Anam964
Ovo nije još jedna priča u nizu o Sacherici. O tome manje-više sve znamo, a što ne znamo, naučit ćemo. Ovo je priča o baki, mojoj baki, posvećena svim divnim bakama na ovoj stranici, a i šire, ali i didama koji su dali onaj poseban pečat svakoj slastici.
Moja je baka bila majstor od kuhanja. Rođena Mađarica, odrasla u Beču sa svoje četiri sestre, školovana za vođenje hotela. Svaka je bila specijalizirana za nešto, jedna za hotelsku domaćicu, druga za konditoriju, a moja baka za kuhinju. Četvrta je sestra bila još dijete, ali je zato kasnije bila meštar od kukice.
Iz tog doba je i bakina tekica recepata, njeni zapisi dok je učila, kao i oni kasniji, stečeni iskustvom, raznim razmjenama itd. Ja sam je naslijedila valjda zato što sam bila više u frižideru i oko štednjaka nego bilo gdje drugdje, što se može zaključiti iz mog aktivnog sudjelovanja u dijetnim temama: Kako izgubiti kilograme, a ne odreći se ničega po mogućnosti jučer. LOL
Svaki blagdan, slavlje, nedjeljni ručak ja sam bila tu s rukama do ramena u tećama i tijestu, filovima, patišpanjima (biskvitima) i inim čarolijama bakine kuhinje.
Jedna se torta uvijek pripremala s posebnom pažnjom - Sacher torta. Kod moje bake u tekici zapisana kao čokoladna torta. Zašto?
Prije puno godina radim s bakom svoju prvu Sachericu. To su bile pripreme! Ma kakva Blanka i Janica skupa, sve je trebalo biti savršeno, sve spremljeno, pripremljeno, zategnuto, oprano! Kolutam ja očima jer ja sve znam - moš'mislit, kako znam! Naravno pa deset mi je godina. Posebno se pazilo da dida nije doma jer bi svojim zadirkivanjem iznervirao i baku i mene i eto frke.
I uvijek, ali uvijek godinu za godinom u momentu rezanja torte na pola dida bi se javija s vrata: "Oli još niste gotove?" Baka bi nešto u bradu promrmljala, nož ode u krivo, a ja bih počela vikat′ na didu da ostavi baku, a dida će onako smrknuta pogleda sa skrivenim (ne tako dobro) smiješkom negdje po uglovima usana, reći: "Mala ne mišaj mi se u brak".....I frknem ja opet po mome skupa s dobro poznatim kolutanjem očiju!
Na red stiže marmelada od marelice. "Bako, koju stavljamo?" "Svejedno" kaže moja baka i dodaje:" Ionako nikad nitko neće imati pravu i to ti je prva tajna, osim naravno ako se dobro uda ili oženi za nekoga iz Sacher obitelji". Da, da, prva tajna Sacherice, marmelada, marelice, način pripreme.
S didinim dobacivanjem dolazimo do čokoladnog preljeva, kuha ga baka, kuham ga i ja pored nje. Traje to nešto dugo, opet miješa baka, a šta ću, miješam i ja (ovdje se pojavljuje ono staro kolutanje).
Vrtim glavom i nije mi jasno koja je tajna u preljevu kad smo ga mi fino napravile: "A mala moja napravile smo ga, napravt će ga i drugi i neće biti isto!" Pitam baku: Zašto?
"Pa zbog kakaa od kojega se čokolada pravi po tajnoj recepturi - druga velika tajna Sacherice". Oči moje širom otvorene, donja usna lagano se primiće podu, zaprepaštena novom spoznajom da se čokolada pravi od kakaa.
Onako značajno baka klimne glavom prema meni i kaže: "Sad znaš zašto je u mojoj tekici zapisana kao čokoladna". Klimnem glavom još značajnije i svečano saopćim da pojma nemam zašto. "Pa zbog poštovanja dijete moje, Sacherica je jedna, a sve su ostalo čokoladne torte!" Da, dobro, O. K., idemo dalje. Radim pored nje, isto što i ona, njena savršena, a moja recimo da je bila jestiva. Pitam ja svoju baku da mi kaže što radim pogrešno, a baka će opet onako važno, značajno, ali nekako toplije: "Fali ti najvažniji sastojak - ljubav! Zakolutam ja očima opet i pitam u čemu je "fol", koja je to misterija Sacherice, a baka kratko i jasno odgovori: "Njezina jednostavnost!"
Sad znam i ja. 
Na kraju će dobro čuvana tajna ostati dobro čuvana tajna čokolade i marmelade, a mi možemo i dalje praviti slične varijacije i uživati. Više ćemo uživati ako smo pogodili onaj pravi sastojak - ljubav, trudeći se ući u suštinu i zaboraviti na formu i uživati u jednostavnosti - jednostavnosti života!
© Podravka d.d. 2003.—2012.
73 komentara do sada…
A što se pripreme tiče, tu se slažem sa tvojom bakom, svaki kolač ili tortu koju pripremam, sve složim i tek onda kada su svi sastojci na svome mjesru, počinje priprema!pusa draga Anam!!!
Lijepo je čuti kako si rano počela uz baku praviti kolače.
Ja sam u tim godinama voljela samo lutke i krpice, a tek u braku kuhanje i pripravljanje poslastica.
Posebno mi se sviđala rečenica:....” pazilo da dida nije doma , jer bi svojim zadirkivanjem iznervirao i baku i mene i eto frke”....... Ima i tu nešto , mada se slažem i sa komentarom #16
Predivna prica
I mene oduševila i priča i vaš odnos baka i unuka i dida, jednostavno prekrašnoooooooo
hvala vam :)
Nasmijah se na onu situaciju kad dolazi dida i pita:" Oli jos niste gotove?" Ta situacija mi je uvek prisutna kad pravim kolace, a moj muz kao ne voli sto to radim, a prvi je na probi istih.
Prica me je odusevila. Puna topline, emociji i divnog zakljucka.