Smještena na jugu Afrike, Južnoafrička Republika graniči s Namibijom, Bocvanom, Zimbabveom, Mozambikom, Svazilandom i Lesotom, a obrubljuju je Atlanski i Indijski ocean. Proteže se na površini od 1 233 404 km2 na kojoj živi 46.9 milijuna stanovnika. U unutrašnjosti zemlje se rasprostire visoravan, a uzak obalni dio je nizinski. Južna Afrika pretežno je sušna s najvećom količinom padalina na istoku. Jugozapad zemlje odlikuje klima slična mediteranskoj. Više od 80% južnoafričkog teritorija je obradivo, a samo 12% čine poljoprivredne površine. Osnovne kulture su kukuruz, pšenica, proso, buča, mrkva, divlji špinat, slatki krumpir, krumpir i zelje. Uz povrće i žitarice, meso i riba imaju vrlo značajan udio u južnoafričkoj prehrani.
Južna Afrika je područje koje je čovjek nastanio vrlo rano, a fosilni su nalazi s južnoafričkog teritorija stari oko 3 milijuna godina. Prvi Južnoafrikanci bili su uglavnom lovci i sakupljači, a njihova hrana kornjače, rakovi, kokosi, sušeno meso, slatki krumpir, suho voće i drugo. Europska je emigracija započela sredinom 17. stoljeća, a prvo naselje su utemeljili Nizozemci 1652. godine. Dotada poljoprivredno, gospodarstvo Južne Afrike s otkrićem nalazišta dijamanata i zlata, dobilo je novi značaj. 1899. g. izbio je Burski rat, a 1902. godine Britanci odnose pobjedu.
Autohtona kuhinja obilovala je brojnim vrstama voća, orašastim plodovima, korjenastim povrćem, lišćem, divljim biljem i mesom divljači.
Rasni sukobi između bijele manjine i crne većine, isključivanje crnog stanovništa iz političkih procesa kulminirali su sve intenzivnijom rasnom segregacijom i 1948. g. aparthaidom. Jedan od vođa crnačkog otpora i politički zatvorenik iz tog vremena je i Nelson Mandela. 1991. godine su ukinuti rasni zakoni, a većina političkih zatvorenika oslobođena. Prvi višerasni izbori održani su 1994. godine, a Mandela je postao predsjednik. Iako vrlo perspektivna, danas se Južnoafrička Republika suočava s velikom stopom nezaposlenosti crnog stanovnika, siromaštvom, pandemijom AIDS-a i nasiljem.
Kao što je slučaj i s brojnim drugim zemljama, južnoafrička je kuhinja mješavina brojnih etničkih utjecaja i raznolikosti. Britanci, Nizozemci, Indijci, Porugalci, Nijemci i brojni drugi, uz brojna druga autohtona plemena, utjecali su na kuhinju Južne Afrike.
Autohtona kuhinja obilovala je brojnim vrstama voća, orašastim plodovima, korjenastim povrćem, lišćem, divljim biljem i mesom divljači. Pripitomljavanje stoke omogućilo je mliječne proizvode i konzumaciju mesa prema potrebi. Urbanizacija u 19. stoljeću sa sobom donosi i industrijski prerađene namirnice: bijelu rižu, šećer, pšenično brašno. Uz industrijski prerađene namirnice, južnoafričku kuhinju obogaćuju i uvezene namirnice i začini.
Današnja se moderna južnoafrička kulinarska fuzija temelji na piletini, češnjaku, muškatnom oraščiću, curryju, luku, chiliju, rajčici, limeti, bademima, đumbiru, jamu. Tu su i začini poput kumina, korijandara, tumerika, cimeta i drugih.
Naglasak je na mesnim specijalitetima. Tako je braai, nešto poput našeg roštilja, glavni društveni događaj vikenda i povod za okupljanje. Kaše od žitarica igraju važnu ulogu u južnoafričkoj kuhinji.
Izvrsno južnoafričko vino dobiva sve značajniju poziciju na karti svijeta, a najvinorodnija su dolinska područja Stellenbosch, Franschhoek, Paarl i Barrydale. Ističu se sorte Chardonnay, Sauvignon Blanc, Merlot, Shiraz, Semillon, Chenin Blanc, Pinot Noir, Cabernet Sauvignon i druge.
Avanturisti će boravak u Južnoafričkoj Republici iskoristiti i za kušanje nekih "egzotičnih jela": krokodilskog mesa, mesa impale, gusjenice, mopane crve, termite i brojne druge delicije. Gurmani će uživati i u sasvim uobičajenim škampima, kamenicama i ribljim specijalitetima, primjerice onih od ribe Genypterus capensis ili kingklipa.
3 komentara do sada…
Od ostalog, probala sam biltong i meni se sviđao za žvakanje umjesto grickalica. Ima ga u raznim kombinacijama – manje ili više suh, s paprom, manji ili veći komadi,...
Ali definitivni favorit su mi bile neke njihove okrugle zelene male tikve (gem squash) punjene graškom i sirom.