Švedska je zemlja koju mnogi doživljavaju kao raj na zemlji ili barem nešto što mu je najsličnije. Mojih nekoliko dana u Stockholmu nije me uspjelo u potpunosti uvjeriti u to, ali mi je svejedno dalo sliku kulturne i brižne države. Sve što je u čovjekovoj moći stavljeno je na raspolaganje zajednici. Dječjih igrališta je na pretek, kuće se šepure u sjajnim fasadama, automobili se parkiraju na parkiralištima, redovi pred blagajnama su strpljivi. Sreća građana je najviši zajednički cilj. Činjenica da se grad nalazi daleko bliže Sjevernom Polu nego Ekvatoru, da je klima škrta i da sunca ima na kapaljku, božemoj, ne ovisi ni o vladi, ni o zakonima.
U tom carstvu welfarea, a zar bi moglo drukčije biti, svatko ima pravo na ljetovanje! Radni ljudi, djeca, starci. Kako bi svi mogli uživati u zasluženom odmoru, organizirani su hoteli za kućne ljubimce, izmišljeno ljetno zanimanje 'osobe koja zalijeva cvjeće' (ako za to već ne postoji susjed) i one koja obilazi nepokretne roditelje. A, kako bi odmor bio u potpunosti bezbrižan, vjerovali ili ne, osmišljeni su i hoteli za kvasac!!?
Za dvadesetak eura tjedno, pekara 'Urban Deli' u Stockholmu brine se da vaš kvasac održi živim dok ste na godišnjem odmoru. U njihovom „hotelu za kvasce“ ima otprilike 35 soba ili staklenki, koje osim broja, nose ime vlasnika i broj dana koji su proveli „na ljetovanju“. Dakle na najužem bijelom zidu pekare-kafića, poslagane su malene police. Malo dalje, kako bi se dobio utisak hotela, nalaze se recepcija s ključevima. Naravno sve u veličini koja odgovara staklenkama od otprilike desetak centimetra. Kod svakoga je obilježeno kada je nastao i tko ga je prvi umjesio. Moram priznati, da je priličan broj onih koji su u hotelu preminuli, pretvorivši se u suhi sivi gips neodređenog oblika, na koje su vlasnici zaboravili ili koji jednostavno nisu izdržali udaljenost od doma.
Prodavačica mi ponosno otkriva da je među najpoznatijim „gostima“ hotela bio je jedan stogodišnjak i jedan Amerikanac?! Hm, vidiš vraga...
Šveđani, i uopće, Skandinavci veliki su ljubitelji kruha i sve veći broj, osim što ga priprema u kućnoj radinosti, koristi kvasac kojeg su sami napravili ili pak „naslijedili“ od prijatelja i rodbine. Radi se o nekoj vrsti „lanca svetog Antuna“, naime, vremenom se volumen kvasac povećava, a ako vaše potrebe ostaju iste, morate ga ili bacati ili poklanjati. Na taj način se dogodi da u familiji „kruži“ kvasac praunuk praunuka nekog nastalog prije više desetaka godina. Među štovaocima, takvi se primjerci spominju sa strahopoštovanjem!?
Za one koji ne znaju, ovakav kvasac nastaje miješanjem vode, brašna i mrvice šećera ili meda. Ostavlja se da počiva na toplom mjestu sve dok se ne počnu stvarati mjehurići, što je znak da je fermentacija počela. Nakon toga mu treba svakodnevno dodavati određenu količinu brašna, tj. treba kvasac „hraniti“. Na taj način može trajati beskonačno!!
© Podravka d.d. 2003.—2013.
31 komentar do sada…
Pogledaj sve komentareUpravo tako Danira. Ovdje u danskoj je tijesto s ovim kvascem isto dozivjelo reanimaciju. Svaka pekara, pizzeria i sl koja "drzi do sebe" ima ga u ponudi, ako ne i cijelu ponudu.
Hvala vam!! Na informacijama o švedskom welfaru, jedenju kruha i matičnom kvasu!!
Opet smo svi nešto naučili!!
Uživajte.. u kruhu i ljetovanju!!
Komentar je obrisan.
Moj komentar je obrisan , ali nazalost , bio je istinit.
Jako mi je žao što mi je omaklo i što nisam bolje pogledala, članak prije ali,htjela sam ga u miru pročitati. Prije par dana otvorim naslovnicu i vidim ispod avatara tracy, žao mi je što je moj članak obrisan i ne gledajući pažljivo pomislim, šteta da nisam pročitala na vrijeme, jer sam dugo bila u Švedskoj pa me je interesiralo napisano.
Hvala na obavijesti da je članak tu, a obrisan je komentar, što nisam uočila.
Pretpostavljam da mnogi ne znaju odakle ime Stockholm tom izuzetno lijepom gradu. Živjela sam tamo neko vrijeme prije skoro četrdeset godina.
Leži na malim granitnim otocima, koji su se zbili oko utoka vode iz jezera Maelaren u Baltičko more. Legenda kaže da je stari kralj Vasa odlučio prekinuti svađe plemenskih starješina oko pitanja gdje će biti glavni grad Švedske. Sakupio ih je negdje na sjeveru, bacio svoj drveni štap u rijeku i povikao "Gdje se moj štap zaustavi, sagradit ćemo novu palaču za novog kralja." Brze su rijeke nosile štap prema jugu. Zaustavio se na hridi otoka Stadsholmen, uz kojeg jezero utiče u more. Stock je štap, holm je otok. Vladari iz kuće Vasa izgradili su tu dvor i otok 1187.proglasili prijestolnicom.
U tom sam dvorcu bila kod kraljice i kralja na večeri, ali o tome nekom drugom prilikom.
Hvala Sweden i Plavaptica što ste s nama podijelile svoja iskustva i informacije!
Hvala tracy pročitam svaki tvoj članak. Vrlo su interesantni, a mnoga mjesta o kojima pišeš i ja sm posjetila, samo ja ne znam toliko detalja. O Švedskoj znam puno pa se spremam napisati članak. Moj muž je kao ataše švedskog olimpijskog tima 1984.godine dobio Orden Predvodnika Kraljevskog Vikinškog Reda Polarne Zvijezde. To je jedno od največih priznanja u Švedskoj.
Meni je zgodna stvar ovaj "hotel" za kvasac
... također me zanima i ovaj dio o čemu je pisala Damira u svome komentaru pa ću probat napravit pizzu da provjerim osjećaj težine 
...
Zanimljivo je ovo o hotelu za kvasac, u Svedskoj sam bila, ali ne dovoljno dugo da upoznam stvarni zivot i obicaje (ali zasto uopce cuvaju kvasac, kada se lako moze napraviti novi, a dok novi nije gotov moze se kupiti kod pekara - tu se barem mogu nadati da je izvrsne sanitarni pregled). Iako moram priznati da mi je ideja sa dijeljenjem kvasca (prijateljima, rodjacima, susjedima...) oduvijek bila odbojna (u Njemackoj je postojao taj lanac dijeljenja kvasa, kvas se zvao Hermann i bio je prije 10ak god popularan) zbog (ne)higijene. Naime ne bih ni u ludilu napravila hljeb od kvasa koji je prosao ko zna koliko ruku i kuhinja...