Ljubavni filmovi snimaju se svaki dan i oni pomalo sliče danima. Većinom su obični, no dogode se i oni posebni koje pamtimo cijeli život. Takvih je malo. Što ljubavni film čini nezaboravnim? Odgovor na to pitanje možemo potražiti gledajući listu najvećih ljubavnih filmova svih vremena.
Jedan španjolski pjesnik reče: "Postoje dva života, jedan stvarni, koji sanjamo, i jedan nestvarni, koji živimo svaki dan."
U mnogim je anketama uvjerljivo pobjedila Casablanca. Taj crno-bijeli klasik s, iz današnje perspektive gledano, pomalo "drvenom" Bogartovom glumom, nikad nije izgubio šarm.
U njemu su na najbolji mogući način izmiješani sastojci za savršen "ljubić": opasnost (bijeg pred nacizmom), pustolovina (život u luci gdje se rješavaju sudbine u ratnom vihoru), davna, potisnuta i gotovo nanovo rasplamsala ljubav, te čežnja sažeta u jednom zahtjevu: "Odsviraj je još jednom, Sam." I ono što je najvažnije: realnost. Nema povratka na staro, uzima se "drugi najbolji izbor", okreće nova stranica u životu i kreće dalje. Točno takav je naš život. I točno tu rečenicu bismo rado izgovorili, kad bismo mogli, i kad bi se Bog zvao Sam: "Odsviraj je još jednom, Sam."
Formula, dakle, glasi: davna i neprežaljena ljubav, nezaboravna glazbena potka, doza opasnosti i dovoljna količina realnosti kojom će sve ostati u okvirima dopadljivosti koja neće kliznuti u kič. Unatoč "provaljenoj" formuli, malo je tko uspio pogoditi pravi omjer supstanci potrebnih za ljubić, pa se tako neki filmovi danas pamte samo po glazbi: Love Story ("Ljubavna priča"), Take My Breath Away ("Top Gun"), The Way We Were ("Djevojka koju sam volio").
Drugi su odlučili zaigrati na kartu epskih dimenzija - najveći, najdulji, najspektakularniji... Takav je nekad bio ep "Prohujalo s vihorom", nad kojim su suze lile naše bake i majke, a onda, kad smo ga i sami pogledali, shvatili smo da je Scarlet O'Hara zapravo obična razmažena južnjakinja. Ipak, u ono je vrijeme taj film bio najveći. Detronizirao ga je "vihor" novoga doba, Titanic, ponovno s prepoznatljivom glazbenom potkom (My Heart Will Go On), izgubljenom i neprežaljenom ljubavi, opasnošću, realnošću i... četiri duga, duga sata radnje. Epski, doista. Možda će se idući naraštaji pitati isto što smo se i mi pitali gledajući "Prohujalo s vihorom" - u čemu je štos?
Još jedan ep koji nekako mirno plovi između ova dva i ljude dijeli na one koji ga smatraju izvrsnim i one kojima je dosadan jest "Doktor Živago". "Larinu temu" obradili su brojni orkestri i izvođači (među inima i naši "Putokazi"), a ljubav je doživjela sasvim novu dimenziju. Junaci su se pronašli kroz sibirska bespuća i kroz čitav niz godina. Iako tragičan, film je zapravo u sebi sačuvao jednu ljubavnu priču koja je nakon duge kalvarije doživjela happy end.
Pokušaj da se ljubav dogura do fatalnosti i time osvoje srca gledatelja ponekad bi završio u smiješnom pretjerivanju. Takav je npr. bio "Dvoboj na suncu", u kojem se ljubavnici, Gregory Peck i Jennifer Jones, doslovce upucaju hicima iz pušaka na nekoj litici, onako u vestern stilu.
Gregory Peck se kasnije iskupio nezaboravnim "Praznikom u Rimu", jednim od rijetkih veselih ljubića kojem je uspjelo opasno se približiti Casablanci. Tajna je, dakako, u vječnome gradu, gracioznoj Audrey Hepburn i pomalo sjetnom završetku (opet realnost - princeza se morala vratiti državničkim poslovima).
Puno je ljubića nastalo u lepršavoj branši komedije. Sama Julia Roberts snimila je barem pet, no i tu je vrlo teško pogoditi "svevremensku žicu" i oteti se zaboravu. Julia će vjerojatno ostati zapamćena kao "zgodna žena", uz glazbenu podlogu Roya Orbisona (Pretty Woman), te dozu društvenog skandala: ljubav između prostitutke i bogataša.
Izvrsne ljubić komedije jako je teško snimiti i malo koja opstane, a sam vrh zaslužuje "Praznik u Rimu". U novije doba, u branši ljubavne komedije dominira britanska kinematografija. Prvi dio "Bridget Jones", izvrstan "Četiri vjenčanja i sprovod", otkačen "Odjednom ljubav" i sl.
Omjer sastojaka u formuli za ljubiće izvrsno je izmiješan u kostimiranim, povijesnim filmovima. Možda već sama činjenica što se sve odvijalo u neko drugo vrijeme, kad je prava ljubav bila luksuz i kad je čovjek (ponajprije žena!) lako mogao dospjeti na loš glas, nudi dovoljnu dozu i dramatičnosti i opasnosti, ali i brutalne realnosti koja se manifestirala kroz sudar s društvenim normama.
Prvo na što pomislimo su "Opasne veze" s doista impresivnom postavom: Glenn Close kao spletkaroškom markizom, Johnom Malkovichem kao čovjekom koji se lomi između onoga što je bio i onoga što polako postaje, i Michelle Pfeiffer, samosvjesne, hrabre žene koju doslovce ubijaju spletke. Michelle se ponovno dokazala u sličnoj ulozi u filmu "Doba nevinosti". Još je jedan kostimirani ljubić ovjenčan Oskarima – "Zaljubljeni Shakespeare". (Mislili smo da nitko neće nadmašiti nastup Gwyneth Paltrow prilikom preuzimanja kipića, no Halle Berry ju je nadmašila iduće godine).
Motor kostimiranih ljubića je nepoštivanje društvenih konvencija, a u današnje vrijeme pandan tome mogu biti još samo ljubići koji obrađuju teme koje donekle "skandaliziraju" javnost doista naviklu na sve. To su filmovi koji obrađuju, izbliza ili iz daleka, homoseksualnu ljubav. Ipak, u filmaša i dalje postoji otpor prema podupiranju prava na to da čovjek bude drukčiji, pa tako, ako se već i prihvate takve teme, film nužno mora završiti ili tragično ili "korektivno", tj. junaci su "došli k sebi" i zaživjeli hetero život. Tom Hanks u filmu Philadelphia glumi homoseksualca koji umire od AIDS-a. Partner mu je bio Antonio Banderas. Kate Winslet s Melanie Lynskey ubija njezinu majku koja je bila prepreka njihovoj lezbijskoj vezi u "Nebeskim stvorenjima" Petera Jacksona (koji se kasnije proslavio trilogijom "Gospodar prstenova"). Stephen Rea u "Plačljivoj igri" Neila Jordana "nasjedne" na transseksualca, no ljubav je jača od svega i kad već prebrode taj "sitni detalj", Rea završi u zatvoru zbog veze s IRA-om. Dvostruka oskarovka Hilary Swank pogiba u filmu "Dečki nikad ne plaču", a i naš prvijenac na tu temu, "Fine mrtve djevojke", nije ponudio veseliji završetak. Film koji će 2006. godine biti u utrci za Oskara, "Brokeback Mountain", o ljubavi između dvojice kauboja, već samom tom postavkom izaziva skandal. Obećana je melodrama, vjerojatno s naglaskom na dramu.
Crno-bijeli klasik Casablanca s, iz današnje perspektive, pomalo "drvenom" Bogartovom glumom, nikad nije izgubio šarm.
Pokraj dominacije hollywoodskog i britanskog ljubića, uspjeli su se nametnuti i neki filmovi manje zastupljenih kinematografija: "Sladak život" ili Dolce vita u nasljeđe nam je ostavio pojam za majicu dugih rukava i visokog, uskog ovratnika. Francuska kinematografija iznjedrila je brojne klasike, u prvom redu izvrstan Un homme et une femme ("Jedan čovjek i jedna žena"), a tu je i "Raskrižje" koje je Hollywood nanovo snimio s Richardom Gereom i Sharon Stone, kao što je snimio i brojne druge remakeove francuskih klasika. I njemački film "Nebo nad Berlinom", o ljubavi anđela i smrtnice, doživio je hollywoodski remake ("Grad anđela").
Puno je još filmova koje nismo spomenuli, no već i iz dosad spomenutog možemo shvatiti važnost ljubića. Zašto ih volimo? Jedan španjolski pjesnik reče: "Postoje dva života, jedan stvarni, koji sanjamo, i jedan nestvarni, koji živimo svaki dan". Ljubići su, možda, naš stvarni život.
6 komentara do sada…
super članak