Valika Valika članak 18.02.2009.
Akcije

Kako se nosite sa stresom?

Stresu su najsklonije osobe koje ne znaju reći ne, koje teže savršenstvu ili koje uvijek očekuju najgore.

14 komentara do sada…

  1. fatma 18.02.09.12:07
    Akcije
    1 Znamo svi da smo svakodnevno izlozeni stresu, a stres donosi sa sobom jos niz pojava kao i depresiju.Nemojte odmah trcati ljekaru i traziti spas u tabletama.Ima i drugih nacina za ljecenje.Imala sam isti problem i uz pomoc prijateljice ja sam sama pobjedila i stres i depresiju.Fokusirala sam se na izradu puzzle slike.Sve dosada sto sam uradila poklanjala sam djecijim klinikama, rest hom, i time sam potpuno zadovoljna.nasla sam sebe u necemu sto volim.pozdrav fatma
  2. MiraLi 18.02.09.15:12 offline
    Akcije
    2 pomno sam pročitala , normalno , dosta uopćeno, ali opet svako od nas može se preispitati..
    -osobe koje imaju pomno isplaniran dan , 1/3 ostavite na neizbježne događaje…nema šanse… neki od nas rade na poslovima koji se mjesec-dva unaprijed moraju isplanirat..cijeli moj radni vijek , zna se, od 8- 13 jedan tip mog posla, na početku i kraju radnog dana drugi tip… promijeniti se ne može… cijeli moj posao vrti se oko kvaliteta-kvantiteta..ranije bilo je stresa…a kada je nestao , onog trenutka kda sam se prestala bojati što nosi sutra, a to je došlo onoga trenutka kada sam se na neki način osigurala za sutra.. – prioriteti..ovo je bitno …ali htjeli mi to priznati ili ne, sve pada u vodu kada nemaš posao, kada ne čekaš plaću… nekakva materijalna sigurnost dovodi do toga da tek kada razmišljamo i o drugim stvarima..u vrijeme besparice, krize, prioritet je posao..
    -osobe koje teže savršenstvu i prenos obveza na druge… ne vodi računa da veliki dio poslova je individualan, ja ako ne uradim svoj posao ,neće ga nitko drugi ne što ja to hoću , već što je to tako… moj posao ja radim , na drugoga ništa prenijeti ne mogu… – osobe koje očekuju samo najgore….. pesimizam , crnilo ubija… ja se ne volim druziti sa ljudima koji “kukaju” koji “po svemu pljuju”... otvorenost, smijeh ..pronalazak , otkrivanje stvari koji ti čine radost je ono što stres goni od sebe… kuhanje, objava recepata, tajne dobre fotke, odlazak na susrete, gledanje dobrog , laganog filma, putovanje to je ono čemu se radujem i to je ono što mi pomaže da na sve gledam za pozitivne….
    ali opet kažem sve to čovjek može ako ima nekakvu , materijalnu sigurnost , ako radi..ako nema posla..sve je ovo priča , a život je nešto drugo..
  3. danyland 18.02.09.16:34
    3 slažem se u potpunosti sa gospodjom Mirali…....................
  4. Pitija 18.02.09.21:24
    Akcije
    4 Ljepo je pročitati vaš članak o depresiji i hvala vam na poticaju i dobroj volj da pomognete ali MiraLi je zadnjoj rečenici svog komentara rekla sve…život je sve osim bajke..a bajke stvaramo sami ili dopuštamo drugima da nam ih pretvore u priče…
  5. ViA 18.02.09.23:59
    5 Ja sam, u poslednje vreme (nekih, možda mesec i nešto) baš pod stresom… Puno mi se toga izdešavalo, razočarali su me ljudi od kojih to nisam očekivala, plus, majka mi je u bolnici…
    Sve je to puno teže nego što sam ikada mogla da se nadam da jeste (a znala sam da do nekih stvari mora da dođe), tako da se stresa rešavam šetnjom… Razbistrim glavu i baš mi prija šetnja…
  6. gordana09 19.02.09.07:09
    Akcije
    6 gospodjo Valerije tekst je savrsen- ja smo mogu dodati jedno da svako od nas moze i mora kontrolisati sebe usmeravati sebe-ma voljeti sebe i sve ce biti ok, sve mudrosto ovog sveta sam naucila ali1kada kada sam 95 dobila multiple sklerozu -od tada dobro sve znam zato bih molimla sva drage dobre divne osobe da vole sve da vole svoje i da vole sebe jer mene je to kosatalo mnogo -nikad sebe nisam dovoljno volela-veliki pozdrav hvala ,gordana iz panceva
  7. zazu 19.02.09.19:37
    Akcije
    7 Mislim da tek upoznamo svoje granice kada nam se dogodi bolest ,smrt jer u tim trenucima čovjek stvarno shvati koliko je jak a ovo je drugo sve borba za život, surova istina da ili ne?
    Tek kad dođemo u neke godina znamo odrediti gdje su nam nekakve granice pod uvjetom da ostanemo zdravi i čiste glave.
    Nekome se stres nakuplja godinama, nastaju depresije ,nesanice , nezadovoljstvo ali i to se da pobijediti jer na kraju je sve u glavi i u psihi.Negdje sam pročitala da je osnov svake bolesti u psihi pa cure razmišljajte pozitivno
    i radujte se svakom danu, svakom osmijehu, svakom sunčanom danu i živite punim plućima jer nitko nezna što nas čeka….
  8. MiraLi 20.02.09.06:43 offline
    Akcije
    8 zazu , u potpunosti si u pravu… dok smo mladi, plovimo, planiramo , mozgamo , hoćemo ovo , ono , bez da se upitamo , da li možemo , treba li na to…. srljamo, gledamo na druge, ne mislimo na sebe, svi su nam važniji nego mi samo .. i onda dođu neke godine..kada skužiš , što je bitno ,a što ne…. bit je što ranije to skužiti..napraviti prioritete, uzivati i radovati se svakom danu jer u pravu si radovanje ne ostavljati za sutra, sutra je već kasno…
  9. Mema 20.02.09.09:31
    Akcije
    9 Jako dobar članak, dopunjen realnim i zrelim mislima naše MiraLi…...odlaskom u mirovinu stresa u pravilu nestaje…...no, život se mora nastaviti u laganom ritmu, iz dana u dan, uživajući u malim stvarima…...
  10. neja 20.02.09.14:15
    Akcije
    10 da mi je netko rekao da je ovaj moj posao toliko stresan..evo vam danas samo..trebala sam obaviti par poslića (laganih, taman po mjeri petka), kad stiže odgore depeša:-(( hitno odraditi neke stvari..jedva sam se stigla da izvinete popiš..i trči i radi skroz do sada..
    ali sam svejedno sretna osoba jer volim svoj posao, pa se nekako uspije iskompenzirati ..
    današnji način života uopće je strašno naporan, stalno se nekud trči i ne pamtim kada sam kući jurcala bez aktovke i barem tri vrećice uz nju..doma posla hoćeš-nećeš..
    ali zato imam svetu subotnju kavu sa curkama na osječkoj špici koju redovito odrađujemo i razmjenjujemo najnovije tračeve, imam predivne i prekrasne kumove kojima se može doći u bilo koje doba dana, ili ih samo nazvati i reći da je kava na stolu..
    a novaca bogo dragi, pa koliko ih imam toliko mi i fali..uvijek će mi za nešto trebati..i PPNJ je rekao”ljudskom srcu uvijek nešto treba, zadovoljno nikad nije, čim željenog cilja se dovreba, opet iz njeg sto mu želja klije”..
    nikad mi neće nedostajati osmjeha ako pomognem drugima i usrećim druge..to mi dođe u stvari kao antistres terapija..a trenutno mi je veeeeliko zadovoljstvo u nedjelju popiti kavu sa cool ženama u vinkovcima…
    kada se shvati da postoji princip zamjene – stres za antistres (bilo to pjevanje u kadi:-)), plesanje salse uz štednjak ili po hodniku-nebitno:-)), bilo to jednostavno običnom šetnjom) život postaje malo lakši i bez lupanja srca
  11. PetraAndreeva 28.02.09.16:22 offline
    Akcije
    11 Clanak o stresu i borba sa stresom nije lako napisati. Imate ograni4enja s broja slovima, ili ako ih nemate onda brinete o koncentraciju 4ita4a, te naravno da se na koncu svodi samo na kratak pregled nekih bitnijih 4injenica, kojih smo svi mi pro4itali, ovdje ili ondje. U svakom slu4aju, odli4an uvod za eventualnu diskusiju i razmjenu iskustva medju 4itatelima/4lanovima. 4itala sam puno stvari na ovoj temi i sli4ne ovoj, i znam da se i ne mora puno pro4itati da bi znao da je sve u psihi 4ovjeka. Ali na zalost, to nije dovoljno re4i, svatko od nas treba prona4i svoj na4in za borbu protiv stresa i depresije. I ma koliki bio stres na poslu (a bome, ima ga puno!!!) ne mogu a da se u potpunosti ne slozim sa zadnjom re4enicom g-dje Mirali (komentar br. 2), jer to je zaista teze izdrzati. Zalosno, jer kada 4ovjeku nije ispunjeno ono najosnovnije u zivotu, kada mora brinuti o opstanak, kada se ne osje4a vrijednim zvojim zivotom, onda se osoba i ne moze razvijati i sve je teze. Ne kazem da je dobro usporedjivati se i tje6iti se tom 4injenicom, samo zelim re4i da ponekad zaboravljamo da smo sretni onim 6to predstavljamo i s onim 6to imamo. I da, ponekad je jako te6ko slijediti neka uputstva protiv depresije, upravo kada si u takvoj nekoj fazi (ne mislim ovdje na te6ka stanja depresije, nego na ono 6to mi onako narodski zovimo depresijom) i smatram da je jedan od najboljih na4ina da prihvatimo neke zdrave navike i da od njih ne odustajemo. Ovo je klasika, ali to definitivno stoji: zdravi socijalni zivot (kavica s prijateljicom tu i tamo; poneki izlazak u pozori6te s muzem…), bar pje6a4enje ako ne intenzivnije vjezbe i puno zdravih obroka. Socijalni zivot stavljam prije svega, jer iz iskustva znam da se protiv depresijom ne mozete boriti ako ne praktikovate socijalni zivot, ma kolko se zdravo hranili i vjezbali. Pozdrav svima!!!
  12. Northie 20.03.09.11:55
    12 Bila sam osoba kao one pod broj 1, broj 2 i broj 4 i to sve dok nisam od stresa navukla boleštinu na grbači..Eh kada sam poslije dva burn-outa naučila reći NE, postalo je puno, puno bolje..stres otklanjam oslikavanjem staklarije i crtanjem, a odnedavno smo kući uveli “porodični dan”. To je isključivo nedjelja, mobiteli se isključuju i svake nedjelje se odlazi negdje na jednodnevni izlet i nikada na istu lokaciju :)). Puno bolje funkcioniram, ispunjena sam pozitivnom energijom, sretna sam i zadovoljna..Stres je jedno veoma neugodno psihičko stanje zbog kojeg veoma često posljedice snosi naše tijelo, odnosno organizam..Zato, što bi rekao jedan moj drug: samo opušteno, svega će biti, samo nas neće..:)
  13. zorica53 18.04.09.11:48
    Akcije
    13 Stres bilo kog oblika cini nas napetim, za otklanjanje napetosti pomaze dole navedena kupka:
    Kupka za nervnu napetost
    …kupka od gloga za ruke i noge
    Tri sake cvetova zakuvamo u dve litre vode, poklopiti i ostaviti da odstoji sat vremena
    Procedimo i koristimo dva puta dnevno kupku po deset minuta. …kupka od mesavine:gloga, maticnjaka, metvice I stolisnika
    Napravimo mesavinu po 60 grama ovih biljaka prejijemo sa pet litara kljucale vode
    Treba da odstoji jedan sat pa dodamo u vodu za kupanje
    Ovu kupku koristimo cetrnaest dana dva puta nedeljno po dvadeset minuta Masaza:
    Razredjenim vinskim I jabukovim sircetom masiramo telo svako vece pre spavanja.
  14. iskra14 24.05.09.04:35
    Akcije
    14 ja ne mogu da vjerujem koliko malo sam znala o stresu ,depresiji ili cak i panici dok se to meni nije dogodilo.
    Nisam znala sta se dogada i naravno zatrazila sam pomoc doktora i bila sokirana kada sam otkrila da sam na ivici da se izgubim i nemam izlaza nego pristupiti terapiji sa lijekovima i razgovorima sa psihijatrom.Moj zivot je zaista tuzna prica i dok sam se borila da prezivim nisam izgleda imala vremena da mislim o sebi i jednog dana kada sam pomislila da mogu mirno spavati jer sam postavila stvari na svoje mjesto…izgubila sam san…neprestano sam se borila da udahnem zrak duboko u pluca, neprestano sam se davila i zrakom i vodom i hranom. Onda su nastupile panike i tako u krug.Trebalo je zaista dugo vremena da ubijedim sebe da necu umrijeti od svih tih simptoma…okrenula sam novu stranicu i pocela novu bitku…otvoreno sam pocela pricati o tome sa poznanicima na poslu i bila sokirana koliko je ljudi oko mene koji prolaze kroz iste teskoce.Zajedno smo jaci ,ja ne koristim vise medicinu, naucila sam disati i u najkriticnijim situacijama i biti jaca od ove bolesti. Moramo prihvatiti da to nije samo ‘’stanje’‘nego bolest koja se moze lijeciti i pobijediti.