
Već stoljećima 17. ožujka Irci u svojoj domovini i diljem svijeta zajedno sa svim ostalim ljudima dobre volje slave svojeg zaštitnika sv. Patricka, prvog kršćanskog misionara. Prema predaji Sv. Patrick (oko 385 - 461. g.) je kao šesnaestogodišnjak ugrabljen u Britaniji i prodan u ropstvo u Irsku u kojoj je postao pastir. Za vrijeme osamljeničkog života otkrio je vjeru i vrijeme provodio u molitvi i pokori. Nakon nekog vremena uspio je pobjeći i vratiti se u svoju domovinu u kojoj je postao biskup. Nedugo zatim papa ga kao misionara šalje u Irsku u kojoj je brojne bezbožnike obratio na kršćanstvo i postao vrlo omiljen u narodu. Zahvaljujući svojem uzornom životu, predanom misionarstvu i čudima (istjerao je sve zmije i ostale otrovne životinje iz Irske) proglašen je svecem, zaštitnikom Irske. U njegovu počast Irci su 17. ožujka, dan njegove smrti i uzašašća na nebo, proglasili blagdanom, Danom sv. Patricka.
Dan sv. Patricka u Irskoj je već stoljećima vjerski i nacionalni blagdan koji se izvorno slavi u krugu obitelji. Otprilike od 15. stoljeća Irci su toga dana ujutro odlazili u crkvu na misu, a poslijepodne se družili i veselili, pjevali stare napjeve i plesali narodne plesove. Jeli su tradicionalna jela, najčešće dimljenu šunku s kupusom, koja je kasnije, posebno u Americi zamijenjena svima pristupačnijom usoljenom govedinom.
Sve je bilo u znaku djeteline i zelene boje, koje su postale blagdanski, ali i nacionalni simboli stoga što je po predaji sv. Patrick uz pomoć djeteline s tri lista ljudima objašnjavao presveto trojstvo, odnosno temeljnu kršćansku spoznaju da je bog jedan, a u njemu su tri osobe, otac, sin i duh sveti.
Tako su tradicionalno, 17. ožujka u čast sv. Patricka muškarci ukrašavali revere, šešire ili kape stručkom zelene djeteline, djevojke stavljale zelene vrpce u kosu, a djeca nosila trobojne, zeleno-bijelo-narančaste bedževe.
Nakon što su se zbog neimaštine masovno iselili u Ameriku, brojni irski emigranti ne samo da su i u novoj domovini nastavili s obilježavanjem dana sv. Patricka, već su toga dana ustoličili i neke nove običaje - životopisne parade, ispijanje ogromnih količina piva i oblačenje u zelenu odjeću.
Dan sv. Patricka je prvi put službeno proslavljen 1737. g. u Bostonu, a prva parada održana je 17. ožujka 1762. u New Yorku, a u njoj su sudjelovali irski vojnici koji su služili u britanskoj vojsci. Od tada se diljem Amerike održavaju brojne parade od kojih je s više od 150 000 veselih sudionika odjevenih u zeleno, najveća upravo ona u New Yorku. Zanimljivo je da Irci u Chichagu dan sv. Patricka već tradicionalno obilježavaju bojenjem rijeke u zeleno. Tako su Chichago River prvi put obojili još 1962. godine. Te godine u nju je bilo ubačeno nekoliko tona zelenog povrća, da bi se već sljedeće godine počela koristiti posebna boja koja je dostatna da rijeka u čast sv. Patricka pozeleni na nekoliko sati.
Naravno, parade u čast sv. Patricka ubrzo su prihvaćene i u Irskoj, a zatim i u Engleskoj, pa su one u Dublinu i Birminghamu, uz onu u New Yorku danas među najvećima na svijetu.
Zahvaljujući životopisnim paradama dan sv. Patricka je i u Dublinu iz primarno vjerskog blagdana prerastao u veliki festival koji je postao turistička atrakcija na koju dolaze ljudi iz cijelog svijeta. Danas festival traje cijeli tjedan, te redovito privuče i više od milijun ljudi. Osim velikom paradom može se pohvaliti i velikim vatrometom te bogatim programom u kojem sudjeluju ulični svirači, glumci i plesači.
No, jedna od najvećih atrakcija festivala je i irsko pivo koje tih dana teče u potocima, iako su sve do 1970. godine na Dan sv. Patricka svi pubovi bili zatvoreni. Naravno, najviše se traži zeleno pivo koje uz malo dobre volje možete spremiti i kod kuće. Dakle, želite li da i vaše pivo pozeleni u čast sv. Patricka, u prazne rashlađene krigle ili čaše kapnite po kapljicu zelene prehrambene boje, a zatim nalijete svijetlo pivo po želji i uživajte.
6 komentara do sada…
eh... morat ću makar zelene čarape za Dan sv. Patricka...
a dva dana kasnije je sv. Josip, zaštitnik Hrvata... hm....
sveti Josipe, moli za nas!
volim Irsku..
ah moja Irska..nadam se da ću čim prije otići tamo, jer želja je prevelika
