yupieya
Sve je počelo stidljivim komentiranjem fotki, laganom zezancijom, pokojom porukom. Polako je bilo sve više i više crvenih pisamaca (ajme kako im se veselim kad otvorim Coolku!)
A onda je nekako došlo vrijeme cool okupljanja u Koprivnici. Jako sam se veselila tom okupljanju, bilo je planova i planova, bilo je strepnje, hrpa pitanja, treme, no nisam u sve to uplanirala majčicu Prirodu i njenu prevrtljivu ćud. Tko bi rekao da jedan daleki vulkan i otkazani avionski letovi imaju veze s mojim odlaskom u Koprivnicu..., e pa imali su! Nisam otišla na okupljanje, nismo se srele uživo (a i bez kokica sam ostala, zna Ona!).
Ljeto je stiglo prilično brzo i ONAJ ponedjeljak ujutro i jedno crveno pisamce:
"Ja sam tu..., kad dolaziš?"
"Kad dolazim?!" Kad trajekti voze i koliko mi vremena treba da spakiram sebe i djecu? Dolazim odmah! Ma nisam se puno mislila, potrpala odjeću, obuću, ručnike, kremice, kantice i lopatice, pelene, kašice, nešto hrane iz hladnjaka (a uspjela sam i jedne fenomenalne kroasane usput napravit!) i naravno, djecu!
Ukrcali se na trajekt među zadnjima. Uz djecu, plovidba je brzo prošla. Slijedila je vožnja otokom. Nekih tridesetak kilometara, ma i nije puno. A onda - tu smo, na prvom raskršću lijevo, pa druga ulica desno, pa nizbrdo... Ona me već čeka na dnu ulice! Malo petljanja oko parkinga (ljeto, otok, tijesne uličice!) i, napokon, u četiri oka! The SUSRET!
Od tog momenta nadalje, vrijeme je teklo nezamislivo brzo, brzinom svjetlosti, rekla bih! Uglavnom u našem druženju trenutaka šutnje nije bilo, nije bilo gladnih dječjih usta, dobre spize nije nedostajalo (uh, koliko je kulinarskih planova bilo- mislim da bi za idućih pola godine imale ispunjen menu!). Nije nedostajalo ni smijeha ni mora ni kupanja, nedostajalo nam je samo vremena! Vremena za cool pričice, za razmjenu cool foto iskustava, za cool smijanje, za cool nadopunjavanje rečenica (nevjerojatno kako nam se događalo da u istom trenutku na istu stvar mislimo!)... vremena za cool kavice, vremena za cool šetnje otokom...
Petak je prebrzo osvanuo, opet pakiranje (hm, ovaj puta nekako sporije i nevoljko). Brzinsko pozdravljanje (mrzim rastanke i ne znam kako se ponašati na rastanku od drage mi osobe, a da ne počnem "kišiti"), vožnja otokom, trajekt, naš stan, raspakiravanje... Puna sam dojmova, emocija, dobrih vibracija, upoznala sam cool priju, bile smo skupa i bilo nam je predivno! Ona je preživjela mene i moj tornado od potomstva, moje cure su oduševljene njenom kćeri (koje je to divno, mirno, razborito, uredno dijete!) i sad se cool družimo i dalje!
Njoj je GO završio, prošla je put preko otoka, trajekta i evo nas na čuvenoj gradskoj plaži, djeca se kupaju, a mi ispijamo kavicu i otežemo to ispijanje iako znamo da njoj slijedi put kući, a moje je najmlađe već poprilično nervozno. Što se mora, mora se, planovi za skori susret već postoje!
I da - moja cool prija vam ima veeeliki SMILE! (i jaaako je tvrdoglava!)
© Podravka d.d. 2003.—2012.
55 komentara do sada…
tako poznata i dirljiva prica
zelim vam i dalje lijepo druzenje
Hvala!
Hvala
i suza sama krene ..............
dirljiva priča u okrutnim vremenima ............di svi imamo blindo vrata i malo se družimo.........
Dirljiva i ujedno divna prica....bas je to lepo, uzivajte u druzenju
Hvala curke!
Prelijepo,bravo za prijateljstva!!!
lijepo njegujete prijateljstvo...