Osjet okusa omogućuje nam da prepoznamo gorke tvari u hrani, ali geni su odgovorni što se receptori gorkog okusa razlikuju kod svakog od nas.
- Objavljeno:
- 08.06.2007.
Prema novom istraživanju eksperta s Monell Chemical Senses Center, razlog zbog kojeg volimo ili ne volimo neko povrće nije puka razmaženost, već je puno dublji i leži u našim genima.
Znanstvenici već duže vrijeme pretpostavljaju da su se receptori za gorak okus evolucijom razvili kao obrambeni mehanizam koji ima zadaću da zaštiti naše tijelo od potencijalno opasnih ili otrovnih tvari koje su prirodno prisutne u nekim biljkama. Istraživanje objavljeno u časopisu Current Biology prvi je rad koji dokazuje ovu hipotezu. Pokazalo se da su geni ti koji oblikuju "osjetljivost" receptora za gorko kod svakog čovjeka. S tim receptorima prepoznajemo i glukozinolate, tvari koje jelu daju posebnu aromu i jedinstveni, jači (gorči) okus, a mogu se naći u povrću, npr. brokuli, potočarki, kelju, repi, korabi, kupusu, kineskom kupusu. Koncentracija glukozinolata se povećava sa zrelošću povrća. Određena istraživanja pokazuju da glukozinolati imaju potencijalna antitumorska svojstva, ali mogu i inhibirati unos joda te time sniziti razinu tiroidnih hormona. Sposobnost prepoznavanja i izbjegavanja glukozinolata koji se prirodno pojavljuje u namirnicama prednost je za ljude koji pate od slabijeg rada štitne žlijezde, a u prošlosti se jače razvila kod ljudi koji su živjeli u područjima s niskom koncentracijom joda (područja daleko od mora). Rezultati spomenutog istraživanja pokazuju da danas, ovisno o genetskoj strukturi pojedinca, većina ljudi iz industrijaliziranih zemalja ipak može i treba slobodno uživati u povrću koje osim što sadrži brojne vitamine i minerale, sadrži i važne antitumorske sastojke.
Detaljno poznavanje mehanizama kako pojedini sastojci hrane utječu na osjet okusa, važno je za razvoj znanosti o prehrani općenito. Ovakva i slična istraživanja također mogu pomoći objasniti zašto neka djeca ili odrasli odbijaju jesti određene namirnice, a i pomaže nam kako bismo bolje razumjeli probleme s hranjenjem kod djece kao i probleme s prekomjernom težinom kod nekih ljudi.
Izvor: nutraingredients.com
Tagovi ( Što su tagovi? )
Tagiranje sadržaja jedna je od mnogih privilegija registriranih korisnika coolinarika kluba. Registrirajte se, pa da počnemo!
13 komentara
Komentiranje je jedna od mnogih privilegija registriranih posjetioca. Registrirajte se, besplatno je!

![[REGISTRIRAJ SE]](/css/cssimg/buttons/registriraj_se.gif)

Re: Geni diktiraju ljubav prema povrću!
| #1Re: Geni diktiraju ljubav prema povrću!
| #2Re: Geni diktiraju ljubav prema povrću!
| #3Re: Geni diktiraju ljubav prema povrću!
| #4Re: Geni diktiraju ljubav prema povrću!
| #5Re: Geni diktiraju ljubav prema povrću!
| #6moj muz i ja obozavamo sve voce i povrce,a sin od povrca :krumpir,grah grasak,mahune,krastavce
voce:banane i grozde
pa vas ja pitam-gdje su tu geni
Re: Geni diktiraju ljubav prema povrću!
| #7Re: Geni diktiraju ljubav prema povrću!
| #8Re: Geni diktiraju ljubav prema povrću!
| #9Moja prehrana se uglavnom bazira na povrću i voću, tako da si baš i ne mogu priuštiti da budem izbirljiva. Povrće bih mogla svrstati u 3 grupe. U prvoj je ono koje obožavam: krumpir, grah i krastavce.
U drugoj grupi bi bilo povrće koje nikako ne volim, a to su mrkva i sve vrste zelene salate. Činjenica je da to ne volim, ali ne da mi se uvijek iz svakog jela vaditi mrkvu van pa ju eto pojedem, iako mi se ne sviđa. Jedino se zelena salata nikad ne nađe na mom tanjuru. Najbolje su mi one dijete koje kažu: za ručak možete pojesti zelene salate koliko hoćete – Hvala, ali ne dolazi u obzir. A moji ukućani se doslovno dave u zelenoj salati.
A u trećoj grupi su sve ove druge vrste povrća: kelj, patliđan, blitva, rajčica, prokulica, mahune, poriluk… – to je također povrće koje definitivno ne obožavam, ali se u mojoj kući jede praktički svakodnevno, a odmalena su me učili da ne smijem biti izbirljiva, pa ga eto, jedem i ne dramim oko toga.
Što se voća tiče, obožavam tropsko voće, a volim i ostale vrste; osim jabuka, naranči i šljiva – ali budući da nisam izbirljiva i njih jedem u umjerenim količinama. Jedino voće koje nikako ne volim i nisam ga stavila u usta više od 20 godina, je grožđe. To mi je uvijek bilo užasno: izvana ima onu tvrdu “kožu” iznutra je ljigavo, (ne znam to drukčije objasniti), a u sredini još ima i koštice – užas.
A kod mene u kući svi ostali obožavaju grožđe. Ne znam koliko geni imaju veze s tim.
Re: Geni diktiraju ljubav prema povrću!
| #10on je samo gledao kad su ukučani to jeli a siromašni.Ujedno imala sam muke skuhati juhu bes grincajg je mu sve mirišalo na zemlju.Smijem se pomaknut s teme Ja i moja kćerka ne jedemo Sir a druga jaje.O tome ču negdje drugdje.
Re: Geni diktiraju ljubav prema povrću!
| #11Re: Geni diktiraju ljubav prema povrću!
| #12Re: Geni diktiraju ljubav prema povrću!
| #13Ja sam tu crna ovca sto se povrca tice.