Badminton i squash

Bez sumnje, posao je postao stresni faktor broj 1. Profesionalna je svakodnevnica bremenita konfliktnim situacijama. Svakim danom sve je više obaveza i odluka koje treba donijeti, ali i nesporazuma i razmimoilaženja s kolegama, suradnicima i pretpostavljenima.

Za razliku od jednostavnijeg badmintona, za usvajanje tehnike squasha potrebno je uložiti mnogo više vremena i truda.

Kada je riječ o stresu, posebno je pogubna i stalna utrka s vremenom. Termini koji pritišću, rokovi kojima treba udovoljiti, sastanci na koje treba stići i poslovna putovanja koja treba odraditi. Užurbanost je, bez sumnje, konstanta profesionalne svakodnevnice, posebno na vodećim pozicijama. Stoga ni ne čudi što se hurry sickness, bolest brzine, nedavno pridružila ostalima na podužoj listi poremećaja i oboljenja koja pogađaju suvremene managere.

No, svemu ima lijeka. Tako za oslobađanje od stresa uzrokovanog poslom gotovo da nema učinkovitijeg lijeka od sporta, koji kroz tjelesnu aktivnost razgrađuje stres, potičući produkciju hormona koji podižu raspoloženje. A kada je riječ o poslovnim ljudima, badminton i squash kao da su izmišljeni baš za njih.

Ovi, svakim danom sve popularniji dvoranski (in-door) sportovi, uspješno "razgrađuju" napetost, čine organizam otpornijim i podižu imunitet, pozitivno djeluju na rad srca i krvotoka, te osiguravaju zavidnu psihofizičku kondiciju. Uz to, pogoduju koncentraciji i taktiziranju, čineći poslovne ljude sposobnijima za rješavanje profesionalnih problema. Upravo stoga sve je više managera koji u svojem dnevnom rasporedu imaju osigurano vrijeme za partiju badmintona ili squasha.

O badmintonu

Mala drvena loptica s perjem, koja se prebacivala rukom ili reketom, bila je u igri još prije 2 000 godina u drevnoj Indiji, Kini, Japanu, Meksiku i Grčkoj. U srednjem vijeku badminton je bio omiljena igra seljaka i djece u Engleskoj, a u doba baroka postaje omiljena zabava plemstva na dvorovima diljem Europe. Krajem 19. stoljeća u Engleskoj igra je dobila i svoje ime. Nazvana je prema Badminton House, rezidenciji vojvode od Beauforta, koji je ovom igrom često kratio vrijeme sebi i svojim gostima. Iako badminton od 1883. godine ima standardizirana pravila, prvo službeno svjetsko prvenstvo odigralo se tek 1977. godine, a 1992. igra je postala i službena disciplina Olimpijskih igara.

Badminton se igra na igralištu širine 6,1 i dužine 14, 4 metra, prepolovljenim mrežom na visini od 1,55 metara. Igrači igraju laganim reketima od metala, aluminija ili karbona, a okrugli dio loptice koju prebacuju načinjen je od pluta presvučenog kožom, na koji je učvršćeno šesnaest prirodnih ili sintetičkih pera. U igri loptice mogu postići brzinu i do 260 kilometara u sekundi. Badminton igraju protivnici pojedinci ili parovi, a smisao igre je poslati lopticu preko mreže tako da ona padne na tlo na suprotnoj, protivničkoj strani i tako osvojiti poen. Mečevi se igraju do dva osvojena gema, koji se kod muškaraca osvaja s 15, a kod žena s 11 osvojenih bodova.

U usporedbi s tenisom ili squashom, badminton se može vrlo uspješno savladati već nakon kraćeg učenja. Badminton, kao izrazito dinamična igra, uvjetuje permanentnu fizičku, psihičku i intelektualnu aktivnost. Igrač je stalno u pokretu te konstanto mijenja smjer kretanja, a prisiljen je i na česte i brze reakcije na novonastale situacije tijekom igre. Badminton stoga pogoduje koordinaciji pokreta, brzini i radu nogu, te koncentraciji i taktiziranju.

Igrači za vrijeme meča pretrče oko 6 kilometara i izgube oko 650 kalorija, pa osim što pogoduje funkcioniranju srca i krvotoka, pospješuje gubitak suvišnih kilograma i očuvanje vitke linije. Uz to, za vrijeme igre učvršćuje se cjelokupna mišićna masa, a posebno mišići stražnjice i nogu. Trening badmintona je učinkovitiji od tenisa, a povrede su manje nego kod zahtjevnijeg squasha.

O squashu

Iako su mnoge igre u kojoj se loptica prebacivala reketom prethodile ovoj vrsti sporta, squash je potekao od engleske igre na zidu fives, a službeno je rođen krajem 1822. godine u Harrow School, elitnoj engleskoj školi. Iako je prvotno služio za zagrijavanje i igrao se na zidu u otvorenom prostoru, igra se ubrzo seli u zatvoreni prostor i postaje dvoranska. Igra je ime dobila po mekoj loptici od gume koja se može gnječiti rukom (eng. squash – gnječiti). Znatniju je popularnost stekla nakon 1890. godine, te je zahvaljujući studentima, osim u Engleskoj, postala popularna i u Sjevernoj Africi, SAD-u i Kanadi. Prva pravila donešena su 1922. godine, kada je odigrano i prvo službeno prvenstvo, i to za žene, dok su muškarci svoje odigrali tek osam godina kasnije.

Squash uspješno "razgrađuje" napetost, podiže imunitet, pozitivno djeluje na rad srca i krvotoka, te osigurava zavidnu psihofizičku kondiciju.

Squash se igra na posebno konstruiranom terenu, na prednjem zidu dužine 9,75 i širine 6,4 m, uz minimalnu visinu stropa od 5,64 m. Igra se reketom, koji predstavlja kombinaciju reketa za tenis i badminton, te mekom lopticom, uglavnom crne boje, načinjene od gume, promjera između 39,5 i 41,5 mm

Squash igraju dva ili, ako se radi o igri parova, četiri igrača, koji stoje na istoj strani i udaraju lopticu o zid. Smisao igre je reketom udariti lopticu prema zidu tako da je protivnik nije u stanju vratiti u skladu s važećim pravilima, te tako izgubi poen. Poen može dobiti samo igrač koji servira, igra se do devet dobivenih poena i na tri dobivena seta.

Za razliku od badmintona, za usvajanje tehnike squasha potrebno je mnogo više vremena i truda. Squash je jedan od najdinamičnijih, najbržih i najnapornijih sportova, pa bavljenje njime zahtijeva, no isto tako i uvjetuje zavidnu psihofizičku kondiciju. U šezdeset minuta pretrči se oko 5 kilometara i izgubi oko 840 kalorija, pa squash, između ostalog, znatno potiče rad srca i krvožilnog sustava, te uvjetuje razgrađivanje masnog tkiva, a time i gubitak suvišnih kilograma.

Bavljenje ovim sportom posebno pogoduje razvoju mnogih psihofizičkih sposobnosti, motorici, brzini, tjelesnoj snazi, izdržljivosti, koncentraciji, preciznosti, fleksibilnosti, eksplozivnosti, agilnosti i koordinaciji. No, treba imati na umu da neprestana aktivnost, stalne promjene smjera kretanja, te brza zatrčavanja, a potom i brza zaustavljanja, znatno opterećuju zglobove, živce i tetive, a moguće su i povrede lica.

Autor: Valerija Rodek, diplomirani pedagog

Piše tekstove s područja pedagogije, psihologije, poslovnih vještina, zdravog života, gastronomije…