Izdržljivost – najpovoljnija dob za razvoj uz nekoliko trikova

Današnja su istraživanja dokazala da se s razvojem izdržljivosti može započeti već u dobi od 7 do 10 godina, a što nam omogućava poticanje dugotrajne, srednje teške tjelesne aktivnosti u djece kroz razne sprotske aktivnosti. Takve aktivnosti trebaju trajati 20 minuta ili više da bi imale željeni učinak.

U toj dobi, većina dječaka i djevojčica nisu još dovoljno stasali za srednje i dugoprugaške atletske discipline, kao što su npr. trčanje na 1500 m ili više, dugotrajna vožnja bicikla ili triatlon (koji je usput rečeno "mrkli mrak" op.a.), tako da su sportske igre dobar izbor.

Dugotrajan i intenzivan anaerobni rad nije preporučljiv bez nadzora kvalificiranog trenera.

Nije svaka izdržljivost ista, naravno, osnovna (tzv. bazična) izdržljivost, koju većina ljudi naziva i "kondicija", općenito podrazumijeva sposobnost kontinuiranog obavljanja dugotrajne tjelesne aktivnosti.

Postoje i specifični tipovi izdržljivosti, npr. brzinska izdržljivost, koja se kasnije nadograđuju na treninge bazične izdržljivosti. Ali, o tome ćemo ustanovi li se da je to malo čudo koje imate u kući, nevjerojatan sportski talent...

Izdržljivost se prema udjelu kisika dijeli na aerobnu i anaerobnu, a najbanalnije rečeno, razlika je u intenzitetu - brzo je hodanje za većinu odraslih osoba aerobna aktivnost, dok je već penjanje po stepenicama na više katove, za prosječnu odraslu osobu, nažalost, anaerobna aktivnost.

Granica prelaska iz aerobne zone u anaerobnu naziva se anaerobni prag.

Anaerobni prag ili kako znati da dijete ne pretjeruje?

Anaerobni je prag kod odraslih zdravih osoba otprilike 85% MHR (maximum hearth rate = maksimalni broj otkucaja srca u minuti). MHR se teoretski izračunava prema formuli:

MHR = 220 - godine života

Prema tome MHR 10-godišnjaka je 210 otkucaja u minuti. U slučaju da ste i sami
razmišljali pozabaviti se svojom kondicijom (što bi nas specijalno veselilo), sastavili smo slijedeću tablicu:

"Kvaka" je da otkucaji tijekom treninga trebaju biti između 60% i 80% MHR-a, odnosno da ne prelaze anaerobni prag.

Za 10-godišnjaka to bi bilo od 126 do 168 otkucaja u minuti. Iz priloženog je jasno da malo srce podnosi veći "broj okretaja" od odraslog.

Kako praktično razlikovati aerobni rad od anaerobnog?

Najjednostavniji je pokazatelj način disanja. Dok smo u aerobnoj zoni, obično možemo normalno razgovarati, čak i ako je disanje pojačano. U anaerobnoj je zoni disanje također pojačano, ali je intenzitet toliki da ne možemo razgovarati, bez dodatnog "uzimanja zraka".

Navedeni je način dijagnosticiranja primjenjiv i kod odraslih, pogotovo kod rekreativaca početnika koji nisu navikli na treninge.

Iako sumnjamo da ste se spremni samostalno upustiti u eksperimente s juniorovim ili vlastitim srčano-krvožilnim sustavom, ipak ćemo napomenuti da dugotrajan i intenzivan anaerobni rad nije preporučljiv bez nadzora kvalificiranog trenera, kako za odrasle, tako i za djecu.

Priprema za budućnost

Promjenjivi su uvjeti koje pružaju dinamične sportske igre idealni da se mališani pripreme za promjenjiv tempo života u odrasloj dobi. Kad odrastu, srčano-krvožilni sustav bit će spremniji za negativan stres, ukoliko su kao klinci bili izloženi pozitivnom stresu (npr. izbjegavanje lopte u "Graničaru" ili bježanje u igri "Lovice").

O. K. usvojeno je, ali ja nemam ideje...

Nema problema, mi imamo nekoliko! Primjeri prikladnih aktivnosti za razvoj izdržljivosti su:

• badminton - idealan za izlet ili nedjeljno poslijepodne,
• obiteljska odbojka 2 na 2 - oba roditelja i dvoje djece (ako imate jedno, povedite njegova vršnjaka),
• vožnja na rolama, skateboardu ili biciklu - jasno, uz odgovarajuću zaštitnu opremu,
• planinarenje - ne zaboravite povesti psa i ponijeti vrećicu za otpad!

Savjet na kraju: uvijek sa sobom imajte svježu vodu i višeslojnu odjeću.

Sretno stjecanje kondicije!