tracy tracy članak 09.06.2009.
Akcije

Kriza u kuhinji

Razlog današnje krize u restoranskoj industriji svakako je šira gospodarska kriza, ali i razdoblje neutemeljenog luksuza.

kriza u kuhinji.jpg

Nije više lako biti kuhar. Kuhanje je izbrisano s popisa poželjnih i unosnih poslova. Prema podacima Ureda za zapošljavanje grada New Yorka, između listopada 2008. i siječnja 2009. čak preko 10.000 osoba zaposlenih u ugostiteljstvu ostalo je bez posla. Sada je svima jasno da je u Sjedinjenim Državama, a djelomično i u Europi, osim gospodarskog mjehura, onog na tržištu nekretnina, postajao i tzv. "restoranski mjehur", zapravo godine i godine života iznad vlastitih mogućnosti.

Razlog današnje krize u restoranskoj industriji svakako je šira gospodarska kriza, ali i razdoblje neutemeljenog luksuza, koji je ponekad graničio s arogantnošću.
Danas, kad je kao kroz sito podijeljeno žito od kukolja, skupi restorani bez pokrića tj. dobre kuhinje, prvi su zatvorili vrata. Razna "logo" mjesta, poput Buddakana i Buddha Bara, koji su osim hrane nudili životni stil, svoje ime, dizajnirane lampe i stolice, da ne govorimo o muzici i tanjurima, velikim su djelom bili središtem "mjehura". Da se razumijemo, tzv. fusion kuhinja (mješavina kubanske, japanske, meksičke i drugih) koju su nudili nije bila ni loša, ni nemaštovita, već prije svega preskupa.

Od "Sex and The Citya" ostalo je samo ovo prvo i to uglavnom u obliku antidepresiva. Preko 50.000 ljudi zaposlenih u Cityju, bankama, investicijskim fondovima, burzi, ostalo je bez posla. A na svako radno mjesto u Cityju izgubljena su još tri dodatna. Naime, svojim visokim prihodima bankari i brokeri zapošljavali su desetine tisuća spremačica, vozača, portira, baby sitterica. Također su bili glavnim izvorom prihoda čitavom jednom dijelu grada, cvjećarnicama, turističkim agencijama, teretanama, garažama i - restoranima. Naročito steakhousevima i sushi barovima.

Kriza je donijela nove klijente jedino i nažalost, lancima fast fooda. Nedavno je objavljeno da jedino Wal-Mart (veliki lanac samoposluživanja) i McDonalds traže nove radnike.

Nedavno je maleni restoran u blizini Sveučilišta Columbia tražio pomoćnog kuhara. Vlasnik je večer prije stavio oglas na Craiglist (objavljuje oglase za posao na internetu) nudeći 25.000 godišnje plaće bez socijalnog i mirovinskog osiguranja (jad i bijeda za život u gradu poput New Yorka). Ujutro se našao s oko 300 ljudi pred vratima, među kojima su neki donedavno radili u najboljim restoranima u gradu.

Koliko su se vremena promijenila pokazuju i članci u mojem omiljenom "Dining" dodatku NY Timesa (dok mi i njega ne ukinu?!). Prije nekoliko tjedana umjesto recenzija novih restorana, glavni kritičar Frank Bruni, uputio se na večeru kod svojih dviju kolegica s posla. Svaka je imala zadatak da pripremi večeru za šest osoba koja se sastojala od predjela, glavnog jela i deserta. Na raspolaganju su imale samo 50 dolara. Prva je za inspiraciju izabrala Meksiko, spremila domaće tortille punjene paprikom, kukuruzom i piletinom te završila s bread pudingom (pudingom od kruha). Druga je spas potražila u talijanskoj varijanti s tjesteninom i pilećim krilcima zapečenim u pećnici i panna cottom.

Odmah sam se bacila u meditaciju i smišljanje menija za šest osoba i 50 dolara. Moje omiljene igre. Lazanje s radićem i tikvicama, bruschette s maslinama i metvicom, riža s račićima i povrćem zapečena u pećnici, pa dalje puding od riže, čupavci, kolač s keksima, jagode s jogurtom...

Izvor fotografije: The New York Times

41 komentar do sada…

  1. aaa 15.06.09.09:20 offline
    Akcije
    32 Draga monsoon :), ne mogu si pomoći, ali nakon tvog posta u misli mi je došao Super Hik koji je krao od siromašnih da bi dao bogatima. Nadam se da si čitala Alana Forda inače mi je fora propala. Razumijem što se toliko trudiš objasniti, ali moja sućut jednostavno ide u drugom smjeru. Jer vidiš, dok bogati imaju taj luksuz da se odreknu luksuza, siromašni se ne mogu odreći nečeg što nemaju, pa se odriču stvari primarnih za život. Oni ne smišljaju iz zabave ručak za toliko i toliko kuna, njima je to svakodnevna borba. I koliko god meni nije drago da nekome propadne biznis ili nekakav fine dining restoran, neusporedivo mi je više žao nekakve obitelji koja nikad škampe nije jela niti mirisala, a cipele kupuje na placu a ne pri Blahniku. Zato je meni ovaj članak zabavan i super, potaknuo je nekoliko rasprava, ali da mi srce puca zbog krize u kuhinji :), pa nekako baš i ne puca.
    U potpunosti se slažem s Agathom, mislim na rečenicu sa džepom i ukusom :). Najviše me mučio desert, a kako ne volim kompromise kad je kvaliteta namirnica u pitanju, evo šta sam smislila: Tarte Tatin!
    Sastojci: jabuke, šećer, brašno… Ne mogu biti običniji za tako profinjen i noble desert :). Je da treba malo iskustva i spretnosti za karamel, ali nagrada je velika.
    Tracy, šaljem ti pusu, piši nam i dalje :)))).
  2. monsoon 20.06.09.05:31 offline
    Akcije
    33 @ aaa znas,:) raditi tesko nije lako.:) moj muz radi k’o zivotinja po cijeli dan ali zato i imamo. zbog toga ja na bogatstvo i siromastvo gledam malo drukcije od tebe (ovdje ne mislim na zemlje treceg svijeta vec na hrvatsku i australiju a takoder i na ameriku). onaj koji radi i ima (potvrda su nasa rodbina i prijatelji ne samo ovdje vec i na drugim mjestima svijeta) ali kad dode recesija to vise ne vrijedi.:(
    raditi i po 16h na dan, dnevno obaviti i po 30 telefonskih razgovora i imati slobodan dan, bez ikakvih obveza, nekih 20 dana godinje je stvarnost u kojoj moja obitelj zivi. tih 20 dana provedemo kao lordovi i nikad nam nije zao tisuca dolara potrosenih na takav odmor. nije nam zao jer znamo da kad se vratimo kuci da ce nas stvarnost opaliti ravno po njuski vec prvog dana. stoga, ja susosjecam sa svakim covjekom koji izgubi business ili restoran ili posao.
    raditi neki posao od mozda 8h nije isto sto i business. nedavno sam procitala na forumu jedan post gdje jedna kaze kako je na poslu i nista joj se ne da te da jedva ceka kraj radnog vremena a do tada surfa po svemu i svacemu…. eh, teskog li posla…:P
  3. aaa 29.06.09.11:14 offline
    Akcije
    34 Da monsoon, ti što surfaju po cijele dane po internetu i ostavljaju postove po forumima su najgore ljenčine od svih.
    A fakat si u pravu i za ovo drugo: čistačica u mojoj firmi na primjer, radi 12 sati dnevno i mislim da sam je jučer vidjela da vozi ferarija. Tako da skroz si u pravu.
    Svako od nas tvorac je svog života i životne odluke koje donosimo također plaćamo u određenoj valuti. Netko će sve staviti na kocku zato da bi dva tjedna godišnje uživao u hotelu s pet zvjezdica jer je to zaslužio i jer ga to produhovljuje… Pa dobro… Meni osobno je to puno preskupo :). I pri tom ne mislim na novac. Uopće ne mislim na novac.
  4. Latina 29.06.09.14:06
    Akcije
    35 Slažem se s monsoon i ne mora se biti bogataš da bi si čovjek priuštio puno skupih stvari. Osobno, mislim da nmisam bogatašica , ali imam i blahnikove i choove cipele i koje sve ne i louis vouiton torbe , a to sam si sve sama radom kupila. Znala sam ne 30 , nego i po 100 pozica dnevno obaviti ,što i danas radim , bilo je godina kad ni na godišnji nisam stigla – znači ništa ni od 20 dana odmora često i po 20 sati radila ,ali zato sam često jela u fine dining restoranima i kupovala skupe stvari , a opet s druge strane školovala dvije sestre , davala novce u humanitarne , tako da mi nitko ne može reći da ne mislim na jad i bijedu , ali ako uz sav mukotrpni rad i trošim – to je zato jer trošim svoj , a ne tudji novac.
  5. aaa 29.06.09.14:57 offline
    Akcije
    36 Bojim se da govorimo o posve različitim stvarima, al dobro ne možemo svi ni biti na istoj valnoj duljini. To što netko sve ljude koji zarađuju manje od njega smatra ljenčinama, eto mene smeta. Šta da radim, oprostite, moj naklon.
  6. Latina 30.06.09.08:49
    Akcije
    37 Ne znam od kud ti taj zaključak? Ja ne mstarma ljenčinom onoga koji radi manje od mene , ali ne mora onda govoriti kkao on nema za ovo i ono novaca i kako mi koji si nešto možemo priuštiti ne mislimo na one koji nemaju što jesti – naprotiv , možda mislimo i više nego si netko može zamisliti. Barem ja. Nema tog tsunamija i rata ili ne znam čega gdje nisam poslala novce ; da sam imala vremena otišla bih tamo i pomagala fizički.
  7. aaa 30.06.09.09:12 offline
    Akcije
    38 O Bože, Latina nisam mislila na tebe nego na Monsoon koja je implicirala nešto tako s ljenčinama. Vjerujem da si ti divna osoba i samo nastavi tako. Ovo je otišlo u smjeru koji nema više nikakve veze s člankom.
  8. Latina 30.06.09.13:40
    Akcije
    39 U pravu si – previše smo se zanijeli pa smo se prestali držati teme :)
  9. monsoon 30.06.09.16:23 offline
    Akcije
    40 draga aaa, ja nisam neka babaroga i dosadilo mi je vise to objasnjavati ljudima. a takva uvijek ispadnem jer napisem ono sto mislim.:)
    sad ces me opet popljuvati ali moram napisati ono sto mislim… dakle, ti stavljas jednu cistacicu (svaka casto njoj kao osobi i kao radniku) u isti kos s jednim businessmenom i jednim kirurgom npr.
    o jednom ovisi cijeli jedan team radnika i njihova zaposlenja (pa i te tvoje cistacice s duznim postovanjem:) a o drugom na stotine zivota… i ti bi njih jednako platila… ma mislim stvarno…
    buduci da je ovo krenulo u jednom sasvim drugom pravcu nego li je trebalo, stajem ovdje s ovom raspravom… a sad odoh cistiti jer, iako nisam cistacica, pored kuhanja, rintanja, cuvanja djece, ucenja…. bavim se i takvim banalnim stvarima u zivotu.:)
    @latina upravo tako… tesko radimo, zaradimo ali dajemo… nema humanitarne akcije u kojoj nisam sudjelovala na bilo koji nacin i koliko sam mogla…:)
  10. birsa 30.06.09.20:54 offline
    Akcije
    41 Monsoon, ostani samo tako iskrena kakva i jesi, zato te i cenim, i ne samo ja, već je mnogo onih koji vole tvoje iskrene i veoma objektivne komentare… Hvala ti što se osoba poput tebe nalazi na ovom sajtu. Ovo govorim iz mnogo, mnogo razloga. Šaljem ti puno iskrenih pozdrava, ah, da, zaboravila sam da kazem mislim isto što i ti, ali pošto si sve rekla, svaki moj komentar bio bi suvišan, za razliku od pojedinih, ti uvek govoriš ono što misliš i uvek iskreno…
Pogledaj sve komentare