Cikorija

Divlja cikorija - tim se imenom nazivaju razne biljke koje rastu samonikle na našim poljima, a zapravo se pod tim imenom krije biljka iz porodice radiča. Ima karakteristične plave zvjezdaste cvjetove i nazubljene tamnozelene listove.

Na našim tržnicama naići ćemo uglavnom na tri vrste cikorije. Prva i najzanimljivija je svakako ona s dugačkim mesnatim listovima koji oblikuju valjkastu glavicu blijedožućkaste do bijele boje. Na tržnicu dolazi najčešće pod imenom radič, a u nekim krajevima i kao cikorija.

Radi se zapravo o visokokultiviranoj lisnatoj cikoriji čija se lisnata rozeta tijekom rasta na vrhu poveže pa se listovi čvrsto spoje jedan uz drugi i rastu u visinu. Unutarnji listovi postaju blijedožućkasti do sasvim bijeli, mekani i vrlo ukusni, gubeći nešto gorčine svojstvene cikoriji.

Od vitamina, najbogatija je vitaminom C i provitaminom A u tragovima, a sadrži i vitamine B1 i B2, kao i vitamin K.

Ta ista lisnata cikorija može imati i potpuno drugačiji izgled. Lišće može biti široko i nazubljeno, izrazito zelene boje, jer listovi nisu vezani te ne gube klorofil. Gorkastog je okusa. Ovu vrstu trgovci po pravilu nazivaju cikorijom, ne povezujući je ni na koji način s radičem.

Crvena cikorija ima široko raspoređene listove koji rastu iz kratke stabljike slične špinatu, a boja joj se kreće od crvene do crvenkasto bijele.

Najčešće se priprema kao salata, iako može uspješno nadoknaditi lisnato povrće. Kuhanjem, pirjanjem pa čak i pečenjem mogu se od cikorije pripremiti različita i ukusna jela.

Bez obzira koristili mi crveni, zeleni radič ili cikoriju, dobivamo biljku korisnu za naš organizam.

Konzumiranjem ove biljke potičemo izlučivanje nagomilanih otrova iz tijela i na neki način obnavljamo našu krv. Dobro djeluje na reguliranje i održavanje normalne probave.