1
Sviđa mi se članak, ne znam da li da žalim sudbinu tih ljudi koji ostadoše bez posla, ili da budem sretna zbog toga jer znadem, da ova kriza donosi svojevrsnu katarzu, na planu gastronomske ponude u NY i ljudske svijesti podjednako. Svejedno, mislim da će ljudi ipak nekako prživjeti ovu krizu, a Amerikanci će platiti možda najveći ceh, jer se cijeli njihov sistem temeljio na tom mjehuriću sapunice, tj. laži. No, to je već pitanje koje prelazi okvire promišljanja ovog članka.. Sad dolazi otrježnjenje, bolno i ponekad okrutno, no nepohodno za napredak, u svakom pogledu.
Vidiš, ovo na kraju je odlična ideja, smisliti jelovnik za 6 osoba za manje od 10 $ po glavi, nekome je to živa muka, a nekome izazov!
2
Članak mi je odličan, vrlo realan, da , takvo je sada stanje a ja ostajem u uvjerenju da je ovo samo prolazna faza koja će brzo proći . Optimizam :-) . Nisam baš neki posjetitelj posjetitelj luksuznih restorana i uvijek ću se radije prikloniti večeri za 6 osoba za 50$, tu mi ima puno više draži , izazova i ljepote. Ali volim vidjeti, pročitati, znati pa i zaviriti u događanja, stolove i kuhinju Buddha Bara, Budda kahna i sličnih. I zato još jednom, hvala za super članak !
3
U startu znam da se kruh ne smije kupiti nego peći i odmah smo uštedjeli na namirnicama (koje ćemo nadoplatiti na odgodu, s računom za struju). Dobra tema za razmišljanje!
4
50$ to je negdje oko 250 kn jel da? Hmmm, ma dalo bi se nešto smisliti :).
A kad smo kod nepotrebnog luksuza, čitala sam davno kako neki restorani u Rusiji kuhaju samo u Evian vodi :)))).
Umrem od smjeha na toliki snobizam.
5
$50 za jednu vecheru za 6 osoba je josh uvijek luksuz ovdje za obicne ljude!! Ja zhivim u New Jersey shto je samo 45 minuta od New York City i moj budget za moju chitavu obitelj od 5 je $100 tjedno (srecom ne zato shto moram nego shto hocu tako)!! I to je jos previse…neke ljude koje znam troshe samo $300 mjesechno za hranu za 5-6 chlanu obitelj otkako je kriza ovdje! Ovakav budget zahtjeva dosta planiranja i ja jos pokushavam da kupujem sto vise organske hrane!! Pratim snizenja i rezem kupone redovno i ne kupujem nikakve vec pripremljene ili procesovane proizvode…idem na pijacu gdje lokalni farmeri prodaju svoje voce i povrce! Problem ovdje je da moja generacija Amerikanaca misli da je kuhanje kad istreses nesto iz kutije i spremis u mikrovalnoj, a da ne pricamo o porcijama koje su izvan kontrole! U neku ruku se nadam da ce neki da se vrate na jednostavne nivoe zivota i da nauce da poshtuju vrijednost hrane a i drugih stvari u skladu sa ostatkom svijeta….koji je pun ljudi koji gladuju!!!
7
Razveselila si me zadnjim pasusom jer si živi dokaz ljudi podneblja iz kojeg dolaziš ( mislim u širem kontekstu iako bi se moglo prodiskutirati je li ta konstatacija ipak najviše vrijedi za Istru). Maštovitost i snalažljivost u teškim vremenima, iiih…. gdje bi nam bio kraj da je ovdje Amerika?
8
I ovdje se osjeti recesija, restorani su prazniji, sto zbog novca, sto zbog pusenja, ali…zato smo se vise poceli druziti po kucama, kao u dobra stara vremena, pozoves frendove, svako donese nesto za pice i ponekad nesto za jeloi eto super zabave za malo novaca…....barem se druzimo, nece nas ni jedna kriza unistit.
Mi pocinjemo sa tematskim vecerama, talijanska, kineska, mediteranska..bit ce to zanimljivo ljeto
9
Hvala Tracy na još jednom vrlo lijepom, zanimljivom i za mene informativnom članku. Kada si spomenula 50 $ i šest osoba odmah mi je proradila mašta. Mi penzići znamo da je to malo bogatstvo ( treniramo to već godinama)……… i evo: ja bih napravila juhu od krumpira, ispekla u pećnici pola domaćeg odojka i uz to dva kilograma mladog krumpira, napravila zelenu salatu i salatu od mahuna, pa na kraju poslužila savijaču od trešanja. Svi gosti bi bili siti i zadovoljni……
10
svidja mi se clanak. kod nas i dalje zastrasujuce velik broj ljudi zivi iznad svojih mogucnosti, ali to je realnost koja se vuce jos od ratnih godina … kucno druzenje uz dobru hranu kod mene je uvijek imalo prednost pred odlaskom u restoran (mada me i posao i zivotni stil i, heh, znatizelja … odvuku u restoran). a u nasim okolnostima se za 50 dolara lako da sloziti superfina (sezonska) vecera za 6 osoba :)
11
Volim tvoje NY-ške priče i ova je baš onako “u sridu” ove situacije koja nas je sve pogodila. Neko kaže biće još gore, neko opet misli da dolaze bolja vremena…Možda su svi upravu u zavisnosti od toga na koju branšu misle kad proriču budućnost.
Milica je dobro primjetila-ova kriza jeste strašna i žalosna stvar ali je istovremeno i katarza. Samo pitanje je hoće li svi izaći pročišćeni iz nje ili još gori i pohlepniji?
Glede konkretne teme i restorana – naravno da svi ti popularni, skupi restorani imaju svoju draž ali to je sve imaginarno, foluška, nepravedo. Toliko ljudi na ovoj planeti je gladno, bukvalno gladno, i to jednostavno nije fer. Glad je strašana, ja sam to iskusila. U ratu je bilo dana kad smo brat i ja kašikama jeli mekinje jer nismo danima imali ni deku brašna da mama napravi hljeb.
Eh kada bi svi bili umjereni, uzimali samo onoliko koliko im zaista treba :) Ja sam idealista, šta da radim :)
12
Sinoć sam, umjesto da brojim ovce, smišljala jelovnik za 50 dolara i u silnom premetanju palente, matara, inćuna i kolača bez čokolade s ne više od 3 jaja, skužila da ja sve vrijeme mislim na 5 dolara, osim što “varam” jer neke namirnice (lupare, opunciju, matar, šparoge, volke…) sama skupljam umjesto da ih kupim. Pa sam malo povećala limit i s 10 dolara bez varanja napravila skroz pristojan jelovnik, a s 20 gozbu.
Baš me zanima koliko kod vas koštaju uobičajene namirnice, kako ovdje kažu – potrošačka košarica. Pretpostavljam da nam cijene nisu iste jer ova godišnja plaća bez dodataka, za koju kažeš da je mala, kod nas je za 80 posto ljudi san snova.
13
vidite, mene ovakve vijesti cine tuznom… ja hranu i restorane i to one vrhunske s originalnom i izuzetnom ponudom cijenim. nestanak istih cini me tuznom… radi se o finacijskom propadanju koji neminovno nosi duhovnu i umjetnicku degradaciju…
mnogi reagiraju na ekstravaganciju u restoranima negativno… ja se pitam cemu to… nitko ih ne tjera da tamo jedu i ostave novac…:)
recesija je trenutno ne samo u americi vec i u drugim dijelovima svijeta ali vratit ce se opet dobra vremena i s njime i dobri restorani i imucni ljudi koji ce u njima jesti. ne moze se usporedivati kucni budet s ekskluzivnom restoranskom ponudom. tamo nikad nisu jeli siromasni i obicni ljudi u penziji. to je mjesto za ljude s dubokim dzepom i istancanim ukusom u hrani. ja bih osobno platila punu cijenu da mogu jesti u el bulli dok je to drugima smijesno i rugaju se…:)
menu za $50 za 6 osoba… easy peasy…:)
14
Potpuno se slažem s monsoon. Takvi restorani nisu za svačiji džep i naravno da si tamo svatko ne može priuštiti večeru. Puno tih restorana nisu bez razloga skupi. U mnogima od njih kuhaju kuhari s michelin zvjezdicama koju u npr. Hrvatskoj , na moje veliko iznenađenje ,nema niti jedan restoran , ima samo kuhar u Esplanadi i bori se da i restoran u Esplanadi dobije jednu.
Isto sam pobornik kvalitetne kuhinje i znala sam iskeširati i po 500 eura za večeru za dvoje jer cijenim inovativnost i volim jesti kod talentiranih kuhara. Kuhar može biti svatko , ali dali svatko ima za to i talent pa da skuha nešto posebno – to ne. Ista stvar je s frizerima – svatko može naučiti šivati i šišati ,ali dali će svatko od njih biti sposoban napraviti nešto posebno – naravno da ne. I tu je onda i cijena u pitanju i naravno da cijena svih kuhara nije ista , pa tako i hrane.
16
Prije svega, hvala svima na komentarima i pažnji kojom su pročitali tekst!
U dobru i u zlu, priznajte da je i vas ponijela pričao o ograničenom budžetu za šestero. Neka vrsta enigmatike! Pogriješila sam što nisam navela “potrošačku košaricu”, jer stvarno je ovako teško shvatiti u čemu je “problem”.
U vezi s tim, Sadika, svaka čast, ja ne mogu nikako proći s manje od 200 dolara tjedno.
Ukratko, 2 l bio mlijeka 6, 50 dolara, 1 kg kruha od 3 do 8 dolara, maslac (220 gr) 3, 60, 1 kg mljevenog mesa 7, 50, 1 kg banana 2 dolara, 1 l običnog biljnog ulja 4 dolara, Barilla špageti (1/2kg) 1, 90, košarica jagoda 3, 50. Pa sad ako moraš složiti večeru u kojoj će biti ugljikohidrata, bjelančevina, voća i povrća, a od “varanja” imaš samo stabljičicu bosiljka na prozoru, naravno, izazov nije nemoguć, ali ni najjednostavniji. Barem meni.
Što se tiče fancy restorana. Naravno, ne plješćem tuđoj nesreći, (uostalom, nisam iznimka) zvao se on Adrija, Bastianich, moj poštar ili učiteljica u školi. Željela sam ukazati da su brojni restorani prodavali brand, svoje ime i svoj dizajn, a ne hranu. dakle, govorimo o luksuzu, koji je kriza jednostavno pomela. Trenutko, u Americi najbolje posluju najeftiniji lanci dućana. Guccijeve torbice od nekoliko tisuća dolara, Blahnikove cipele iste cijene, skupe škole, putovanja, kozmetički saloni, sve što je spadalo u kategoriju luksuza, posustaje. Možda u tome leži katarza o kojoj je govorila Milica, “od silne šume, nismo vidjeli stabla”?!
17
Ovaj me članak stvarno “zaposlio”, svaku malo mu se vraćam i drago mi je zbog toga.
Mljeveno meso toliko kod nas košta kad je na akciji, Barilla špagetima je ovo osnovna cijena (njihove cannellone sam sad kupila za 3, 30 $), ali često bude na akciji no.5 (spuste ih na oko 1, 20 $), jagodama i bananama je to zimska cijena, ostalo je kod vas skuplje ali su naše plaće niže. Ovdje se može dosta ušparati na akcijama ali bi prava kupovina i ušteda bile otići na ribarnicu u 11 ili na pazar kada prodavačice odlaze, što zaposlene žene ne mogu.
18
Tracy nije lako ali nije ni ne moguce! Kriza je zapocela chitav “wave of people” koji experimentishu sa “frugal living.” Ja znam da je to u New Yorku tesko i tamo je sve puno skuplje! Ja kupujem “in bulk” and “in season only.” I ja sam trosila prije i do $900 mjesecno za hranu, dok mi kcerka nije postala bolesna i tad smo tek osjetili kako American Dream je lako izgubiti…tad sam naucila da zivim zdravo (balanced meals) ali na budgetu…i sad kad mozemo da si priustimo odlucila sam da nastavim da zivim na taj nacin! Naravno govorim o svakodnevnici…za posebne prilike ovo ne vazi!
19
procitala sam clanak jos jednom i jos jednom i nikako da vidim bit koju svi vi vidite…:) za mene bit ovog clanka nije “frugal living” i sposobnost prehranjivanja obitelji za $100 ili $200 tjedno i kako spremiti obicnu veceru za 6 ljudi tj. clanova obitelji. po meni bit ovog clanka jest propadanje fine dining kao posljedice financijske krize koja je pogodila NY CBD a time i ljude koji su bili u mogucnosti jesti u takvim restoranima (sto je za mene tuzan dogadaj)... a onih $50 nije se odnosilo na spremanje vecere za vasu obitelj vec za goste u vasoj kuci. ja mogu spremiti veeru za moju 5-oro clanu obitelj (predjelo, glavno jelo i desert) za manje od AU$20…:)
20
Tracy, clanak je odlican, ali ne znam u kom to NYC ima rucak/vecera za 50$ za 6 osoba?? Pa nas dve, smo za dorucak placale oko 30$ a bile smo pre 20 dana u NYC—kao turisti, naravno. Mozda Vi, domaci, znate restorane u kojima se jede za te pare, pa molim te otkrij nam tu tajnu da sledeci put ne “bacamo” pare za dzabe…..
Koliko videh, u NYC se jos uvek placaju veeeeelike pare za hranu a o restoranima necu ni da govorim.
S obzirom da si ti tamo domaca, moram te zamoliti jos jednom da mi pomognes u resavanju ovog dosta teskog rebusa—kako se to uspeva u NYC….
Pozdrav od mene!
21
Mislim da je bit da je tužno što si je nekolicina ljudi mogla priuštiti jelo u takvim preskupim mjestima što im nije nužno za preživljavanje dok puno ljudi na svijetu gladuje i da je nepotrebno živjeti na taj način. Slažem se da će se desiti nekakva katarza ili nešto slično i to nam je zaista potrebno. To ne znači da mislim da je dobro što su ljudi ostali bez posla i sl., ali možda nas ova kriza okrene važnim stvarima u životu.
22
@enter da li si svjesna da ti isti ljudi koji su si mogli priustiti jesti u tim restoranima godisnje daju na tisuce dolara u dobrotvorne svrhe? pa sad kad nemaju vise posla i velikih prihoda nemaju odakle ni davati…
23
Ja mislim da sav novac ovog svijeta treba biti drugačije raspoređen, da nema bogatih i siromašnih pa da nema ni dobrotvornih svrha jer to je kap u moru, eto to ja mislim.Kad bismo barem mogli ostvariti tu utopiju.
24
draga enter, utopia, nazalost, ne postoji.:( bilo bi zaista divno kad bismo svi imali isto i zivjeli u izobilju svugdje na svijetu, kad djeca ne bi umirala od gladi i bolesti i prekapala po smecu…. cinjenica je da takve strasne stvari postoje i da mi ne mozemo ih promijeniti. mozemo pomoci i pokusati ali ih ne mozemo promijeniti. mozemo davati novac i dobra u dobrotvorne svrhe ali ako nemamo posao i ako nasa egzistencija je uzdrmana onda ne mozemo niti pomoci onima koji su u gorem polozaju od nas. ali ako zaradujemo dobro ond i imamo novca za dati u dobrotvorne svrhe… ja zivim u australiji i covjek bi pomislio da je svaka obitelj i svako dijete dobrostojece… medutim nije tako… ima djece koja nemaju niti dvije snite kruha za staviti u lunch box a kamoli nesto izmedu njih…:(
ono sto hocu reci jest da kriza tj. recesija nije dobra stvar.. ona ne donosi nikakvo prociscenje drustva vec degradaciju u svakom smislu jer oni koji si mogu priustiti jesti u skupim restoranima su oni koji imaju mogucnost, direktnog ili pak indirektnog, zapsoljavanja drugih ljudi a kad ovi drugu nemaju posla onda nastaje totalni raspad sistema i siromastvo u svakom smislu…:(
25
Ostavih komentar, a sad ga ne vidim. Ali evo ponovit ću, draga @monsoon, ne daju svi bogati u dobrotvorne svrhe, niti je potrebno biti bogat da bi se to činilo. Naravno da recesija nije dobra stvar ni za koga, ali ja sam svjedočila tome da se ljudi u zaista teškim vremenima više okreću jedni drugima, postanu više svjesni pravih vrijednosti u životu. i više pomažu jedni rugima. Ne bih rekla da je to uopće tema ovog članka, ali ne mogu ne reagirati na tvoj komentar i tvrdnju da nedostatak bogatih ljudi znači opću propast društva. Takva tvrdnja mi je u najmanju ruku čudna da se izrazim najblaže moguće. Da se ipak vratim na temu: normalno je da se u kriznim vremenima ljudi prvo odreknu luksuza, oni zaista kvalitetni će, vjerujem, preživjeti, a ovi ostali neka odgovore na smanjenu potražnju na tržištu i snize cijene. Ma zamislite molim vas cipele Blahnik se slabije prodaju! Evo idem se sad udavit u suzama.
26
#25 Ha-ha. Baš sam se nasmijala! I slažem se. Preživjet ćemo mi ovu krizu, a pametni će naučiti cijeniti ono što imaju, a oni manje pametni neće pa će se opet morati desiti kriza da i oni nauče cijeniti male (ali vrijedne) stvari. Ni ja ne mislim da je recesija dobra stvar, ali ajmo barem izvući neku pouku kad je već tu. Evo, još sam ovo imala potrebu napisati.
27
Zdk od 50 dolara me i dalje zabavlja i sve više sam uvjerena da bi šjor Bruni cijenio “drukčijost” i pao u nesvjest od ushita kad bih mu sevirala matar i rižot od lupara (a netko s više mota to nobl aranžirao) i da bi dalmatinska kuhinja iz doba peronospore i Drugoga rata došla na cijenu i nakon recesije bila in u NY. A ja, naravno, hodala u Blahnikovim šuzama bez taka, samo za mene skrojenim.
U mojim snovima do cipela sada me ometa samo vino. Kako njega ubaciti u proračun a da se ne odaziva na Jure?
28
@enter na primjeru cu ti pokazati sto sam mislila:
ne govorim o onima bogatima bez morala i bogatstvom stecenim preko noci ali kulturom ne.:) govorim o onima koji posteno zaraduju i imaju dobar business. dakle, uzmi poduzetnika koji lijepo zaraduje i ima uhodan i posten business. taj zaposljava npr. 4 ljudi koji prehranjuju 4 obitelji i jos placaju kredit na kucu, auto a stignu ustedjeti i za odlazak na odmor pa i dati onima manje sretnima u zivotu iz bilo kojeg razloga. osim sto zapsoljava 4 ljudi od njegovog businessa jos najmanje 3 druga businessa imaju koristi i zaraduju od njega. taj poduzetnik zbog recesije propadne… ne zato sto on ne zna poslovati vec zato sto oni s kojima posluje, banke i drugi businessi su propali. posao a tako i osnovu egizstencije izgubile su 4 obitelji a ona 3 businessa koja su poslovala s njim su takoder pogodena. ona 4 zaposlenika ne mogu naci nigdje posla jer su i druga mjesta u krizi i otpustaju radnike. onaj businessman koji je otisao u stecaj ne moze vise trositi niti ulagati svoj novac nigdje jer ga nema… osim onih s kojima je direktno poslovao trosio je svoj novac u restoranima, ducanima, supermarketima… i tamo su ljudi zaposleni ali ako nitko ne kupuje nista ni ti ljudi vise nemaju posao i njihova egzistencija dolazi u pitanje… i onda u toj teskoj situaciji nadu se oni koji, igrom slucaja, imaju novac pa kupe sve ono sto je otislo u bescjenje i kad recesija prode super bogati su.
medu otalom i zato me zatvaranje fine dining restorana cini tuznom.:)
@redhotchilli nasmijala si me do suza.:) evo ti ideje.. aj u neku konobu kod dobrog barbe jure pa nek ti proda ono sto cuva sotobanko za posebne prilike.
30
Na neki način se osjećam odgovorna za članak, mada nakon nastanka on ima svoj, samostalan “život”, na koji mogu (i želim) vrlo malo utjecati. Drago mi je da različito razmišljamo, jer imamo različita iskustva, ali još mi je draže da nitko ne osjeća svetu dužnost preobraćanja onih drugih.
Cool88, što se tiče večere od $50 za šestoro, radilo se o večeri koju su dvije osobe pripremale kod kuće za svoje prijatelje. Inače, istina je što kažeš da je u NY nemoguće jesti u šestoro za te novce. Naravno, osim najjeftinijeg fast fooda.
RHC, Juru eventualno možemo zamijeniti daljnjim rođakom Josephom?! Ne vjerujem, da se išta više od toga može učiniti… Mada, ne sumnjm da bi ti šjora B stavila na tapet već u prvoj rundi matara!
31
Intrigantan članak… al smatram da spretna domaćica za 50$ može učiniti čuda, bilo u kojoj državi, ako se zna snaći… živjela sam u jednoj od najskupljih država na svijetu, u Norveškoj, jako nam je bilo teško u početku, i mogu vam reći da mi je to neprocjenljivo iskustvo… čuda se mogu učiniti od vreće brašna, vreće krompira, par kg. kapule, par litara ulja, 30 jaja i par kg. šećera, a sve za mjesec dana! desert sam npr. radila od krompira, svi su mislili da je kesten!
ako nemate dubok džep, to ne isključuje istančan ukus… ako uz to imate mašte, malo spretnosti i snalažljivosti, nema promašaja… a kad kriza prođe, još se više uživa u nekim delicijama koje si tada možete priuštiti…
draga tracy, zaista uživam u svakom tvom članku!!! :))))
32
Draga monsoon :), ne mogu si pomoći, ali nakon tvog posta u misli mi je došao Super Hik koji je krao od siromašnih da bi dao bogatima. Nadam se da si čitala Alana Forda inače mi je fora propala. Razumijem što se toliko trudiš objasniti, ali moja sućut jednostavno ide u drugom smjeru. Jer vidiš, dok bogati imaju taj luksuz da se odreknu luksuza, siromašni se ne mogu odreći nečeg što nemaju, pa se odriču stvari primarnih za život. Oni ne smišljaju iz zabave ručak za toliko i toliko kuna, njima je to svakodnevna borba. I koliko god meni nije drago da nekome propadne biznis ili nekakav fine dining restoran, neusporedivo mi je više žao nekakve obitelji koja nikad škampe nije jela niti mirisala, a cipele kupuje na placu a ne pri Blahniku. Zato je meni ovaj članak zabavan i super, potaknuo je nekoliko rasprava, ali da mi srce puca zbog krize u kuhinji :), pa nekako baš i ne puca.
U potpunosti se slažem s Agathom, mislim na rečenicu sa džepom i ukusom :). Najviše me mučio desert, a kako ne volim kompromise kad je kvaliteta namirnica u pitanju, evo šta sam smislila: Tarte Tatin!
Sastojci: jabuke, šećer, brašno… Ne mogu biti običniji za tako profinjen i noble desert :). Je da treba malo iskustva i spretnosti za karamel, ali nagrada je velika.
Tracy, šaljem ti pusu, piši nam i dalje :)))).
33
@ aaa znas,:) raditi tesko nije lako.:) moj muz radi k’o zivotinja po cijeli dan ali zato i imamo. zbog toga ja na bogatstvo i siromastvo gledam malo drukcije od tebe (ovdje ne mislim na zemlje treceg svijeta vec na hrvatsku i australiju a takoder i na ameriku). onaj koji radi i ima (potvrda su nasa rodbina i prijatelji ne samo ovdje vec i na drugim mjestima svijeta) ali kad dode recesija to vise ne vrijedi.:(
raditi i po 16h na dan, dnevno obaviti i po 30 telefonskih razgovora i imati slobodan dan, bez ikakvih obveza, nekih 20 dana godinje je stvarnost u kojoj moja obitelj zivi. tih 20 dana provedemo kao lordovi i nikad nam nije zao tisuca dolara potrosenih na takav odmor. nije nam zao jer znamo da kad se vratimo kuci da ce nas stvarnost opaliti ravno po njuski vec prvog dana. stoga, ja susosjecam sa svakim covjekom koji izgubi business ili restoran ili posao.
raditi neki posao od mozda 8h nije isto sto i business. nedavno sam procitala na forumu jedan post gdje jedna kaze kako je na poslu i nista joj se ne da te da jedva ceka kraj radnog vremena a do tada surfa po svemu i svacemu…. eh, teskog li posla…:P
34
Da monsoon, ti što surfaju po cijele dane po internetu i ostavljaju postove po forumima su najgore ljenčine od svih.
A fakat si u pravu i za ovo drugo: čistačica u mojoj firmi na primjer, radi 12 sati dnevno i mislim da sam je jučer vidjela da vozi ferarija. Tako da skroz si u pravu.
Svako od nas tvorac je svog života i životne odluke koje donosimo također plaćamo u određenoj valuti. Netko će sve staviti na kocku zato da bi dva tjedna godišnje uživao u hotelu s pet zvjezdica jer je to zaslužio i jer ga to produhovljuje… Pa dobro… Meni osobno je to puno preskupo :). I pri tom ne mislim na novac. Uopće ne mislim na novac.
35
Slažem se s monsoon i ne mora se biti bogataš da bi si čovjek priuštio puno skupih stvari. Osobno, mislim da nmisam bogatašica , ali imam i blahnikove i choove cipele i koje sve ne i louis vouiton torbe , a to sam si sve sama radom kupila. Znala sam ne 30 , nego i po 100 pozica dnevno obaviti ,što i danas radim , bilo je godina kad ni na godišnji nisam stigla – znači ništa ni od 20 dana odmora često i po 20 sati radila ,ali zato sam često jela u fine dining restoranima i kupovala skupe stvari , a opet s druge strane školovala dvije sestre , davala novce u humanitarne , tako da mi nitko ne može reći da ne mislim na jad i bijedu , ali ako uz sav mukotrpni rad i trošim – to je zato jer trošim svoj , a ne tudji novac.
36
Bojim se da govorimo o posve različitim stvarima, al dobro ne možemo svi ni biti na istoj valnoj duljini. To što netko sve ljude koji zarađuju manje od njega smatra ljenčinama, eto mene smeta. Šta da radim, oprostite, moj naklon.
37
Ne znam od kud ti taj zaključak? Ja ne mstarma ljenčinom onoga koji radi manje od mene , ali ne mora onda govoriti kkao on nema za ovo i ono novaca i kako mi koji si nešto možemo priuštiti ne mislimo na one koji nemaju što jesti – naprotiv , možda mislimo i više nego si netko može zamisliti. Barem ja. Nema tog tsunamija i rata ili ne znam čega gdje nisam poslala novce ; da sam imala vremena otišla bih tamo i pomagala fizički.
38
O Bože, Latina nisam mislila na tebe nego na Monsoon koja je implicirala nešto tako s ljenčinama. Vjerujem da si ti divna osoba i samo nastavi tako. Ovo je otišlo u smjeru koji nema više nikakve veze s člankom.
40
draga aaa, ja nisam neka babaroga i dosadilo mi je vise to objasnjavati ljudima. a takva uvijek ispadnem jer napisem ono sto mislim.:)
sad ces me opet popljuvati ali moram napisati ono sto mislim… dakle, ti stavljas jednu cistacicu (svaka casto njoj kao osobi i kao radniku) u isti kos s jednim businessmenom i jednim kirurgom npr.
o jednom ovisi cijeli jedan team radnika i njihova zaposlenja (pa i te tvoje cistacice s duznim postovanjem:) a o drugom na stotine zivota… i ti bi njih jednako platila… ma mislim stvarno…
buduci da je ovo krenulo u jednom sasvim drugom pravcu nego li je trebalo, stajem ovdje s ovom raspravom… a sad odoh cistiti jer, iako nisam cistacica, pored kuhanja, rintanja, cuvanja djece, ucenja…. bavim se i takvim banalnim stvarima u zivotu.:)
@latina upravo tako… tesko radimo, zaradimo ali dajemo… nema humanitarne akcije u kojoj nisam sudjelovala na bilo koji nacin i koliko sam mogla…:)
41
Monsoon, ostani samo tako iskrena kakva i jesi, zato te i cenim, i ne samo ja, već je mnogo onih koji vole tvoje iskrene i veoma objektivne komentare… Hvala ti što se osoba poput tebe nalazi na ovom sajtu. Ovo govorim iz mnogo, mnogo razloga. Šaljem ti puno iskrenih pozdrava, ah, da, zaboravila sam da kazem mislim isto što i ti, ali pošto si sve rekla, svaki moj komentar bio bi suvišan, za razliku od pojedinih, ti uvek govoriš ono što misliš i uvek iskreno…
tracy
© Podravka d.d. 2003.—2012.
41 komentar do sada…
Vidiš, ovo na kraju je odlična ideja, smisliti jelovnik za 6 osoba za manje od 10 $ po glavi, nekome je to živa muka, a nekome izazov!
A kad smo kod nepotrebnog luksuza, čitala sam davno kako neki restorani u Rusiji kuhaju samo u Evian vodi :)))).
Umrem od smjeha na toliki snobizam.
Mi pocinjemo sa tematskim vecerama, talijanska, kineska, mediteranska..bit ce to zanimljivo ljeto
Milica je dobro primjetila-ova kriza jeste strašna i žalosna stvar ali je istovremeno i katarza. Samo pitanje je hoće li svi izaći pročišćeni iz nje ili još gori i pohlepniji?
Glede konkretne teme i restorana – naravno da svi ti popularni, skupi restorani imaju svoju draž ali to je sve imaginarno, foluška, nepravedo. Toliko ljudi na ovoj planeti je gladno, bukvalno gladno, i to jednostavno nije fer. Glad je strašana, ja sam to iskusila. U ratu je bilo dana kad smo brat i ja kašikama jeli mekinje jer nismo danima imali ni deku brašna da mama napravi hljeb.
Eh kada bi svi bili umjereni, uzimali samo onoliko koliko im zaista treba :) Ja sam idealista, šta da radim :)
Baš me zanima koliko kod vas koštaju uobičajene namirnice, kako ovdje kažu – potrošačka košarica. Pretpostavljam da nam cijene nisu iste jer ova godišnja plaća bez dodataka, za koju kažeš da je mala, kod nas je za 80 posto ljudi san snova.
mnogi reagiraju na ekstravaganciju u restoranima negativno… ja se pitam cemu to… nitko ih ne tjera da tamo jedu i ostave novac…:)
recesija je trenutno ne samo u americi vec i u drugim dijelovima svijeta ali vratit ce se opet dobra vremena i s njime i dobri restorani i imucni ljudi koji ce u njima jesti. ne moze se usporedivati kucni budet s ekskluzivnom restoranskom ponudom. tamo nikad nisu jeli siromasni i obicni ljudi u penziji. to je mjesto za ljude s dubokim dzepom i istancanim ukusom u hrani. ja bih osobno platila punu cijenu da mogu jesti u el bulli dok je to drugima smijesno i rugaju se…:)
menu za $50 za 6 osoba… easy peasy…:)
Isto sam pobornik kvalitetne kuhinje i znala sam iskeširati i po 500 eura za večeru za dvoje jer cijenim inovativnost i volim jesti kod talentiranih kuhara. Kuhar može biti svatko , ali dali svatko ima za to i talent pa da skuha nešto posebno – to ne. Ista stvar je s frizerima – svatko može naučiti šivati i šišati ,ali dali će svatko od njih biti sposoban napraviti nešto posebno – naravno da ne. I tu je onda i cijena u pitanju i naravno da cijena svih kuhara nije ista , pa tako i hrane.
U dobru i u zlu, priznajte da je i vas ponijela pričao o ograničenom budžetu za šestero. Neka vrsta enigmatike! Pogriješila sam što nisam navela “potrošačku košaricu”, jer stvarno je ovako teško shvatiti u čemu je “problem”.
U vezi s tim, Sadika, svaka čast, ja ne mogu nikako proći s manje od 200 dolara tjedno.
Ukratko, 2 l bio mlijeka 6, 50 dolara, 1 kg kruha od 3 do 8 dolara, maslac (220 gr) 3, 60, 1 kg mljevenog mesa 7, 50, 1 kg banana 2 dolara, 1 l običnog biljnog ulja 4 dolara, Barilla špageti (1/2kg) 1, 90, košarica jagoda 3, 50. Pa sad ako moraš složiti večeru u kojoj će biti ugljikohidrata, bjelančevina, voća i povrća, a od “varanja” imaš samo stabljičicu bosiljka na prozoru, naravno, izazov nije nemoguć, ali ni najjednostavniji. Barem meni.
Što se tiče fancy restorana. Naravno, ne plješćem tuđoj nesreći, (uostalom, nisam iznimka) zvao se on Adrija, Bastianich, moj poštar ili učiteljica u školi. Željela sam ukazati da su brojni restorani prodavali brand, svoje ime i svoj dizajn, a ne hranu. dakle, govorimo o luksuzu, koji je kriza jednostavno pomela. Trenutko, u Americi najbolje posluju najeftiniji lanci dućana. Guccijeve torbice od nekoliko tisuća dolara, Blahnikove cipele iste cijene, skupe škole, putovanja, kozmetički saloni, sve što je spadalo u kategoriju luksuza, posustaje. Možda u tome leži katarza o kojoj je govorila Milica, “od silne šume, nismo vidjeli stabla”?!
Mljeveno meso toliko kod nas košta kad je na akciji, Barilla špagetima je ovo osnovna cijena (njihove cannellone sam sad kupila za 3, 30 $), ali često bude na akciji no.5 (spuste ih na oko 1, 20 $), jagodama i bananama je to zimska cijena, ostalo je kod vas skuplje ali su naše plaće niže. Ovdje se može dosta ušparati na akcijama ali bi prava kupovina i ušteda bile otići na ribarnicu u 11 ili na pazar kada prodavačice odlaze, što zaposlene žene ne mogu.
Koliko videh, u NYC se jos uvek placaju veeeeelike pare za hranu a o restoranima necu ni da govorim.
S obzirom da si ti tamo domaca, moram te zamoliti jos jednom da mi pomognes u resavanju ovog dosta teskog rebusa—kako se to uspeva u NYC….
Pozdrav od mene!
ono sto hocu reci jest da kriza tj. recesija nije dobra stvar.. ona ne donosi nikakvo prociscenje drustva vec degradaciju u svakom smislu jer oni koji si mogu priustiti jesti u skupim restoranima su oni koji imaju mogucnost, direktnog ili pak indirektnog, zapsoljavanja drugih ljudi a kad ovi drugu nemaju posla onda nastaje totalni raspad sistema i siromastvo u svakom smislu…:(
U mojim snovima do cipela sada me ometa samo vino. Kako njega ubaciti u proračun a da se ne odaziva na Jure?
ne govorim o onima bogatima bez morala i bogatstvom stecenim preko noci ali kulturom ne.:) govorim o onima koji posteno zaraduju i imaju dobar business. dakle, uzmi poduzetnika koji lijepo zaraduje i ima uhodan i posten business. taj zaposljava npr. 4 ljudi koji prehranjuju 4 obitelji i jos placaju kredit na kucu, auto a stignu ustedjeti i za odlazak na odmor pa i dati onima manje sretnima u zivotu iz bilo kojeg razloga. osim sto zapsoljava 4 ljudi od njegovog businessa jos najmanje 3 druga businessa imaju koristi i zaraduju od njega. taj poduzetnik zbog recesije propadne… ne zato sto on ne zna poslovati vec zato sto oni s kojima posluje, banke i drugi businessi su propali. posao a tako i osnovu egizstencije izgubile su 4 obitelji a ona 3 businessa koja su poslovala s njim su takoder pogodena. ona 4 zaposlenika ne mogu naci nigdje posla jer su i druga mjesta u krizi i otpustaju radnike. onaj businessman koji je otisao u stecaj ne moze vise trositi niti ulagati svoj novac nigdje jer ga nema… osim onih s kojima je direktno poslovao trosio je svoj novac u restoranima, ducanima, supermarketima… i tamo su ljudi zaposleni ali ako nitko ne kupuje nista ni ti ljudi vise nemaju posao i njihova egzistencija dolazi u pitanje… i onda u toj teskoj situaciji nadu se oni koji, igrom slucaja, imaju novac pa kupe sve ono sto je otislo u bescjenje i kad recesija prode super bogati su.
medu otalom i zato me zatvaranje fine dining restorana cini tuznom.:)
@redhotchilli nasmijala si me do suza.:) evo ti ideje.. aj u neku konobu kod dobrog barbe jure pa nek ti proda ono sto cuva sotobanko za posebne prilike.
Cool88, što se tiče večere od $50 za šestoro, radilo se o večeri koju su dvije osobe pripremale kod kuće za svoje prijatelje. Inače, istina je što kažeš da je u NY nemoguće jesti u šestoro za te novce. Naravno, osim najjeftinijeg fast fooda.
RHC, Juru eventualno možemo zamijeniti daljnjim rođakom Josephom?! Ne vjerujem, da se išta više od toga može učiniti… Mada, ne sumnjm da bi ti šjora B stavila na tapet već u prvoj rundi matara!
ako nemate dubok džep, to ne isključuje istančan ukus… ako uz to imate mašte, malo spretnosti i snalažljivosti, nema promašaja… a kad kriza prođe, još se više uživa u nekim delicijama koje si tada možete priuštiti…
draga tracy, zaista uživam u svakom tvom članku!!! :))))
U potpunosti se slažem s Agathom, mislim na rečenicu sa džepom i ukusom :). Najviše me mučio desert, a kako ne volim kompromise kad je kvaliteta namirnica u pitanju, evo šta sam smislila: Tarte Tatin!
Sastojci: jabuke, šećer, brašno… Ne mogu biti običniji za tako profinjen i noble desert :). Je da treba malo iskustva i spretnosti za karamel, ali nagrada je velika.
Tracy, šaljem ti pusu, piši nam i dalje :)))).
raditi i po 16h na dan, dnevno obaviti i po 30 telefonskih razgovora i imati slobodan dan, bez ikakvih obveza, nekih 20 dana godinje je stvarnost u kojoj moja obitelj zivi. tih 20 dana provedemo kao lordovi i nikad nam nije zao tisuca dolara potrosenih na takav odmor. nije nam zao jer znamo da kad se vratimo kuci da ce nas stvarnost opaliti ravno po njuski vec prvog dana. stoga, ja susosjecam sa svakim covjekom koji izgubi business ili restoran ili posao.
raditi neki posao od mozda 8h nije isto sto i business. nedavno sam procitala na forumu jedan post gdje jedna kaze kako je na poslu i nista joj se ne da te da jedva ceka kraj radnog vremena a do tada surfa po svemu i svacemu…. eh, teskog li posla…:P
A fakat si u pravu i za ovo drugo: čistačica u mojoj firmi na primjer, radi 12 sati dnevno i mislim da sam je jučer vidjela da vozi ferarija. Tako da skroz si u pravu.
Svako od nas tvorac je svog života i životne odluke koje donosimo također plaćamo u određenoj valuti. Netko će sve staviti na kocku zato da bi dva tjedna godišnje uživao u hotelu s pet zvjezdica jer je to zaslužio i jer ga to produhovljuje… Pa dobro… Meni osobno je to puno preskupo :). I pri tom ne mislim na novac. Uopće ne mislim na novac.
sad ces me opet popljuvati ali moram napisati ono sto mislim… dakle, ti stavljas jednu cistacicu (svaka casto njoj kao osobi i kao radniku) u isti kos s jednim businessmenom i jednim kirurgom npr.
o jednom ovisi cijeli jedan team radnika i njihova zaposlenja (pa i te tvoje cistacice s duznim postovanjem:) a o drugom na stotine zivota… i ti bi njih jednako platila… ma mislim stvarno…
buduci da je ovo krenulo u jednom sasvim drugom pravcu nego li je trebalo, stajem ovdje s ovom raspravom… a sad odoh cistiti jer, iako nisam cistacica, pored kuhanja, rintanja, cuvanja djece, ucenja…. bavim se i takvim banalnim stvarima u zivotu.:)
@latina upravo tako… tesko radimo, zaradimo ali dajemo… nema humanitarne akcije u kojoj nisam sudjelovala na bilo koji nacin i koliko sam mogla…:)