
Sve do dolaska u Ameriku nisam znala da orašasto voće može biti veliki neprijatelj. Orasi, lješnjaci, kikiriki, bademi, pinjoli, sastavni dio naših kolača i zdrava grickalica za mnoge predstavljaju smrtonosni otrov.
Kad sam prvi puta na oglasnoj ploči u školi moje djece pročitala da se unutar njenih zidova sprovodi tzv. "nut free policy", nisam imala pojma o čemu se radi. Slijedila su tjedna izvješća, koja roditelji primaju putem e-mailova i koja su također podsjećala da se u školu ne smije unositi orašasto voće, kao i ostala jela koja među svojim sastojcima imaju te slatke plodove. Nakon što sam se raspitala među iskusnijim roditeljima o čemu se zapravo radi, otkrili su mi da postoje djeca koja su na njih alergična, a pogotovo jedna curica u vrtiću. Djevojčici je dovoljno da u usta stavi bilo koju namirnicu s najmanjom količinom orašastog voća da doživi anafilaktički šok, od kojeg u nedostatku hitne i pravilne reakcije, može umrijeti. Roditelji su pozvani da o tome razgovaraju sa svojom djecom te da prije svega u njihove lunch boxove (torbe u kojima nose užinu i ručak) ne stavljaju ništa što sadrži orašasto voće. Dakle, nema pesta, ni Nutelle, ni pločica s mueslima i suhim voćem, ni većine keksa, kao ni krekera sa sjemenkama sezama, maka ili lana. Nema dijeljenja sendviča, kao ni razmjene ručkova.
Moja prva reakcija je bila "pa što ćemo im onda dati?", "pa zar svi moramo postiti zbog jednog djeteta?" I danas još uvijek crvenim kad se toga sjetim. Jedna pametna mama mi je mirno odgovorila "naravno, svi moramo učiniti sve kako bi se djevojčica osjećala sigurnom, to je pravo svakog djeteta". Naravno, pomislila sam, ta djevojčica je mogla biti moje dijete...
Alergija na orašasto voće jedna je od najopasnijih. Oko 3 milijuna Amerikanaca pati, a oko 100 godišnje zbog nje umre. Alergijsku reakciju može izazvati i najmanja količina alergena, kao što je na primjer korištenje istih lonaca i zdjela, neopranih ruku nakon dodira s orašastim voćem.
Najdraži sendvič malih Amerikanaca je "peanut butter-jelly", tj. toast kruh premazan maslacem od kikirikija i marmeladom. Može ga se naručiti i dobiti u svakom restoranu i hotelu. Stručnjaci tvrde da je upravo zbog trošenja velike količine proizvoda od orašastog voća alergija raširenija nego u ostalim dijelovima svijeta. To je razlogom da skoro svaka američka škola provodi "nut free policy" ili barem ima određenu prostoriju ili dio menze u koji ne smiju "ući" namirnice koje sadrže orašasto voće.
Kako bi bili sigurni da u određenom jelu, koje na prvi pogled nema veze s kikirikijem, orasima ili pinjolima, nema "opasnih" sastojaka, nije dovoljno pročitati etiketu sa sastojcima. Naime, često se orašasto voće nalazi u obliku masnoća. Kod stroge zabrane najbolje se obratiti specijalnim proizvođačima koji jamče da su njihovi proizvodi "nut free", ali koji se najčešće mogu nabaviti samo putem interneta. I koji su uvijek trostruko skuplji.
28 komentara do sada…
Sama sam alergična na sve orašaste plodove, jaja, svinjetinu, pelud, grinje. Vezano za to imam i atopijski dermatitis. Meni je to već normalno i nešto s čime živim cijeli život. Kad kažem ljudima koji to ne znaju šokiraju se i pitaju pa što ti jedeš uopće. A ja, meni se ne čini da sam pretjerano zakinuta za nešto. Danas je bar veliki izbor i proizvoda i recepata bez jaja i bez orašastih plodova. Odrasla sam i znam što smijem, a što trebam izbjegavati. Ali u svojih 22 godine sam imala puno incidenata vezanih uz alergije. Nisam jednom završila u bolnici na injekciji nakon što sam samo osjetila miris oraha (na njih je alergija najjača, ni u blizini ih ne smijem imati). Isto tako su roditelji u školu dolazili po mene jer su djeca u mojoj blizini jela smoki s kikirikijem. Ipak uz svu svoju pažnju nedavno sam samo stavila u usta jednu čokoladicu i u sekundi izbacila kad sam osjetila okus oraha. Odmah sam popila 2 tablete, ali tu patnju sljedeća 2 sata ne bih nikome poželjela. Kao da mi je netko nožem probadao prsni koš svakih 10 sekundi.
Što se proizvoda u trgovinama tiče i mene jako nerviraju čokolade i slični proizvodi na kojima piže MOŽE sadržavati tragove orašastih plodova. Takvih je većina.
A život s alergijom, ne razlikuje se od načina života ljudi koji ne pate od alergija samo zahtijeva malo pažnje. Kažem danas je lako, sama kuham sebi i svojima. I oni su se prilagodili meni, ne jedu orahe osim kad sam ja na putu (tad se izguštaju u baklavi
). S obzirom da danas toliko ljudi ima razne vrste alergija, i medicina je napredovala u tom području a i prehrambena industrija je lansirala mnoge proizvode namijenjene nama. No nerijetko mi mama prepriča kako su je ljudi gledali kad je mene vodila iz bolnice u bolnicu 90tih godina ne znajući kakvu to "bolest" ja imam.
Hvala na komentarima! Htjela bih samo dodati da mi nije bila namjera ocrniti orašasto voće, već samo spomenuti mnogima nepoznatu činjenicu da za nekoga znače "smrt"!