Meso na sportskom jelovniku

Dnevna količina mesa ovisi o sportskoj disciplini i osobnim afinitetima, pa su tako bodybuilderi veliki potrošači odrezaka u vrijeme definicije mišića.

Meso je oduvijek bilo namirnica koja donosi snagu, pa je vrlo dugo vladalo mišljenje da nema ozbiljnog natjecanja bez mesa. Prije 50 i više godina neposredno prije natjecanja pilo bi se sirovo jaje, što je također bio znak "dobre pripreme".

I jedna i druga namirnica solidan su izvor proteina, a smatra se da ono što je bez proteina nema snage.

Meso - za ili protiv?

Danas se, međutim, zna da meso ima i drugu stranu medalje, tj. da unatoč tome što je bogato proteinima, sa sobom nosi i masti i kolesterol, dakle, dvije tvari koje nikako nisu sukladne prehrani sportaša. Naime, sportaši su uvijek na "razmeđi" između mišića i masnog tkiva - svim se silama bore za što više mišića, a što manje masnog tkiva.

S druge strane, meso dobro "drži glad", odnosno dulje daje osjećaj sitosti i nosi brojne hranjive tvari neophodne sportašima, a to su prije svega vitamini B kompleksa, željezo, magnezij itd.

Stoga dilema za sportaše, a osobito one vrhunske, jest - jesti meso ili ne? Odgovor je nedvosmislen: meso treba jesti svakodnevno, ali pritom treba obratiti pozornost na vrstu i kvalitetu mesa, kao i na njegovu količinu. Kod nas se kod spomena mesa najčešće misli na pljeskavicu od govedine ili odrezak od svinjetine (kotlet). Ali u stvarnosti sportaš treba izabrati manje masno meso (pileće, pureće, teleće), koje kulinarski treba obraditi na roštilju ili teflonskoj tavi, i to bez dodane masnoće, brašna ili krušnih mrvica.

Dobro je naviknuti se i na neke druge vrste mesa, kao što su zečetina ili meso divljači (srne), koje se odlikuje visokim sadržajem proteina i vrlo malim količinama masnoće. Shodno tome, takvo meso ima nisku energetsku vrijednost i, što nije nevažno, vrlo se lako probavlja.

Riba i plodovi mora

Ima dosta onih koji smatraju da je najbolje meso za sportaše pečena janjetina, no ne treba zaboraviti na ukusno pripremljenu ribu i druge plodove mora. Naime, meso ribe ima neosporivu prednost nad ostalim vrstama mesa, osobito kada se radi o sportašima, jer je nemasno, niskokalorijsko, jednostavno za pripremu, te se lako i brzo probavlja. U obzir dolazi nekoliko riba, a tu su prije svega losos, tuna u vlastitom soku, oslić, meso rakova i hobotnice.
Sportaš treba izabrati manje masno meso (pileće, pureće, teleće), koje kulinarski treba obraditi na roštilju ili teflonskoj tavi, i to bez dodane masnoće.

Morski proizvodi, osim izvrsnih proteina, nude paletu mikro-minerala koji se ne mogu naći u drugim namirnicama (jod, vanadij, bor). Sportaši ne bi trebali bježati od konzervirane ribe jer njena vrijednost nikako nije umanjena. Tu se prije svega ubraja tunjevina u vlastitom soku. Onaj koji se navikne na ovakav proizvod neće tražiti goveđi odrezak. Ako ste u mogućnosti nabaviti svježu ili smrznutu tunu, još bolje. Nije na odmet ni riba u ulju jer, ako nemate ništa drugo pri ruci, ulje se može ocijediti, a riba staviti na čisti kuhinjski papir, koji će upiti višak masnoće. Naravno, riba se idealno može kombinirati s raznim kuhanim povrćem.

Dnevna količina mesa ovisi o sportskoj disciplini i osobnim afinitetima, ali poznato je, primjerice, da su bodybuilderi veliki potrošači odrezaka u vrijeme definicije mišića. Nisu daleko ni boksači, hrvači i dizači utega.

Važno je istaknuti da se meso, kao i riba, treba pripremati na što prirodniji način, odnosno bez masnoće i raznih dodataka. Preferira se bijelo meso peradi, jer u odnosu na tamno meso ima više esencijalnih aminokiselina, a i manje je masno, što znači da mu je i kalorijska vrijednost niža.