Alergije na hranu

Alergija ili preosjetljivost na hranu je toksična klinička reakcija bilo na hranu ili na komponente hrane. Pri tome je ključan odgovor imunološkog sustava. Imunološki sustav je najaktivniji na mjestima koja su najčešće u kontaktu s vanjskim supstancijama kao što je: koža, pluća, nos te gastrointestinalni sustav.
Imunološki sustav čine B i T stanice. B-limfociti stvaraju antitijela. T-stanice uništavaju stanice za koje organizam smatra da su potencijalno opasne. Pri tome je značajna uloga makrofaga.

Do alergije dolazi kada u organizam uđu nove molekule koje organizam doživljava kao potencijalno štetne. Takve molekule nazivaju se antigenima. Nakon reakcije imunološkog sustava i antigena dolazi do lučenja histamina i sličnih supstancija koje zatim antigene prezentiraju makrofazima da bi ih oni uništili.

U slučaju alergije na orašaste plodove koje su relativno česte treba izostaviti iz prehrane i sve druge namirnice, kolače, čokoladu, koje ih sadrže.Alergija na hranu javit će se češće u osoba koje već imaju sklonost alergijama na druge supstancije (tzv. atopične konstitucije). Alergije na hranu češće su kod djece zbog još nedovoljne zrelosti imunološkog sustava. Često se alergija na neku hranu javlja u više članova obitelji, zapravo se nasljeđuje sklonost ka alergiji, ali ne odmah i alergija.

Primjer je celijakija. Bolest se javlja u obitelji, vrlo je učestala u svijetu. Radi se o preosjetljivosti na gliadin iz glutena koji se nalazi u žitaricama. Dolazi do upale u sluznici crijeva koja za posljedicu ima upalu koja uzrokuje gastrointestinalne simptome (nadutost, proljev) te posljedično malapsorpciju vrijednih sastojaka. Zbog spomenute malapsorpcije može se javiti anemija te često osteoporoza. I celijakija se najčešće javi već u ranoj dječjoj dobi. Da se radi o imunološkom poremećaju dokazuje i činjenica da je bolest često vezana uz druge autoimune bolesti. Primjer je tip 1 šećerne bolesti i bolest štitne žlijezde.

Alergije na hranu javljaju se najčešće uz konzumiranje:

• kravljeg mlijeka
• školjki
• jagoda
• rajčica
• špinata
• pšenice
• jaja
• škampa
• piletine
• soje
• kikirikija
• naranči.

Najčešći alergeni

Po kemijskom sastavu nutritivni alergeni su najčešće proteini. Jedan od najčešćih alergena u mlijeku je laktoalbumin, kazein rijetko.

U slučaju jaja alergija se javi na bjelanjak, a uz gastrointestinalne simptome u djece su zamijećeni simptomi od strane respiratornog sustava: astma, edem laringsa, rinitis, konjunktivitis. Vrlo česti simptom je svrbež.

Riba, rakovi i losos mogu izazvati izuzetno jake alergijske reakcije u nekih ljudi nakon čega takvu hranu trebaju izbjegavati.

Alergije se mogu javiti, iako rijetko, i na začine.

U slučaju alergije na orašaste plodove koje su relativno česte treba izostaviti iz prehrane i sve druge namirnice, kolače, čokoladu, koje ih sadrže.

Do alergija na hranu mogu dovesti i tvari koje se dodaju prilikom prerade hrane u svrhu očuvanja trajnosti i kvalitete proizvoda.

Najčešći simptomi alergije su:

• Osip po koži – od točkastog, do velikih crvenih površina. Prisutan je svrbež.
• Gastrointestinalni simptomi: mučnina, proljev, povraćanje, inapetenca, slabljenje. Spomenuti gastrointestinalni poremećaj može dovesti do dehidracije te poremećaja elektrolita što zahtijeva liječenje nezavisno od samog liječenja alergije. Potrebno je nadoknaditi tekućinu te najčešće kalij.

Liječenje:

Dva su pristupa liječenju o kojima se danas govori: eliminacijska dijeta i provokacijska dijeta.

• Pri eliminacijskoj dijeti inkriminirani alergen se izostavlja iz prehrane.
• Pri provokacijskoj dijeti inkriminirani alergen izostavlja se iz hrane, a zatim ponovno daje u određenim intervalima. Ujedno se tako i potvrdi da se radi upravo o tom alergenu.

Osim dijetoterapije danas se koristi i hiposenzibilizacija gdje se pacijent cijepi s malom količinom inkriminirajućeg alergena kroz duži period (2-3 god). Za sada su upitni rezultati takvog liječenja.

Najsigurnijim i najkorisnijim načinom liječenja smatra se za sada izostavljanje iz hrane namirnice koja uzrokuje alergiju.

Autor: Spomenka Ljubić, dr. med.

Radi kao liječnik specijalist internist, endokrinolog-dijabetolog na Sveučilišnoj klinici Vuk Vrhovac, trenutno na mjestu rukovoditelja Odjela za bolesti metabolizma. Doktor je znanosti iz dijabetologije i magistar znanosti iz kliničke farmakologije.