MurtilaFjora
Maaagiiiinjeeee!!!
Maginje, maginje, stigle su maginje, zimska radost svakoga djetinjastog sladokusnog uzmorca kojega ovi žarkobojni plodovi sjete vremena dok mu je mama još brisala nos. Uspomene iz djetinjstva ne bi navirale da smo ih jeli u kontinuitetu, nostalgija ne bi bila takva da smo ih imali uvijek, kao jabuke (ah, te jabuke, rajsko voće, a mi tako razmaženi...), al' što ćete, svako vrijeme nosi svoje, a ovo sadašnje više cijeni GMO voće nalik na jednojajčane blizance nego domaće plodove naše makije.
Da znate samo kakav je to bio gušt uspentrat se uz Kozjak iz Kaštel Sućurca prema Domu, a maginje, onako uz put, beruckaš i njumaš ravno s grma i pritom se više ni ne sjećaš da su tamo negdje iza tebe ostale cementare, pa dok ih žnjopaš, dok ti se tope u ustima, a svaka struna ti titra i ruka samo leti po još, ošine te misao koju znaš, ali ne želiš prihvatiti, stara uspomena na onaj dan kad si pretjerao u papanju malih crvenih plodova i kako te bolio trbuh, ali se sjetiš i bake koja je radila marmeladu i njezina okusa po ljetu u zimi, susjede koja je pravila vino i rođaka koji je pekao rakiju. I svoje bezbrižnosti. I još: kad nabereš plodova, makiji ukradeš i pokoju granu, a nju uz bobice krase i grozdovi cvjetića i aromatični zeleni listovi pa znaš da ćeš imati najljepši božićni ures i da ćeš pokoji komad božićnoga voća dati i susjedi i onoj drugoj baki.
Tako je bilo onda. A danas, jupiiiiii!!! Tko čeka, dočeka - stigle su!!! Mister PP ih kupio uz jutarnju kavu od barbe s modrom francuzicom i smeđim zgužvanim balonerom, platio deset kunića za mjericu od neka četiri decilitra i neka je!
Da ja nisam MurtilaFjora, nego dopisni član Encyclopedie Britannice, rekla bih da je maginja još nazivana i manjiga, magunja, prva, planika, gornik, medvjetka, medvjedica, medveđe grožđe, medveđi grozdić, medvjedovo uho, vučja jabuka, opernik i mlivnjak, da je plod primorske makije koji dozrijeva u kasnu jesen i zimu, da ima slatkast okus jer sadrži 16 posto fruktoze, a uz jedan posto jabučne kiseline u prezrelim se plodovima može naći i čak pet posto alkohola. Da, osim što veća količina pojedenih plodova može "malo udrit u glavu", mogu izazvati i probavne smetnje te da s papanjem maginja treba biti umjeren o čemu svjedoči i latinski naziv biljke Arbutus unedo, prema onoj Plinija Starijeg Unum tantum edo - Jedem samo jedan.
Da nisam MF, rekla bih i da je ovo ukusno voće bogato vitaminom C koji ostaje stabilno i u marmeladi pa se nekoć koristilo i za slatko voćno vino i mirisnu rakiju, a da su Korčulani od njega radili i brašno, a zaboravne domaćice bez lovora uz kuću maginjinim listovima začinjale umake i juhe.
Encyclopediji Britannici bih dopisno napisala i da se u našoj narodnoj medicini pripravlja čaj od sušenih listova koji liječi povećanu prostatu, mokraćne organe i šećernu bolest, zaustavlja proljev, ali u vrlo malim dozama jer zbog visokoga udjela taninske kiseline veća količina može izazvati gubitak apetita, mučninu pa i povraćanje.
Ali kako nisam dopisni član Encyclopedie Britannice, nego obična MurtilaFjora, MF, Murtača, Cvita ilitiga Kneginja, reći ću samo jupiiiiiiii, stigle su maginje!!!
© Podravka d.d. 2003.—2012.
42 komentara do sada…
I hvala NoLita sto si me uputila u ovome smjeru.
Drago mi je da sam naišla na taj koristan članak.