1
Do pre godinu i po dana nisam ni pomislila da cu ikada uzeti digitalni aparat u ruke a kamoli da ostavim fotografije u svoj file na compu, sada je vec druga prica, preko 3000 slika i gde god podjem, ide i fotic. Volim da vidim slike nasih clanova, jer za te slike je upotrebljeno puno truda i ljubavi. Volim da ostavim i svoje.Hvala ti Tracy na ovom finom clanku, mnoge od nas se ovde prepoznaju.
2
Od kad sam otkrila našu cooliku i ja se mogu ubrojati u tu kategoriju:) Ne samo što slikam ono skuhano doma nego i na sve izlete nosim fotić i to ne da bi slikala spomenike, prirodu i sve ono što turisti i inače slikaju!Moj je fotić stalno u nekim tanjurima,šalicama il zdjelicama!
3
Hahaha, mislim da se prepoznajem u ovome članku! Ponekad se desi da kuham nešto sasvim obično i oku nezanimljivo samo da sebe spriječim da uzmem fotić u ruke :) Iako, priznajem, i tad dolazim u iskušenje… A onda, baš u tim trenucima, mlađi sin, s punom žlicom u ustima, odjednom vikne “Mama! Zaboravila si slikati!” i već ustaje da krene po fotić... Mislim da sam zrela za liječenje od ovisnosti…
Odlično napisano!
4
hahahaha! ja se baš trudim da do toga ne dođe :) a “ovisnice” se prepoznaju po savršenim fotografijama. koliko daš toliko ćeš i dobiti! ili trud (ovisnost) se isplati.
5
Jako mi se dopao članak, puno za mene novih i zanimljivih stvari. Moja prva fotka jela bila je za coolinariku. Pomalo počelo mi se sve više i više sviđati. Sada moj muž u šali me pita -”da li ti kuhaš za mene ili za kulinariku ? ”. Zna da nema jela dok ne oslikam. Trudim se sada napraviti oslikati jelo prije nego što dođe na ručak. Ali stvarno je zaaarazno .U fazi sam nabavka boljeg aparata zbog krajolika, portreta… hi ,hi .Sama sebe “farbam”.
6
I ja se prepoznala u ovom članku, mislim da smo svi ovdje pomalo postali ovisni o fotkanju hrane :) Mojima doma to nekad ide na živce pa fotkam kad sam sama, uglavnom :D ja sam i prije voljela fotografirati, ali nikad mi nije palo na pamet da ću to činiti s hranom :)
7
fotkanje hrane mi je postalo najvažnija stvar pored kuhanja hrane. bez kompleksa moram priznati to.. ako sam ovisna i jesam! i nije neka grozna ovisnost, no moj suprug izjavljuje, :” ja nisam još ništa pojeo što ti nisi ufotkala” ili pol neta zna što ja imam za ručak.. i slično, ma nije me briga što on priča… meni to čini zadovoljstvo i dok god je tako, to je ok… i zato mi drago što još imam prostora za napredovanje :)))). drago mi je što nisam jedina i samnom je sve u redu :DDD
8
Da je na ovom sajtu fotografija vazna stvar, to stoji.
Ali da je presudna u mom odabiru hrane, nije!!!!!
Volim pogledati dobru fotku hrane, koja isto tako moze biti los putokaz u sam uvod u recept..:)
Prekrasnih sam recepata ovdje nasla i vidjela, koji imaju losu slicicu ili je uopce ni nema…I dva istovjetna recepta…:))
Vjerovatno prepisanih sa internet stranice ili tjednih zenskih novina.
Jedan od izuzetne ” Fotkalice” koja raspamecuje svojim slikama, i ostavlja nas bez daha…Povrsno objasnjen postupak i konacni uradak ne tako primamljiv, mada sam skoro pala sa stolice, kad sam vidjela sliku….
I druga korisnica, koja je vjerovatno slikala mobitelom, slika lose kvalitete, ali je recept precizno docaran, u koracima rada, i krajnji rezultat, vrlo precizan, pedantan i zadovoljavajuci…
Pobrale su svaka svoje ocijene…:))
Trudim se da mi slike hrane budu ocite, da se na njima jasno vidi, sta je u stvari “On the table” , naravno da cu ukrasiti koliko trenutno imam vremena, ali fotografija sigurno nece biti presudna u odabiru jela…:))
9
hvala Tracy na ovm divnom clanku.lepo je pored recepta videti sliku, na njoj se moze videti inesto vise sto se nemoze opisati kroz recept, ali…nemora se bas toliko preterivati. ja neznam ubacivati slike uz recept, da budem 100% iskrena tek se jedva snalazim na kompjuteru strasno malo znam sta sve ovaj savrsena masina moze da uradi. zao mi je zbog slika uz recept i ona je deo recepta. Tajana je isto lepo objasnila da ni slike nisu merilo da li je hrana po receptu bas dobra i ukusna. i ja sam kao ona imala prilike da isprobam recept uz lepu sliku jela, pa da se razocaram. cak sam pokusala jos jednom misleci da sam ja nesto pogresila, al bilo je isto kao prvi put. zajedno s hranom i recept je zavrsio u smecu. recept je recept, slika je slika.
10
Prije bih rekla da se u ovom slučaju radi o pomodarstvu nego li o ovisnosti, to mi se nekako čini – preteškom dijagnozom. Volim, a to sam voljela i nekadašnjim fotoaparatima (čak su mi fotke na mojoj staroj Laici bile najljepše, one crno bijele gdje se udaljenost još mjerila koracima) ovjekovječiti kakav prizor iz prirode, ili nešto što bi me zadivilo na putovanjima. Za razliku od Japanaca koji su me uveseljavali svojim neprestanim škljocanjima, snimala bih tek odabrano i drugačije nego li na razglednicama koje sam uvijek mogla kupiti u prvom kiosku i tek bih po povratku kući razgledavala slike, sjećala se, uživala. Uvijek smo se znali smijati baš spomenutim Japancima koji samo snimaju, gluhi i slijepi na okolinu, pa onda tek kod kuće zapravo – putuju. Fotografiranje hrane? E, to je došlo isključivo s Coolinarikom i za Coolinariku. Ne bih se mogla zamisliti kako primjerice, ulazim u restoran, uredno vadim fotić iz torbe i čim stigne prvo jelo na stol, počinjem sa snimanjem. Pa iako i mene suprug zafrkava pitanjem može li početi s jelom ili moram li prvo fotografirati, nije mi opsesija i ne zamaram se svim i svačim. Zapravo me stanje mase a priori odbija, ne samo u ovom slučaju već u mnogočemu drugom. Moto: svi (imaju) pa i ja MORAM, kod mene ne dolazi u obzir, čak naprotiv, to me odbija jer bih prvo posumnjala imam li uopće vlastitu volju i identitet.
11
imala sam dvije faze… prva, kada sam sebi i saši dodijala slikanjem klope..to je bilo prije do unazad godinu i pol… velika je to zafrkancija bila, jer onda i danas daleko više preferiram slana jela, variva , ono što se ruča…a ne kolače, peciva … problem je bio jer se nije moglo jesti dok se sve ne uslika, a tada se jelo ohladi…. danas je to druga priča… prošlo je me to slikanje..ili bolje rečeno onda sam smatrala da moram variva, jela slikati… danas taj osjećaj nemam… ili bolje rečeno prošla me je ta volja… slikam ono što mi se slika…. znam slikati kada ručamo vani, ali vodim računa da to ne izgleda “napadno”... ja kod slikanja dosta uprljam oko sebe, napravim nered i to me odbija od slikanja…. što da kažem….ja radim ono što mi se da ili dopada… dok mi je to predstavljalo zadovoljstvo , slikala sam. a sada sam u nekoj fazi stagnacije ili čak lijenosti u svezi slikanja…
12
Odličan članak. A da našoj Coolinariki ima ovinika, zaista ih ima, jer slika se sve i svašta. Ja obožavam fotografiju, ali volim slikati ljude, životinje… prirodu. Fotkanje hrane? Ponekad kad imam vremena se poigram, al nema šanse da se zarazim.
13
Što reći??? ... Ovisnost? Možda. Ne slikam uvijek, slikam svašta :D … Članak je dobar. Opisuje realno stanje stvari. Prije coolinarike slikala sam torte koje i sad držim u albumima na formatu 9×13 :) ... Kad sam otkrila coolku prvo sam tražila recepte, slinila nad lijepim slikama, a poslije više od godine “potajnog” praćenja i sama se učlanila. Uskoro sam već dvije godine tu :) ... Sviđa mi se vidjeti, a i pokazati nešto što mi se čini zanimljivim. Volim isprobavati lijepo uslikana jela, ali i ona koja nemaju sliku (pokažu se također dobrim) ... Dakle slike mogu biti i samo dobar mamac, ali volim vidjeti takve. Bude mi žao kad ne stignem vidjeti sve, ali našla sam i druge zanimljivosti … druženje na forumima, razmjena savjeta, učenje, uveseljavanje sa ljudima s kojima sam našla zajednički jezik i to na neviđeno … Kad u mojoj sredini pričam o ovoj mojoj zanimaciji blijedo me gledaju, no to me ne smeta … Najsmješnija stvar u svemu ovome je što moj suprug kad gleda slike koje ovdje imam kaže : ” a kad smo to jeli???? ” :) .... To mi je očit signal da bih nešto morala ponovit ;)
15
Hvala ponosni i skriveni food snapperi! Mada mi se prema opisu ovisnosti ne cini da ste bas svi food snapperi!! Morat cete se jos naskljocat svega i svacega…
kolko mi se ruckova ohladilo dok sam ja skoljicala necu ni brojiti,a na kraju niti sam sam se fino napapala hladne hrane niti su slike bile za javnost ali ne odustajem
Antika, ne odustaj!! Ako ti to nesto znaci, razumijem te!!Ponekad najprije pojedi, a jednu porciju ostavi za foto aparat (pa sutradan u mikrovalnu). Tako ja ponekad, ko Kraljevic Marko, "malo sebi, malo konju daje"...
tracy
© Podravka d.d. 2003.—2012.
18 komentara do sada…
Odlično napisano!
Ali da je presudna u mom odabiru hrane, nije!!!!!
Volim pogledati dobru fotku hrane, koja isto tako moze biti los putokaz u sam uvod u recept..:)
Prekrasnih sam recepata ovdje nasla i vidjela, koji imaju losu slicicu ili je uopce ni nema…I dva istovjetna recepta…:)) Vjerovatno prepisanih sa internet stranice ili tjednih zenskih novina. Jedan od izuzetne ” Fotkalice” koja raspamecuje svojim slikama, i ostavlja nas bez daha…Povrsno objasnjen postupak i konacni uradak ne tako primamljiv, mada sam skoro pala sa stolice, kad sam vidjela sliku….
I druga korisnica, koja je vjerovatno slikala mobitelom, slika lose kvalitete, ali je recept precizno docaran, u koracima rada, i krajnji rezultat, vrlo precizan, pedantan i zadovoljavajuci…
Pobrale su svaka svoje ocijene…:))
Trudim se da mi slike hrane budu ocite, da se na njima jasno vidi, sta je u stvari “On the table” , naravno da cu ukrasiti koliko trenutno imam vremena, ali fotografija sigurno nece biti presudna u odabiru jela…:))
kolko mi se ruckova ohladilo dok sam ja skoljicala necu ni brojiti,a na kraju niti sam sam se fino napapala hladne hrane niti su slike bile za javnost
ali ne odustajem 
Antika, ne odustaj!! Ako ti to nesto znaci, razumijem te!!Ponekad najprije pojedi, a jednu porciju ostavi za foto aparat (pa sutradan u mikrovalnu). Tako ja ponekad, ko Kraljevic Marko, "malo sebi, malo konju daje"...