Moj profil

Grad na zrnu soli II

Često čitam u novinama i na internetu razne članke o (do)sadašnjoj vlasti u Tuzli, na koju se svaljuje svakojakih negativnosti. Nemam argumente protiv toga, pišem ono što vidim i osjećam.

 Deset dana sudjelovala sam na uličnoj prodaji rukotvorina. Deset dana od ujutro u 10 sati do navečer u 22 sata. Dobro, nije to bilo svakodnevno dežuranje pored štanda, sve zahvaljujući “cimerkama” u “kućici” (šatoru).

Prijavila sam se, poslije dugo promašenih događanja u Tuzli na jedan ovakav događaj. Bilo je upitno hoće li u šemu upasti osobe starije od 35 godina, jer se planiralo otvoriti Art market u sklopu Kaleidoskopa – stvaralaštvo mladih.

Upali smo i mi +35 i mnogo više 😁 . Moje se rukotvorine svele na kućice od medenjaka i oslikane medenjake, nešto keksića iz kućne radionice, jer sam htjela osjetiti i doživjeti moj grad na taj način. Nisam ostvarila neku materijalnu korist iz toga, možda tek toliko da pokrijem troškove materijala. Čak ni moj trud uložen u pripremu i svo vrijeme trajanja “sajma” nije uračunat u to.

No prije svega osjetila sam puls grada iz druge perspektive. Moj grad živi. Tako nešto nisam mogla opaziti u svakodnevnim vožnjama u nabavke, ili bilo kojim drugim povodom, osim saobraćajne gužve i vječitog pitanja; radi li itko, kad su svi na točkovima. Svi? Tako je izgledalo i izgleda.

Ljeti se u grad slijeva veliki dio stanovništva i okolnih mjesta radi popularnih nam slanih Panonskih jezera, na kojima se u dane vikenda može izbrojati čak i po 15-16.000 posjetilaca. Predvečer, kad sa kupanja u našem slanom moru usred grada krenu kući, prolaze kraj tezgi, razgledaju i kupuju šta im se dopadne ili šta im treba ... možda ni ne treba, ali eto kupe nešto.

Mali tekst koji opisuje sliku

Od ponude na tezgama (bila sam jedina sa kolačima) bilo je meda, čajeva, raznih pripravaka na bazi meda, dekupaž upotrebnih i ukrasnih predmeta, nakita ručno rađenog, glinenih posuda za domaćinstvo (dagare) , vezenih i heklanih stvari, platnenih torbi, dječije heklane robe. Za neki drugi sajam sličnog karaktera, možda spremim još nešto ili posve nešto drugo bez kolača :D.

Na štand sam došla prvi dan otvaranja Art marketa po prethodnim uputama pristiglim na mail, potražila osobu koju su mi preporučili, pokazala mi je u kojoj sam grupi i prilazim ženama, koje već uveliko raspremaju svoje stvari. Pokažu mi na slobodna mjesta da biram. Svejedno mi je i pokušavam skužit kako i šta da radim. Prvo što vidim je to da nemam čime prekrit drvenu ploču. Odmah mi nude svoje iz kofera. Pokrijem oko metar prostora, ali kad sam sve postavila izgledalo je smiješno malo na tome 😁 . Poslije sam donosila još kolača i medenjaka, jer se nešto ipak prodavalo. U ponudi na mojoj tezgi postavila sam i neke slike enkaustike, prilazili su ljudi, gledali i odlazili. Vidjela sam šta se traži, šta je zanimljivo, pa ću se pokušati uklopiti drugi put. Najveći problem mi je isprva pravila fontana ispred nas 😁 , neprestano mijenja visinu protoka vode, šššššššššušti nemilosrdno i izaziva nelagodu. Poslije sam se navikla, a i upoznala cure u kafiću prekoputa, koje sam častila kolačima i bez griže savjesti išla u njihov WC 😁 (uredno je i čisto).

Mali tekst koji opisuje sliku

Pošto sam smjestila moje medenjake i kućice, krenula sam u obilazak ostalih štandova, sa fotićem naravno i cool press karticom, jer nam obećane nisu donijeli, a slike su nam tražili kod prijava. Tako me nisu odbili, kad sam pitala mogu li ih uslikat :D.  Kod termina održavanja samog događaja bilo je malo promjena, prvobitno dogovoreno za početak na 23.08., a onda su pomjerili na 19.08 kako bi se duže moglo trgovat.

Bit ovih deset dana za mene je ta, da sam doživjela jedno novo iskustvo, sa osobama koje sam prvi puta u životu tu upoznala i s kojima sam provodila vrijeme u upoznavanju, pričama iz naših života, poslu koji rade, drugim ljudima koje susreću. Posebno me je veselilo što sam u večernjim gužvama na Trgu Slobode imala priliku čuti mišljenja ljudi iz Osijeka, Sarajeva, Bara (C.Gora) i mnogih drugih, o tome da nam je grad divan. Neki su prvi puta tu, neki dolaze jer im se prošli puta dopalo. Grad je posebno bio živ uvečer i do naših 22 sata, kad smo zatvarali tezge, a još uvijek su ljudi prilazili pogledat izloženo i ponešto kupit.

Bilo je i veselih dogodovština sa jednim parom iz Turske. Muškarac je poneku riječ znao bosanski, žena ne, ali sporazumijevali smo se nekako, naročito jedna vesela ženica. Ispostavilo se kad su drugi dan došli sa njegovim bratom i sestrom, da se lako mogu ispričati na njemačkom, pa je on poslije tražio i da se slikaju s njom, a svima nama za štandom dao je ime TETKA ... Ona je bila diskont tetka, žena sa medom je bila relaks tetka (samo sjedi i jede), a prijateljica koja je neprestano slikala mobitelom bila je media tetka.

Elem sve smo neke tetke 😁 .

Čuli smo i još turista, koji pričaju turski, ruski, poljski, italijanski ... Nevjerovatno. Kad sjedim u svojoj sobi pred televizorom ili kompjuterom ne mogu to vidjeti. Stvarno je bilo divno iskustvo za mene osjetiti to iz prve ruke.

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.