tracy
Nalazim se u dućanu s biološkom hranom, pokraj hladnjače s voćem i povrćem. Iz vrećica s malim zlatno-žutim bobicama širi se slatkasti miris muškata. Zar je moguće? Na pločici iznad košare s vrećicama piše "seedless grape", tj. grožđe bez koštica. Ali, isto piše i iznad košare sa zelenkastim, duguljastim, crvenkastim, ljubičastim i drugim grožđem. Od "muškata" ni riječi. Okrećem prozirnu, mrežastu vrećicu u ruci, njuškam i pokušavam telepatijom prodrijeti u genetsku strukturu njenog sadržaja (poput nepogrešivih forenzičara iz serije Ekipa za očevid). Ne stižem nigdje. Neodlučna sam i jadna u svom neznanju. Pitam se, "muškat ili mutant?"
Miris je originalan, cvjetni, intenzivan. Ako zatvorim oči, djeluje poput Proustovih madeleinea i vraća me u djetinjstvo. Šaka puna sitnih, slatkih bobica. Koštice koje zapinju za zube. Ljepljivi dlanovi. Poneko pljuckanje kožice i koštica u travu. Ali, ova riječ "seedless" tj. bez koštica, me zbunjuje!?
"Seedless" je u Americi pridjev koji označava hranu bez umaranja. Grožđe i lubenice bez sjemenki, oslobađaju nas čišćenja ploda od dosadnih koštica, prljanja ruku i pljuckanja. Savršeni su za marmelade, nadjeve, sladolede, malu djecu i jedenje u autu.
Moj zdravorazumski odnos prema znanstvenim inovacijama mi ipak ne da mira. Kako može postojati grožđe bez koštica? Navodno su vrste bez koštca nastale kao rezultat mutacija u običnom grožđu, zapravo kao rezultat procesa stenospermoskarpije. Tada se dogodi da plodovi imaju sjeme, ali ne i lupinu, tvrdu koricu, jednostavno, košticu u kojoj se razvijalo. Za reprodukciju se takvog grožđa ne koriste sjemenke, tj. koštice, već se određeni dio stabljike zasadi u zemlju. Navodno se taj neizgovorljiv proces dogodio prije puno, puno godina na sredozemnom području. Barem tako tvrdi Donna Horschfelt s kalifornijskog sveučilišta.
Većina je američkog grožđa bez koštica je tzv. Thompson sorte, jer je ona najbolja i najjednostavnija za uzgoj, dugo trasportiranje, sušenje (čak 90% američkih suhih grožđica radi se od te vrste). Osim toga ima neutralan okus i miris, koji se sviđa većini. Međutim, u posljednje je vrijeme na scenu, tj. tržište, stupio mutirani muškat iliti muškatni mutant. Ima ih više vrsta, manjih, većih, s tanjom ili debljom koricom, s intenzvnijom i manje intenzivnom bojom, s okusom koji podsjeća na jagode, lichei, maline. Osim toga, dali su mu jezovita imena koja pristaju američkom tržištu, ali koja imaju malo veze s prvobitnom biljkom iz mog djetinjstva. Sweet Scarlet, Jupiter, Princess, Sofia, Addiction... Organizirali su ih da uspijevaju na različitim područjima Sjedinjenih Država, na istočnoj i zapadnoj obali, čak i Idahou (gdje je dosad rastao samo krumpir), naravno u različito vrijeme, tako da svatko može, na tjedan ili dva, imati za sebe cjelokupno američko tržište.
© Podravka d.d. 2003.—2012.
15 komentara do sada…
Sad kad sam bila u Istri na Motovunskoj tvrdjavi okolo ima malo basce, stranci su slikali paradajz veliki ko saka, divne crvene boje… ma znas sta ja mislim sve je stvar nekog trenda, ono staro se vraca u modu, ne znaci da to seedless nece uskoro biti out jer ce mu naci neku falingu a dobra stara basca in :)
Ili škarpina bez kosti…Škamp bez oklopa..
Ako nema grožđa s košticom, a čovjek poželi zasaditi grožđe – kako će bez koštice? Otići je kupiti u laboratorij?
Mogu samo reci da kod nas, oduvek, a pamtim poduzeg vremena…:) ima grozdja bez kostica. To je ono od kojeg se kuva slatko. Niti sam strucna, niti sam se ikada pitala zasto nema kostica, ali znam da je ovde prisutno odavnina…