Hidroterapija

Da bi bila "priznata" kao ljekovita - voda, treba imati više od 1 g otopljenih tvari u litri, a ako je za kupanje, treba biti još i prirodno topla.

U dijelu Dalmacije vlada kao beton čvrsto uvjerenje da u ožujku pušu tri jake bure koje traju tri dana, a počinju 7., 17. i 27. u mjesecu.. Kad bura zapuše 23., kažu da je to ona od 27., ali je uranila četiri dana.

Ako pak pođete u meteorološku stanicu, gdje su sve bure zapisane, i pratite događanja u ožujku kroz desetljeća, vidjet ćete da tu nema nikakvih pravila. Jedino što ćete doznati je da u to doba godine često puše bura.

Malo povijesti

Slično je i s hidroterapijom, baneoterapijom, terapijom peloidima (blatom), ili kako već sve ne nazivamo liječenje u toplicama, gdje se voda upotrebljava kao izvor zdravlja, bilo da je pijemo ili se u njoj kupamo. Nekako se očekuje od tople vode da liječi, a naročito ako još i izvire topla. Ako ima malo neobičan okus, onda sigurno i piće donosi zdravlje. To nije samo naše vjerovanje, već su u to vjerovali i ljudi još u starom vijeku, pa su gradili toplice uz tople izvore.
Turske banje predstavljaju bitan dio osmanlijske kulture.

Po novčićima, koji su pronađeni u tim starim kupalištima, možemo izračunati koliko su ih godina posjećivali bolesni, ili oni koji su odlazili tamo kako bi spriječili bolest ili se pomladili. U starom Rimu, pored privatnih kupališta bogatijih, postojala su i ona javna za manje bogate, koja su se postepeno pretvarala u centre društvenog, malo raskalašenog života, te konačno orgija. Zbog njih su ljudi iz ranog srednjeg vijeka, a dijelom i zbog zaraznih bolesti za koje se vjerovalo da se šire iz tih mjesta užitaka, uglavnom zabranili tu vrstu provoda. (U znak vjere i poniznosti, ljudi su pokušavali što duže izdržati bez kupanja).

Novi vijek je te ustanove opet oživio, dajući im sve veću važnost, bilo u medicinskom, bilo u kulturno-društvenom pogledu. Ne zaboravimo ni turske banje kao bitan dio osmanlijske kulture. Iako su se već i ranije pisali traktati o tom načinu liječenja, tek zadnja tri stoljeća toplice su potpale pod strožu kontrolu medicine. Među liječnicima u tim centrima bilo je i izvrsnih poznavatelja uglavnom problema reumatizma, pa su neki od njih ostavili značajan trag u medicinskoj literaturi.

Ljekovita voda

Voda, da bi bila "priznata" kao ljekovita, treba imati više od 1 g otopljenih djelatnih tvari u litri, a ako je za kupanje, treba biti još i prirodno topla. Razni sastojci, kao što su natrijeve i kalcijeve soli, sulfati, soli željeza, bakra, kobalta, mangana, magnezija, arsena, osiguravali su tim vodama posebna ljekovita djelovanja kod različitih bolesti, a sadržaj ugljičnog dioksida, koji je stvarao mejhuriće, bio je osobito cijenjen.

Izvori tople vode, sa svojim blagotvornim učinkom, bili su središta oko kojih je u starom Rimu počinjao društveni život. U Europi i Americi ljudi su se u lječilištima počeli okupljati zadnjih nekoliko stoljeća, kako bi proveli ugodne trenutke u uvjerenju da se liječe i pomlađuju.

U zadnjih nekoliko stotina godina oko termalnih voda počeli su se graditi ugodni hoteli i uređivati lijepi parkovi (što je bio osobito važan sastavni dio lječilišta). Gosti, koji su njima šetali uz popodnevnu muziku, međusobno su si došaptavali: ''Ovo je Goethe, ovo Beethoven, ovo kraljičina sestra'', kada bi te ljude sretali. Usput bi pili vodu dosta neutralnog okusa, i već zbog toga više mokrili i češće imali stolicu. Ljudi su imali osjećaj da se pročišćavaju, i osjećali bi se drugačije nego kod liječenja u bolnicama.

Ipak, neke se činjenice ne mogu zanemariti. Nakon kupki i pijenja tekućina iz izvora, da li zbog topline vode ili zbog nekih njenih mineralnih sastojaka, nakon 5-7 dana nastala bi reakcija, odnosno pojačanje smetnji zbog kojih su ljudi došli u toplice (većinom bolovi u zglobovima). Povisila bi se i sedimentacija eritrocita, i to bi bio jedini objektivni znak da toplice djeluju. Do dvadesetog dana boravka, koliko bi kura i trajala, ti bi bolovi nestajali.

Voda djeluje i zbog svojstva uzgona (uronjeno tijelo u vodu teži onoliko manje koliko je vode istisnulo). Tijelo bi postalo lakše, bolovi kod kretanja i oslanjanja su se smanjili, pa su i kretnje bile olakšane. I to je jedno od blagotvornih djelovanja uranjanja tijela u vodu. To je, uz ostalu fizikalnu terapiju i medicinsku gimnastiku, pridonosilo djelotvornosti liječenja.

Hidorterapija - da ili ne

Vrlo je teško provesti točna medicinska ispitivanja koliko su toplice uistinu djelotvorne. Ako želimo usporediti dvije grupe (jednu, u kojoj bi provodili hidroterapiju, i drugu, u kojoj ju ne bi provodili ili bi koristili drugačiji tip liječenja), te dvije grupe u startu moraju biti jednake. To je u uvjetima banjskog liječenja gotovo nemoguće postići, jer su smetnje onih koji dolaze na liječenje mnogobrojne, dijagnoze vrlo različite, a dodatna psihička poboljšanja, koja nastaju djelovanjem okruženja u tim liječilištima, gotovo je nemoguće isključiti.

Pođite u toplice i vidjet ćete koliko ćete se bolje osjećati nakon kure, bez obzira na dosta nepouzdane podatke iz medicinske literature.

Bolovi kod reumatskih bolesnika dolaze i uslijed grčenja mišića oko bolesnih zglobova. Ako ti grčevi toplinom popuste, bolovi se smanjuju bez obzira na to jesu li nastali neki zdravstveni pomaci na bolesnim zglobovima. Ipak, neka dobro vođena ispitivanja govore da su postignuti sigurni rezultati kod jedne od reumatičnih bolesti kralježnice, takozvane Bechterewljeve bolesti, no ta su poboljšanja trajala najviše devet mjeseci. Možda ona djeluju i kod nekih drugih reumatskih bolesti.

Još jedna pojava pridonijela je dobrom glasu pojedinih prirodnih termalnih kupališta. U prvim sam godinama svog rada susretao priličan broj trovanja olovom, a znatno više bilo ih je u prijašnje vrijeme, kada su olovni predmeti mnogo više dolazili u doticaj s vodom koja se pila (posuđe, vodovodne cijevi, kozmetički preparati, a i otrovanja na nekim radnim mjestima). Kod najteže otrovanih nastajale bi klijenuti, prvenstveno gornjih ekstremiteta, tj. ruku. Dugo zadržavanje u banjama, uživanje većih količina vode (u kojoj bi bilo i kalcija, koji pomaže u izbacivanju nakupljenog olova iz organizma), isključivanje iz sredine s velikim količinama olova, dovodilo bi do nestanka klijenuti, a bolesnik bi postao pokretan. Mnoge su banje na svojim popisima imale takve slučajeve, a njima su povećavale svoju popularnost.

Savjet umjesto zaključka

Privrženost saunama dolazi iz Finske. Iako izmjena suhih i vlažnih visokih temperatura sa hladnijima može biti vrlo ugodna, medicina, osim užitka, nije pronašla neke osobite zdravstvene prednosti tih postupaka. Ona se više bavila pitanjem mogu li teški srčani i drugi teži bolesnici od njih imati kakve štete. Ustanovilo se da su ti užici dozvoljeni i kod dosta ozbiljnih stanja, pa se uvriježilo mišljenje da će onaj koji može ući u saunu, iz nje moći i izaći.

Ako dođete živjeti u Dalmaciju gdje vjeruju u redovite bure, već nakon druge godine počet ćete se pitati kako to da je zakasnila druga bura u ožujku, bez obzira što vam govorili iz Meteorološkog zavoda. Pođite u toplice i vidjet ćete koliko ćete se bolje osjećati nakon kure, bez obzira na dosta nepouzdane podatke iz medicinske literature.

U bivšem Sovjetskom Savezu su svojedobno radiju Erivan postavili pitanje može li doći do proleterske revolucije u visoko razvijenim i industrijaliziranim zapadnim demokracijama. Odgovor je glasio: "U principu da, ali bila bi šteta".

Isti ćete odgovor dobiti pitate li mene da li je moguće da liječenje u toplicama objektivno gotovo ništa ne pridonosi medicinskom liječenju.

Autor: Mirko Dubravčić, dr. med.

Osim rada na općoj internoj medicini na Internom odjelu, radi i na medicinskoj onkologiji u Centru za tumore splitske bolnice. Od 1980. godine počinje se profesionalno zanimati i baviti dijetetikom.