Laponija – zemlja Djeda Božićnjaka

Djed Božićnjak je najjači turistički proizvod Laponije, pa ljudi rado dolaze u Finsku, u Santa Claus Park.

Zamisli da nema država,
to uopće nije teško,
da ispod nas nema pakla,
a iznad nas je samo nebo.

Tako je to spjevao John Lennon, i nekako ispada da se ovaj ideal ostvario baš u zemlji Djeda Božićnjaka, Laponiji. Laponija je upravo zemlja bez državnih granica, mjesto gdje u miru živi nomadski narod Sami ili, kako ih mi zovemo, Laponci. Na njihovu jeziku Sami znači naprosto "čovjek", a Lapi su "ljudi odvezeni na kraj svijeta". A taj kraj svijeta doista je u svakom pogledu neobičan. Proteže se preko Norveške, Švedske, Finske i Rusije, a svima nama nudi tri najpoznatije stvari na svijetu: Djeda Božićnjaka, polarnu svjetlost i riječ "tundra", koju svi koristimo.

Jednom davno bilo je pokušaja da se to silno bijelo prostranstvo i taj slobodan nomadski narod zauzda u neke konkretne granice, pa su tako Sami koji su živjeli u Norveškoj imali biti Norvežani i preuzeti kršćansku vjeru. Isto se dogodilo i u Švedskoj, Finskoj, Rusiji. U međuvremenu je društvo uznapredovalo i ponovno Laponiju prepustilo "ljudima".

Ne bismo ovo ni spominjali da plod ovakve neobične povijesti nije danas najpoznatiji lik u kršćansko-svjetovnoj tradiciji - Djed Božićnjak. On se, paradoksa li, smjestio u zemlju u kojoj kršćanstvo nije uhvatilo korijena, u kojoj ljudi vjeruju samo u dušu koja prožima sve oko njih, od životinja do minerala. Možda je upravo to idealno mjesto za njega.

Djed Božićnjak

Stari, bucmasti veseljak bijele brade, s crvenom odoricom i kapicom, smjestio se na brdo Korvatunturi u Finskoj i tamo vrijedno, uz pomoć supruge Mouri i patuljaka, priprema i pakira poklone za nas. A kad kucne čas, krajem godine, o rođendanu kršćanskoga iskupitelja, Joulupukki, kako ga tamo zovu, sjedne u nebeske saonice u koje je upregnuto osam sobova i jurne cijelom zemaljskom kuglom, praporcima najavljujući radost darivanja.

I dok on živi jednim sasvim neopterećenim načinom života, u drugim se državama s konkretnim granicama o njemu ispreplelo mnogo legendi, ali i političkih pitanja. Dotaknemo li se samo naših krajeva, on je prošao evoluciju od Djeda Mraza, preko Djeda Božićnjaka, do Djeda Božića. Danas su sva tri naziva jednako zastupljena.

Na zapadu je priča krenula s Nizozemskim Sinter Klaasom, kako su zapravo nazivali Svetoga Nikolu. Cijelu priču su nizozemski iseljenici prenijeli u Ameriku, gdje je stavljena točka na i: Sinter Klaas je postao Santa Claus, kako ga na zapadu i danas zovu, a dvadesetih godina prošloga stoljeća Santa Clausa ili Djeda Božićnjaka "locirali" su na Korvatunturi u Finskoj. Sve ostalo je povijest. Ili možda ipak turizam?

Aurora borealis

Istina je, Djed Božićnjak je najjači turistički proizvod Laponije i ljudi rado dolaze u Finsku, u Santa Claus Park. No, sam Djed Božićnjak nije jedina atrakcija Laponije.

Laponci žive od lova i ribolova, uzgoja sobova, kao i nekih zanata, tj. izrade raznih predmeta i suvenira koje prodaju.

Ukoliko želite uživo vidjeti polarnu svjetlost, preporučuje vam se da potegnete do Norveške, gdje je zima ipak nešto blaža, ili pak do Finske, gdje obećaju da ćete je vidjeti svake vedre noći (noć mora biti tamna, na svijetlom nebu sutona svjetlost se neće vidjeti). Aurori borealis, kako je još zovu, možete se diviti tijekom cijele godine, no samo ako dođete do Laponije.

Već s juga Norveške ona je vidljiva tek nekoliko puta mjesečno, a iz središnje Europe jedva da ćete je vidjeti jednom godišnje. Polarna svjetlost zanimljiv je fenomen koji se pojavljuje na 90 do 130 kilometara iznad razine mora u jednom, za laike kompliciranom procesu fizike (trenje visokoelektriziranih čestica u ionosferi iznad magnetnih polova Zemlje), a najviše je vole ljudi koji su skloni vjerovati u postojanje izvanzemaljaca i općenito zaljubljenici u Svemir.

Turistička ponuda

Laponija, uz ova dva gotovo nadnaravna fenomena, nudi i neke sasvim konkretne stvari: u švedskom dijelu Laponije, kod Lukkasjärvija, postoji najveći iglu na svijetu, gdje turisti mogu popiti piće (uglavnom votku) s ledenoga bara, pa čak se i vjenčati u ledenoj crkvi! Oni koji vole zimske sportove krenut će put finskog dijela Laponije koji je, kažu, najbolje mjesto za cross-country skijanje (skijaški maraton), ludu vožnju na snowmobileima ili će se odlučiti za vožnju saonicama koje vuku sobovi ili haskiji. Norveški pak dio Laponije nudi nešto za ljubitelje povijesti gdje će pronaći sve o kulturi Sami, njihovu jeziku i običajima (Sami Theme Park). Ovdje ujedno i živi najveći dio laponske populacije.

Kako uopće izgleda Laponija? Zacijelo je zamišljate kao ledom okovanu pustopoljinu. Ipak, ona čak ima i blaga ljeta, tijekom kojih temperatura zna porasti i do 20°C. Tada se snijeg povuče i otkrije vrlo bogatu floru i faunu na nježnim brežuljcima, u šumama, kraj rijeka. Ipak, veći dio godine, od studenog do svibnja, tamo vlada snijeg, a temperature znaju pasti i na –30°C!

No, da vas sad posve ne zastrašimo, Laponija nije samo bijela pustoš. Tamo postoje vrlo aktivne zajednice naroda Sami koje se okupljaju oko gradova, gdje možete naići i na muzeje, kulturne klubove, ali i hotele u kojima se zacijelo nude brojne delicije koje i nisu sve baš posve laponske.

A što jede Djed Božićnjak? Vjerojatno upravo ono što se nudi u tom kraju. Laponci žive od lova i ribolova, uzgoja sobova, kao i nekih zanata, tj. izrade raznih predmeta i suvenira koje prodaju. Dakle, na jelovniku je, može se pretpostaviti, riba na tisuću načina, dimljena, svježa, usoljena... Vjerojatno se onda i sam Djed Božićnjak zdravo hrani ribom, osim, dakako, tijekom Badnje noći, kad zacijelo zna kušati i pokoju našu lokalnu deliciju. Kad je već usput...