MammaMia2
Priznajem, danas se veselim večernjoj gozbi. U restoranu naših hrvatskih prijatelja na jelovniku je danas morska riba i blitva s krumpirom. U ostalim restoranima i domovima na jugu Njemačke će danas prevladavati špecle sa sirom, tradicionalno jelo Čiste srijede, a meni je drag današnji bijeg prema mome jugu. I sve razmišljam kako bi uz to zanosno jelo prijala čaša bijeloga vina...a onda se sjetim, eh ti, pa danas je početak Korizme, Gospodin je doduše uzeo taj grožđani sok pod svoje okrilje, ali čaša bijeloga vina uz ribu i blitvu više uistinu nije simbol odricanja.
Stara tradicija Crkve kaže: jednom do sita, dvaput malo. Tako je moj doručak danas bio zastupljen kruhom, maslacem i kavom. Nekoliko sam trenutaka razmišljala ne bi li bilo bolje danas izostaviti i kavu koju toliko volim, ali sam se sjetila kakvog sam raspoloženja i kakvu glavobolju imam kad je ne pijem, pa sam iz milosti prema svojim bližnjima ipak brzo odbacila tu misao. Neka danas vlada srce, a ne mrzovoljno tijelo.
I ja sam među onima koji su Korizmu odlučili provesti s osobitim namjerama. Ali ove godine se neću ničega opipljivog odreći, već ću nešto dodati. Vremenu odricanja ću pridodati još obilja. Sjećam se sa smiješkom i odmahujući glavom kako sam nekada kao tinejdžerka provodila svoje Korizme: jedne sam se godine odrekla slatkiša, druge televizije (e to je bilo teško budući da se moji ukućani toga nisu bili odrekli!), treće šminkanja. Šminkanje možda zvuči najsmješnije od svega, ali u onoj dobi između 13 i 18 odreći se ruževa, maskare, sjenila i kompanije prilično je velik i mukotrpan podvig. Zato sam, sjećam se i smijem još više, na bdijenju Uskrsne noći došla upakirana u cijeli sadržaj svoje kozmetičke torbice, svijetleći poput svježe uskrsne svijeće kraj oltara. Vraćam se u ovogodišnju Korizmu i njoj pridodajem čitanje i razmatranje psalama. Svaki dan jedan, kao otvaranje prozorčića na adventskom kalendaru, jedan po jedan, a onda nagrada - Božić! Tako neka bude i ove godine prije Uskrsa, jedan po jedan psalam, i onda nagrada - vječna radost! Korizma nije vrijeme odricanja, nego mi se čini da je više vrijeme unutarnjeg obilja, onog tihog. Dok se priroda budi i raznosi sjevernom polutkom proljeće i boje i mirise, i mi putujemo prema unutarnjem proljeću. I gostimo se neprolaznim dobrima.
Tako neka bude.
© Podravka d.d. 2003.—2012.
7 komentara do sada…
Dobrodošla natrag
...
Moj sinčić se u vrijeme Korizme rado odrekne supe!! Šalu na stranu ,isto mislim da Korizma nije samo vrijeme odricanja,ja je opet vidim kao odricanje u nečiju korist,i tako planiram provesti i ovu Korizmu.
Tako neka bude, amen....Baš bih mogla otvoriti i ja Sveto Pismo i podsjetiti se na neke psalme, stvarno ih ima divnih....
hvala vam: Branka, 14minx, Karamelice
upravo danas, dok su djeca spavala, počela sam intezivno razmišljati o korizni, odricanjima i tim običajima. dugo sam ispunjala svoje srce zahvalnošću.. svakakvom, za male, velike, dobre i loše stvari.. kad živiš sa zahvalnim srcem, u njega ne može ući strah, nesataje krivnja, postoji samo spokoj i ljubav, oprost i razumijevanje. za mene je to najvažnije. možda se ne mogu odreći puno toga, ali mogu, mogu davati. dajemo ono što smo odlučili, a primamo ono što smo dali. stoga zaključih danas, da sama odlučujem što u životu primam. to je jednostavno, radujem se zbog toga... to je moj današnji psalam. psalmi su u biti najveće pjesme zuahvalnice, ako pogledaš.. i sve sjedne na mjesto. tako neka bude! i bogu hvala!
predivno napisano...odricanje nama smisla ako slinimo za svom hranom koju ugledamo i ako nemamo unutarnji mir...nisam protiv odricanja i pokore, ali mislim da su neke sasvim besmislene, npr. ima slučajeva koji cijelu korizmu poste samo o kruhu i vodi...uništavaju se, a nisu ni svjesni koliko Isus malo od nas traži...zato trebamo cijelu korizmu pripremati svoje srce i širom ga otvoriti da Spasitelj uđe u čisto srce...mislim da nam je to velika pokora koja usput nosi i puno odricanja...
Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu, ispuni Višnjemu zavjete svoje! I zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti!