati lokalne specijalitete s tartufima, odlična istarska vina i ostale specijalitete, ali za trajanja Festivala dosta često nemamo vremena razmišljati o gastronomiji. Zato od ove godine imamo Podravku i Coolinariku, zar ne?

Motovun se, navodno, nalazi na sjecištu energija. Osjećate li posebnu "vibru" i mislite li da bi Festival bio jednako uspješan i na nekom drugom mjestu?
Ne znam za to sjecište energija, ali znam da je jedna od "tajni uspjeha" MFF-a i njegova lokacija; ona mu daje poseban ugođaj, okus, miris, i zbog toga je Festival jedinstven. Festival održavamo u predivnom srednjevjekovnom gradiću navrh brda s kojeg se pruža pogled na nevjerojatnu dolinu rijeke Mirne. Da ga preselimo u najsjajnije svjetske kinodvorane, doživljaj sigurno ne bi bio isti.

Koliko su vam u poslovnoj sferi važni suradnici i u kakvom odnosu volite biti s njima?
Suradnici su svakako ključni – nitko ne bi mogao festival organizirati sam. Volim sa suradnicima biti u neformalnom odnosu, bez pretjerane procedure. Iskustvo mi govori da tako najbolje radimo. Svi ljudi koji rade na MFF-u imaju jednu zajedničku crtu – entuzijazam i veselje što sudjeluju na toj manifestaciji. Mislim da ih to motivira da rade najbolje što mogu.

Blic pitanja

Kino ili video (DVD)?
Kino (ali nakon napornog dana, svakako DVD, i to iz ležeće pozicije).

Zadnji film koji vas je oduševio?
My summer of love Pawela Pawlikowskog (vidjet ćete ga na Motovunu).

Film koji volite gledati u društvu?
Ako je društvo dobro - bilo što.

Film koji volite gledati sami?
Nešto što me neće razočarati, pa da i sama nakon toga padnem u depresiju.

Životni moto?
Carpe diem, ali etika na prvom mjestu.

Poslovni moto?
Isto.

Omiljena hrana?
Blitva na lešo.

Najdraži web site?
www.motovunfilmfestival.com. Ha, ha (trenutno nemam vremena surfati po ostalima).

Autor: Irena Zrinski, novinarka

Završila je studij modnog dizajna u Zagrebu, talijansku modnu školu Callegari, te kolegij filmske i kazališne kostimografije u Londonu. Piše za ženske magazine, časopise o unutarnjem uređenju i Coolinariku!