glavni sadržaj ove stranice | glavna navigacija
Energetski i izotonični napitci

Energetski i izotonični napitci

Na tržištu postoji toliko gotovih energetskih i izotoničnih napitaka (tekućina, granule) da zaista nema problema oko izbora.

Objavljeno:
08.06.2006.

Energetske napitke treba uzimati kada trening traje duže od 60 minuta, i tijekom samog treninga ili (ako je moguće) tijekom natjecanja.

Ako se osvrnete oko sebe, vidjet ćete pravu poplavu energetskih napitaka u pet bocama, tetrabricku ili u limenkama. Ne samo da je teško razlikovati njihove sadržaje, nego se teško odlučiti za "pravo" rješenje. Zapravo, postavlja se pitanje - što je to pravo rješenje?

Energetski napitci

Dosta je nezahvalno razvrstati sportske napitke naprosto zato što ih ima mnogo, kako na američkom tako i na europskom tržištu, i što su nijanse među njima jedva prepoznatljive. Svakako da američka podjela na napitke za oporavak (Recovery drinks), energetske napitke (Energy drinks), proteinske napitke (Protein drinks) i antikatabolične napitke (Anti-cathabolic drinks) ne mora biti prihvatljiva u našim uvjetima, ali ona na neki način određuje trend, tj. smjer kojim će se proizvodi dalje razvijati. Zatim slijedi podjela s obzirom na oblik - tekući i praškasti, te podjele na podgrupe s manje ili više ugljikohidrata s raznim dodacima itd.

Znanost je posljednjih desetak godina riješila brojne dosadašnje dileme (punjenje želuca, pražnjenje, brzina apsorpcije itd.), što se zahvaljujući golemim sredstvima pretočilo u gotova rješenja. Postoje čak i posebni instituti koji tragaju za optimalnim recepturama i sirovinama.

Koja je svrha sportskih (energetskih) napitaka?

  • Nadoknada izgubljene tekućine
  • Nadoknada izgubljenih natrija i kalija (ključnih elektrolita)
  • Osiguravanje "sirovine" za produkciju glikogena u jetri i mišićima (ugljikohidrata) te
  • Poboljšanje ukupne fizičke i psihičke performanse vrhunskih sportaša.

Kako i kada uzimati energetske napitke

Jači energenti koji su hipertonični, imaju više kalorija i nikako se ne smiju uzimati bez kontrole jer se teže apsorbiraju u želucu.

Načelno energetske napitke treba uzimati kada trening traje duže od 60 minuta, a najbolje tijekom samog treninga ili (ako je moguće) tijekom natjecanja. Tim lakše ako svoj napitak imate pripremljen u bidonu ili, jednostavnije, u plastičnoj (pet) boci. Uzima se svakih 15 minuta po 2 dobra gutljaja, nakon svakih 2 km trčanja ili nakon svakih 5 km okretanja pedala bicikla. Ako je vrijeme vlažno i vruće, pije se više i češće! Biciklisti na važnim utrkama imaju spojenu cijevčicu s bidonom i svako malo "usišu" par gutljaja dragocjene tekućine.

Svakako pogledajte deklaracije na etiketama proizvoda; ako tekućina sadrži 50 - 60 kcal na limenku (250 ml), to znači da se radi o razrijeđenom napitku (6 - 8% ugljikohidrata). Veća kalorijska vrijednost označava jače energente koji su hipertonični i koji se nikako ne smiju uzimati bez kontrole (100 -110 kcal/250 ml) jer se teže apsorbiraju u želucu. Međutim, ako se dogodi da imate upravo takve koncentrirane napitke, a ipak ne želite imati problema s dehidracijom, razrijedite ih Studenom u odnosu 1:1. Suvremeni "energetici", kako ih popularno danas zovu, sofisticirani su tekući proizvodi gotovi za konzumiranje, pakirani u limenkama ili tetrabrick pakiranju, gdje je cijeli sadržaj ciljano složen za što brže obnavljanje energije. To su, dakle, visokougljikohidratni napitci sa 60 grama kompleksnog ugljikohidrata (maltodekstrina), 10 grama glicerola i 200 mcg krom pikolinata. Radi se o glikemično balansiranim proizvodma od 285 kcal. Važno je napomenuti da napitak ne sadrži šećer.

Izotonični napitci

Budući da je jedino osmotski tlak pravi dirigent odnosa između tjelesnih stanica i tekućine koja ih okružuje, aktivni sportaš bi trebao znati temeljno pravilo: ne gledati u blještavu etiketu napitka nego u njezin sadržaj, a prije svega u sadržaj elektrolita. Naime, oko 9/10 osmotskog tlaka u tjelesnim tekućinama reguliraju upravo elektroliti, a svega 1/10 ugljikohidrati i ostale tvari.

Najveći je broj komercijalnih napitaka (rehidracijskih otopina) izotoničan (koncentracija iona elektrolita kao u krvi), što znači da je njihova osmolarnost oko 330 mOsm/kg. Hipertonične otopine su one iznad ove razine, dakle imaju koncentraciju iona veću nego što je u krvnoj plazmi. Hipotonične su neke slabo mineralizirane mineralne vode i, naravno, destilirana voda. Svrha podešavanja koncentracije iona elekterolita prema krvnoj plazmi je jasna; ne smije biti poremećaja ni u plus ni u minus smislu jer to može imati neugodne posljedice. Dakle, ako sportaš nema pri ruci izotonični napitak, on si može prepraviti hipertonični napitak tako da ga razrijedi vodom u omjeru 1 : 1.

Toliko ima gotovih (tekućih ili granuliranih) napitaka za rehidraciju da zaista nema problema oko izbora. Osim brojnih gotovih izotoničnih pripravaka, čajeva, gaziranih i negaziranih sokova, postoje i gotove rehidracijske otopine (primjerice za liječenje dojenčadi) koje odlično mogu poslužiti kod biciklista, boksača, maratonaca itd. Te su rehidracijske otopine točno sračunate da omoguće brz povratak elektrolita i tekućine u organizam dehidriranog čovjeka.

Autor: Ignac Kulier, dr. sc.
Ignac Kulier avatar

Nutricionist te specijalist za dojenačku i dječju hranu dugogodišnjim djelovanjem pokriva područje na relaciji hrana-zdravlje. Objavio je preko 50 stručnih i znanstvenih radova i desetke knjiga o prehrani.

Tagovi ( Što su tagovi? )

Tagiranje sadržaja jedna je od mnogih privilegija registriranih korisnika coolinarika kluba. Registrirajte se, pa da počnemo!

Komentari

Komentiranje je jedna od mnogih privilegija registriranih posjetioca. Registrirajte se, besplatno je!

glavni sadržaj ove stranice | glavna navigacija