Opet lijepi članak. Volim raditi i imam osjećaj da stalno nešto radim. Naravno ujutro na poslu a poslijepodne kod kuće. Znam biti i umorna, ali se uvijek izvuče još od nekud malo snage za napraviti još nešto pogotovo kada to radiš iz ljubavi. Martin je vrednica. Mlad je i mora ga pokretati elan. To volim kod svih ljudi i mladih i starih. Zato samo hrabro napred.
Složit ću se sa Karamelom - "lijepo je što hodaš svijetom otvorenih očiju". Možda nismo svi sposobni biti budnima u životu, ali niti sad, kad sam u nekim godinicama (ha, ha...) ne mogu shvatiti da ima puno onih koji ne vide, ne čuju, ne osjete. U svakom slučaju su prikraćeni.
takve ljude stvari i situacije koje ti vidiš i sve ono o čemu i kako pišeš te opisuje najbolje. vidiš, ti vidiš bitno. volim što primjećujem bitno i što ima ljudi kao ti, meni sličnih, koji isto to bitno primjećuju. ugodno mi je u tvome društvu, makar i ovako virtualno.
Dobro je da si napisala "spomenik nevidljivome" ... toliko je oko nas ljudi vrijednih divljenja u svojoj upornosti i snazi, ali rijetki ih uopće vide. Kad radiš za neki sebi postavljen cilj ne možeš bit umoran ... nikad ...
Drage moje, od srca vam veliko hvala na svim vašim riječima, dirnule ste me! Hvala vam i što ste tu i podržavate me!
I ne, nisam još nigdje objavila ništa što sam napisala, ovo su takoreći djevičanski tekstovi :-). Tek sam otkad tu pišem otkrila da je to nešto što me ispunjava!
Iz svakog tvog teksta izbija ljubav - ne strasna, ne burna, već ona mirna velika ljubav, za koju na neviđeno možemo da budemo sigurni da joj nema kraja. Tako je dobro što pišeš, tako je važno da negdje nekad Martinov unuk naiđe na ovaj tekst i osjeti ponos u grudima zbog svog djeda i njegove ljubavi...
dobro jutro! e sad mogu poceti dan. kad procitas nesto ovako lijepo dobijes volju za zivotom. znas da nisi jedini i da ima jos osjecajnih i dobrih ljudi koji cijene zivot,koji vole!
TashaNa, dogodi mi se da nad tvojim sintagmama provedem sate. To mi se događa i sa ovim: mirna velika ljubav. Kako je to divan pojam. LJubav kao "mirno srce svih atoma" kako kaže Andrić...prekrasno, hvala ti! A priču o Martinu mi je inspirirano ispričala njegova sestra koja me nadahnula da napišem priču o njemu. I s tako malo sastojaka zamiješala sam priču koja i mene nadahnula i odvela me opet u dobar svijet.
Antonija, od srca ti hvala što si ovako prekrasno napisala o svojim osjećajima! Ima nas, ima nas!!!
Ovaj prelijepi tekst je kod mene prouzročio sljedeće - prvo sam se naježila, raznježila, nasmješila, a sve to mi je podiglo raspoloženje, moral i tlak koji je inače prirodno dosta nizak. Nakon ovoga suvišno je bilo što reći o ovoj temi. Hvala u ime svih "nevidljivih". i piši, piši što više, nemoj čekati, čim osjetiš poriv odmah na papir.
draga mammamia, znas za sto sluze prijatelji? za to da me, ovako kao tashana, podsjete da dugo nisam bila na coolki i da se svakako zaustavim u svojoj trci na trenutak i procitam tvoje tekstove!
tesko mi je definirati sto tocno u njima vidim - neki budisticki mudraci kazu da nasuprot tuzi ne stoji sreca, nego jasnoca... jasnoca vidjenja i razumijevanja stvari koje nas okruzuju.
tvoja me nevjerojatna sposobnost vidjenja zivota ostavlja u tisini. nisam ostavila komentar ispod svih tvojih prica, ali sve sam ih procitala i nosim ih u srcu .
MammaMia2
© Podravka d.d. 2003.—2012.
25 komentara do sada…
Opet lijepi članak. Volim raditi i imam osjećaj da stalno nešto radim. Naravno ujutro na poslu a poslijepodne kod kuće. Znam biti i umorna, ali se uvijek izvuče još od nekud malo snage za napraviti još nešto pogotovo kada to radiš iz ljubavi. Martin je vrednica. Mlad je i mora ga pokretati elan. To volim kod svih ljudi i mladih i starih. Zato samo hrabro napred.
Mammamia, lijepo je što hodaš svijetom otvorenih očiju i vidiš toliko lijepih stvari koje mnogi ne zapaze u besmislenoj jurnjavi svakodnevice.
Složit ću se sa Karamelom - "lijepo je što hodaš svijetom otvorenih očiju". Možda nismo svi sposobni biti budnima u životu, ali niti sad, kad sam u nekim godinicama (ha, ha...) ne mogu shvatiti da ima puno onih koji ne vide, ne čuju, ne osjete. U svakom slučaju su prikraćeni.
Sjedi pet!
takve ljude stvari i situacije koje ti vidiš i sve ono o čemu i kako pišeš te opisuje najbolje. vidiš, ti vidiš bitno. volim što primjećujem bitno i što ima ljudi kao ti, meni sličnih, koji isto to bitno primjećuju. ugodno mi je u tvome društvu, makar i ovako virtualno.
Dobro je da si napisala "spomenik nevidljivome" ... toliko je oko nas ljudi vrijednih divljenja u svojoj upornosti i snazi, ali rijetki ih uopće vide. Kad radiš za neki sebi postavljen cilj ne možeš bit umoran ... nikad
...
MammaMia,objavljuješ li ti igdje,osim ovdje,te svoje lijepe riječi?
ja bi da pitam isto sto i ANIMODA
Fantasticni opisi.
Drage moje, od srca vam veliko hvala na svim vašim riječima, dirnule ste me! Hvala vam i što ste tu i podržavate me!
I ne, nisam još nigdje objavila ništa što sam napisala, ovo su takoreći djevičanski tekstovi :-). Tek sam otkad tu pišem otkrila da je to nešto što me ispunjava!
#9 Hajde sad kad više nisi djevica navali piši, šalji negdje ... pa morala bi imat uspjeha
:-D jesi me nasmijala, draga Branka! al sama sam si kriva sa ovim djevičanskim asocijacijama :-D
Iz svakog tvog teksta izbija ljubav - ne strasna, ne burna, već ona mirna velika ljubav, za koju na neviđeno možemo da budemo sigurni da joj nema kraja. Tako je dobro što pišeš, tako je važno da negdje nekad Martinov unuk naiđe na ovaj tekst i osjeti ponos u grudima zbog svog djeda i njegove ljubavi...
dobro jutro! e sad mogu poceti dan. kad procitas nesto ovako lijepo dobijes volju za zivotom. znas da nisi jedini i da ima jos osjecajnih i dobrih ljudi koji cijene zivot,koji vole!
TashaNa, dogodi mi se da nad tvojim sintagmama provedem sate. To mi se događa i sa ovim: mirna velika ljubav. Kako je to divan pojam. LJubav kao "mirno srce svih atoma" kako kaže Andrić...prekrasno, hvala ti! A priču o Martinu mi je inspirirano ispričala njegova sestra koja me nadahnula da napišem priču o njemu. I s tako malo sastojaka zamiješala sam priču koja i mene nadahnula i odvela me opet u dobar svijet.
Antonija, od srca ti hvala što si ovako prekrasno napisala o svojim osjećajima! Ima nas, ima nas!!!
Ovaj prelijepi tekst je kod mene prouzročio sljedeće - prvo sam se naježila, raznježila, nasmješila, a sve to mi je podiglo raspoloženje, moral i tlak koji je inače prirodno dosta nizak. Nakon ovoga suvišno je bilo što reći o ovoj temi. Hvala u ime svih "nevidljivih".
i piši, piši što više, nemoj čekati, čim osjetiš poriv odmah na papir.
draga mammamia, znas za sto sluze prijatelji? za to da me, ovako kao tashana, podsjete da dugo nisam bila na coolki i da se svakako zaustavim u svojoj trci na trenutak i procitam tvoje tekstove!
tesko mi je definirati sto tocno u njima vidim - neki budisticki mudraci kazu da nasuprot tuzi ne stoji sreca, nego jasnoca... jasnoca vidjenja i razumijevanja stvari koje nas okruzuju.
tvoja me nevjerojatna sposobnost vidjenja zivota ostavlja u tisini. nisam ostavila komentar ispod svih tvojih prica, ali sve sam ih procitala i nosim ih u srcu
.
hvala, puno mi to znači, puno!!!
jako lijepo tekst i sviđa mi se ova Tashina "mirna velika ljubav". baš taj pojam tražim ovih dana...hvala objema na inspiraciji
Čestitam na Cool zastavici! Prekrasan tekst! Nastavi samo tako dalje! Čitamo se!! Pozdrav mila!
Jeeeeee, još jedna zastavicaaaaa
jeeeee, hvala Uredništvu, da nema njih ne bi me bilo na prvoj stranici
predivan tekst,,,da je barem puno više Martina!
Takvi 'beznačajni,mali' ljudi i jesu jedini pravi LJUDI.
Prekrasan tekst!
hvala majchek, hvala hamerinka