Vec dugo se mislim napisati ovaj clanak, ali nikako da uhvatim malo vremena. Dosta toga je napisano o aloi na coolinarici, ali mislim da moj clanak nece skoditi. Mozda ce nekome i pomoci, jer sam primjetila da ove dvije vrste aloje se jako cesto zamjene ili tretiraju kao jedna te ista biljka.
Rod Aloe pripada obitelji Aloeaceae, koja uključuje oko 200 vrsta iz Afrike, Madagaskara i Arabije. Ime aloe je orijentalnoga podrijetla (vjerojatno Arapski) što znači "gorko" ili od grčkog "als-alos", što znači "sol" podsjeca na gorak okus morske vode.
Bez obzira na etimologiju, zna se da je biljka poznata od davnina po mnogim ljekovitim sposobnosti također je poznata kao biljka besmrtnosti.
Prvi dokazi su pronađeni na zemljanoj pločici pronađenoj u Nippur, u blizini Bagdada, iz 2200 godina prije Krista. U asirsko-babilonskog kulturi, brojni zapisi, govore da se aloje sok (zvan Sibaru ili Siburo) koristio kod probavnih problema.
U starom Egiptu je bio korišten u smjesi za balzamiranje i u terapeutske svrhe. Čak i danas u Egiptu, ova biljka, zasađena na vratima kuće, je simbol dugog života i sreće.
CVIJETANJE
Aloe cvijeta od proljeća do jeseni, ovisno o vrsti i sorti, cvijetovi se formiraju na vrhu duge stabljike, jednostavne ili razgranate, mogu biti samostalni, u skupinama, viseći ili uspravni. Cvjetovi su obično crvenkaste, narančaste ili žute boje.
NACIN UZGAJANJA
Aloe živi dobro u umjerenim klimama. U Hrvatskoj živi vani na jugu (Dalmacija i Primorje), dok se u unutrašnjosti mora uzgajati u stanu ili u stakleniku, u loncima u rasponu od 8 do 60 cm. Idealna temperatura za Aloe varira između 20 i 24 stupnjeva tijekom dana i između 10 i 14 stupnjeva noću. U zimi temperatura može pasti za 3-4, ali nikad manje od 3 stupnja. ZALIJEVANJE
Tijekom proljeća / ljeta Aloe zalijevati umjereno pazeći da se ne smoče listovi, kako bi se izbjeglo trulenje.
U jesen zalijevanje treba postupno smanjiti, u zimu ne treba zalijevati.
Od različitih vrsta Aloe, najpoznatije su: Aloe Vera ili Barbadensis i Aloe Arborescens Miller.
ALOE BARBADENSIS -poznata pod imenom Aloe Vera, ima brojna terapeutska svojstvima za opekline i zaliječenje rana, blag je laksativ i revitalizira kožu. Koristi se unutrašnji mesnati dio u obliku gela ili u prahu nakon sušenja.
To je biljka koja raste u područjima blage klime kao na jugu Sjedinjenim Američkim Državama, u Dominikanskoj Republici i drugim dijelovima Kariba. Izgleda kao grm, a može izrasti do jedan metar i pol u visinu. Listovi su zeleni, mesnati i narastu do 90 cm u duljinu, težine od 1,200 kg, rastu svi iz dna, iz zemlje. Cvijetovi rastu iz sredine, žute su boje, vrlo gusti, cvjetaju u travnju.
ALOE ARBORESCENS MILLER -rodom iz Rta Dobre Nade, ima lišće raspoređeno u rozete, sivo-zelene boje.
Može narasti do dva metra visine, neki kažu i 4 m u povoljnim uvjetima, razgranatog je izgleda i svaka grana može imati cvjetove. Listovi su puno manji i tanji, dužine 60 cm, sivo-zelene boje, mogu biti zakrivljeni ili ravni, težine do 200 g, bodlje su žuto-zelene boje, rastu iz bilo koje grane.
Cvate u veljači i proizvodi crvene cvjetove u grozdovima koji rastu duž stabljike.
Hipokrat (460-337 p.C),govori o njoj u svojim brojnim medicinskim knjigama hvaleći svoje protuupalno, regenerativno i antiseptičko djelovanje. Discoride (20-70 AD) u "De Materia Medica" navodi ljekovita svojstava aloe protiv kožnih infekcija.
Čak iu istočnim kulturama korištenje ove biljke je vrlo stara: Tibetanska i Ayurvedska medicina još uvijek ga koriste za svoje preparate.
Prva znanstvena studija o ovoj biljci počinju u Evropi oko 1850 u engleskoj, ali tek 1930 su napravljeni veliki koraci naprijed zahvaljujući opsežnim studijama Rusa i Amerikanaca. Ali samo 1940, i kasnije 1959, kada je, US Department of Helth care službeno proglasila ljekovitost biljke u slučaju opeklina. Od tada, studiji su vrlo aktivni u cijelom svijetu. ( National center for Complementary and Alternative Medicine)
Znanstvena istraživanja provedena kod Aloe Vera (od biljaka uzgojenih na idealni način) potvrdila je njenu ljekovitost, ali Aloe Veru treba uzimati u većim količinama , jer u usporedbi s Aloe Arborescens, koncentracija aktivnih sastojaka (koje su iste) u njoj je puno niža (omjer 3 - 10).
Aloe Vera je poznatija jer selakše uzgaja i brže raste od vrste "arborescens", i tako je čini ekonomski povoljnijom.
Aloe arborescens biljke imaju manje lišća, s usporenim rastom. Lišće mora biti obrađeno nakon nekoliko sati, inače gubi svoje prednosti.
Treba napomenuti da kora od svježih listova Aloe sadrži Aloin.
Aloin je prirodno protuupalno sredstvo, ali sa laksativnim efektom, koji tijekom vremena, ako se uzima u velikim količinama, može biti otrovan i može uzrokovati druge teške poremećaje (čirevi, Collon, itd ...) ...
U tom smislu, preporuča se osobama koje koriste aloine preparate od cijelog lista iz kućne radinosti oprez i kratkotrajna upotreba, zbog Aloina prisutnog u kori.
Korištenje ovih preparata također je kontraindikativno kod trudnica
Ministarstvo zdravstva SAD-a (Food & Drug Administration) je odlučio da proizvodi na bazi aloe vera, komercijalno dostupnih u obliku soka, tablete i drugih ne smije sadržavati više od 50 dijelova na milijun Aloin.
Postoji za nadzor "Intenational Aloe Scientific Council" (IASC), međunarodna organizacija potpuno neovisna od proizvođačkih tvrtki, stvorena za kontrolu kvalitete svakog proizvoda Aloe Vere, sa svojim zaštitnim znakom.
Uputno je dakle, izabrati između prirodnih proizvoda prisutnih na tržištu, (gelovi, sokovi, tablete, kreme ili drugi) i one s manjim sadržajem Aloina i koji daju garanciju kvalitete ... još bolje s prepoznatljivim zaštitnim znakom od "Intenational Aloe Scientific Council" (IASC).
Nadam se da sam vam pomogla!
:(Još nema komentara