Nare je japanski izraz koji opisuje kvavlitetu materijala koji je uglačan i oštećan dugom upotrebom. Ovo oštećen je zemljopisno uvjetovana kategorije; oštećeni su samo iz naše europske perspektive, jer "nare" je u Japanu pozitivan aspekt materijala;
Nare je japanski izraz koji opisuje osobinu predmeta koji je uglačan i oštećan dugom upotrebom. Ovo oštećen je zemljopisno uvjetovana kategorije; oštećeni su samo iz naše europske perspektive, jer nare je u Japanu pozitivan aspekt materijala; često se predmeti proizvode sa tragovima upotrebe, tradicionalni japanci izbjegavaju stvari koje su sjajne. Sve mora sadržavati sjenu, dubinu; od tamne drvene posude za juhu do interijera doma ispunjenog blijedim svijetlom propuštenim kroz papirnate zidove. Zato su i strehe japanskih krovova toliko izbačene prema van; one rade duboku sjenu u kući, ali i oko kuće.
Toga se sjetim kada otvorim vrata pod dubokom strehom jedne provincijske benzinske stanice na cesti prema istoku. Čelični rukohvat za otvaranje vrata benzinske je istanjena desetljećima upotrebe. Desetljećima putnici, otvarajući vrata, na svojim dlanovima odnose atome metala sa tog rukohvata i on se prvo istanjio na tom mjestu, a poslije se stvorila udubina veličine dlana.
I mada uživam u tom "nareu", drugi aspekt ljepote me još jače privlači. To da je temperatura taljenja ovog metala u visokim pećima 1538 °C, ali da ga je usprkos tome moguće taliti i u hladovini jedne sjene i to sa samo 38 °C.
Točnije sa 37,8.
:(Još nema komentara